U brdima Kosova i Metohije, u selu Bušince, nedaleko od Kosovske Kamenice, proteklog vikenda sabralo se više od dve hiljade vernika kako bi zajednički proslavili seosku slavu – praznik Svetih ravnoapostolnih cara Konstantina i carice Jelene. Tog dana, nebo iznad Bušinca bilo je podjednako otvoreno kao i srca ljudi koji su došli da u molitvi, tišini i pesmi osete snagu zajedništva, vere i postojanja na vekovnoj srpskoj zemlji.
Bušince, malo, ali postojano selo u istočnom delu Kosova i Metohije, čuva ono što su generacije pre njega čuvale – identitet, veru i nadu. Tog dana, selo koje svakodnevno tiho odoleva vremenu i istoriji, zablistalo je u svoj svojoj duhovnoj punoći.
Svetu arhijerejsku liturgiju u hramu posvećenom Svetom caru Konstantinu i njegovoj majci carici Jeleni služio je mitropolit raško-prizrenski Teodosije. U njegovim rečima sabrani su vekovi podviga i uzdanja, dok je podsećao narod na veličinu cara Konstantina, čoveka koji je pre 1700 godina sazvao Prvi vaseljenski sabor u Nikeji i time zauvek obeležio istoriju Crkve. „Tada je nastao Simvol vere koji i danas ispovedamo na svakoj liturgiji“, rekao je mitropolit, dok se njegov glas mešao s molitvenim šaptom naroda.
Nakon liturgije, osveštane su novosagrađene crkvene prostorije, nastale trudom crkvenog odbora i nesebičnom pomoći vernog naroda. To nisu bile samo građevine od kamena i maltera – to su zidine nade, temelji opstanka i čuvari duha naroda koji istrajava na svetoj zemlji.
Prizor više hiljada ljudi okupljenih oko svoje crkve u Bušincu, među kojima su bili i stari i mladi, deca u narodnim nošnjama, majke sa bebama, ljudi iz svih krajeva Kosova i Metohije, bio je kao ikona života Crkve. Dok se nosio krsni hod kroz selo, vetar je nosio miris tamjana i zvuk crkvenih zvona, a duše su se dizale ka nebu – snažno, tiho i nepokolebljivo.
Uz miris tamjana, liturgijsko pojanje bogoslova i svečanu litiju, proslavljena je slava jedne od najsvetijih svetinja Prizrena, podsetivši vernike na snagu zaveta koji spaja prošlost, sadašnjost i budućnost srpskog naroda na Kosmetu.
Incident u Severnoj Mitrovici izazvao je buru u javnosti i oštar odgovor Crkve, koja upozorava na rastuće pritiske nad Srbima na Kosovu i apeluje da hitno reaguju kako bi se sprečila dalja eskalacija.
U srcu Kosova i Metohije, pod svodovima drevnog manastira, služena je liturgija koja je postala mnogo više od verskog obreda – postala je podsećanje ko smo, odakle dolazimo i zašto ne smemo zaboraviti ono što nas veže.
Mitropolit žički služio je liturgiju u hramu Svetog cara Konstantina i carice Jelene u Ivanjici, koju vernici neće zaboraviti – uz snažnu poruku o veri koja ne posustaje i o Krstu koji i danas pobeđuje svakog neprijatelja.