NA MANASTIRSKOJ SLAVI U ZOČIŠTU NA KOSMETU, VLADIKA TEODOSIJE PORUČIO: Sabirajući se na ovakvim mestima, najbolje svedočimo ko smo i kome pripadaju ove svetinje
Manastirski kompleks posvećen svetim besrebrnjacima vekovima okuplja pripadnike svih religija, koji dolaze tražeći duhovni i telesni lek kod moštiju ovih svetitelja, koje počivaju u ovoj svetinji.
U Manastiru Svetih Kozme i Damjana u Zočištu na Kosovu i Metohiji okupilo se više hiljada vernika na proslavi manastirske slavem. Ovom prilikom, arhijerejsku liturgiju služio je mitropolit raško-prizrenski, Teodosije, uz sasluživanje više sveštenoslužitelja.
Vladika Teodosije je u svojoj besedi, nakon pročitanog Jevanđelja, osvetlio srž hrišćanskog života i zajedništva. Govorio je o značaju večnosti naspram prolaznosti, naglašavajući da smo kao Crkva Božja pozvani da se opredelimo za Carstvo nebesko:
SPC / Eparhija raško-prizrenska
Manastirska porta u Zočištu
Evo, danas nas je ova svetinja, ovog sveštenog manastira Zočišta, sabrala u ljubavi Hristovoj sa svih strana, iz bliza i iz daleka. Sabrala nas da bismo bili jedno telo Hristovo, da pokažemo da smo Crkva Božja. I ono što je najvažnije, da pokažemo da nismo opredeljeni za prolaznost, nego za večnost i Carstvo nebesko. Današnji dan je potvrda svega toga - kazao je mitropolit Teodosije, pozivajući sve prisutne da uzmu Božiju milost i pomoć kroz posredstvo Svetih besrebrenika Kozme i Damjana.
Manastir Zočište je mesto na kojem se mnogi pronalaze u veri i molitvi, gde se umorne duše obnavljaju i gde se pronalazi duhovni mir.
SPC / Eparhija raško-prizrenska
Arhijerejska liturgija u Manastiru Svetih Kozme i Damjana
- Sveti besrebrenici Kozma i Damjan, čije su mošti ovde u crkvi, pozivaju sve one kojima je potrebna Božija milost i pomoć. Umorne i opterećene brigama, bolesne i nemoćne, sve ih prizivaju sveti besrebrenici da ovde pristupe Gospodu, lekaru duše i tela naših,” nastavio je mitropolit, dodajući da je Gospod tu da preuzme naša bremena.
Mitropolit Teodosije je takođe istakao da je ova svetinja dokaz naše vere u Boga i naše pripadnosti pravoslavnoj tradiciji, koja se ne može poništiti ni dekretima ni rezolucijama:
- Ova svetinja je dokaz naše vere u Boga. Kako našim precima, tako i nama danas, rekao bih, možda više nego ikada ranije. Više nego ikada ranije narod Božji kao reka sliva se u svetinje naše. Osećaju potrebu, kako za sebe tako i za ove svetinje. I dolaskom ovde i sabirajući se ovde i po drugim našim manastirima, mi time najbolje svedočimo ko smo i kome pripadaju ove svetinje.
Nema te rezolucije, nema tog dekreta koga može neko napisati i preinačiti ono što narod svojom dušom i srcem oseća. I narod to potvrđuje. Zato sam blagodaran Bogu što smo danas ovde u ovolikom broju - rekao je vladika Teodosije.
SPC / Eparhija raško-prizrenska
Porta Manastira Svetih Kozme i Damjana u Zočištu
Manastir Svetih Kozme i Damjana u Zočištu, smešten pored Orahovca, decenijama unazad okuplja vernike svih veroispovesti. Pored pravoslavnih Srba, mnogi pripadnici drugih religija dolaze u manastir tražeći duhovni i telesni lek kod moštiju ovih svetitelja. To svedoči o univerzalnoj privlačnosti svetinje koja nadilazi verske i etničke razlike, ujedinjujući ljude u potrazi za božanskom milošću i isceljenjem.
Sveta knjiga islama u rukama prvog čoveka najvećeg američkog grada pokreće debate o religijskoj raznolikosti, javnom životu i mestu muslimana u društvu.
Bez povišenog tona i bez kalkulacije, sveštenik Vladislav Vučanović u jednoj kratkoj poruci otvara pitanje zašto se lakše okupljamo oko trpeza i vatrometa nego oko suštine vere, posta i lične odgovornosti.
Episkop iz Antiohije mirno je odbio carsku ponudu, krenuo okovan ka Rimu i svojim stradanjem pokazao da hrišćanstvo nije stvar pogodnosti, već vernosti do poslednjeg daha.
Od Adama do proroka Danila, kroz rodoslov, oganj peći i tiho iščekivanje Mesije otkriva se kako je nada sačuvana u vremenima kada je ljudski život malo vredeo, a vera se prenosila kao upaljena sveća kroz mrak.
U trenucima prelaska iz starog u novo leto Gospodnje, s molitvenikom u rukama, veru, nadu i blagoslov, zakoračajte ka miru, ljubavi prema bližnjima i životu u skladu sa Božjom voljom.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Pripremite ove nežne kolačiće po receptu koji se čuva generacijama i otkrijte kako svaki zalogaj može da probudi sećanja, poveže porodicu i upotpuni praznično slavlje.
Pišinger je jednostavna, ali raskošna poslastica koja vekovima krasi slavske trpeze — savršena za sve koji vole spoj hrskavih oblandi i čokolade, uz miris doma i prazničnu toplinu.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Jedan od simbola svetosavlja zasijao je na Kosovu i Metohiji svečanim povodom, a to je proslava ktitorske slave kojoj su prisustvovali brojni vernici, sveštenstvo i monaštvo.
Poglavar SPC u svom obraćanju istakao primer mirenja braće nad moštima Svetog Simeona i podsetio da kroz duhovno nasleđe našeg prosvetitelja narod može pronaći put u složenim civilizacijskim i istorijskim iskušenjima.
Beseda mitropolita šumadijskog u Ralji otvorila je pitanja bez lakih odgovora: gde počinje prava ljubav, zašto bez Boga nema istinskog odnosa među ljudima i kako se vera proverava tek onda kada naiđe na greh drugoga.
Bez povišenog tona i bez kalkulacije, sveštenik Vladislav Vučanović u jednoj kratkoj poruci otvara pitanje zašto se lakše okupljamo oko trpeza i vatrometa nego oko suštine vere, posta i lične odgovornosti.
Dok su satovi odbrojavali prve minute 2026, crkva Vondelkerk u Amsterdamu nestajala je u plamenu, ostavljajući grad bez svetinje i Evropu bez još jednog svedoka hrišćanske prošlosti.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Svetitelji podsećaju da početak godine nije pitanje slavlja, već trenutak u kojem se preispituju savest, navike i odnos prema Bogu — jer od toga zavisi kakav će trag ostaviti dani koji dolaze.
Dok su satovi odbrojavali prve minute 2026, crkva Vondelkerk u Amsterdamu nestajala je u plamenu, ostavljajući grad bez svetinje i Evropu bez još jednog svedoka hrišćanske prošlosti.