NA MANASTIRSKOJ SLAVI U ZOČIŠTU NA KOSMETU, VLADIKA TEODOSIJE PORUČIO: Sabirajući se na ovakvim mestima, najbolje svedočimo ko smo i kome pripadaju ove svetinje
Manastirski kompleks posvećen svetim besrebrnjacima vekovima okuplja pripadnike svih religija, koji dolaze tražeći duhovni i telesni lek kod moštiju ovih svetitelja, koje počivaju u ovoj svetinji.
U Manastiru Svetih Kozme i Damjana u Zočištu na Kosovu i Metohiji okupilo se više hiljada vernika na proslavi manastirske slavem. Ovom prilikom, arhijerejsku liturgiju služio je mitropolit raško-prizrenski, Teodosije, uz sasluživanje više sveštenoslužitelja.
Vladika Teodosije je u svojoj besedi, nakon pročitanog Jevanđelja, osvetlio srž hrišćanskog života i zajedništva. Govorio je o značaju večnosti naspram prolaznosti, naglašavajući da smo kao Crkva Božja pozvani da se opredelimo za Carstvo nebesko:
SPC / Eparhija raško-prizrenska
Manastirska porta u Zočištu
Evo, danas nas je ova svetinja, ovog sveštenog manastira Zočišta, sabrala u ljubavi Hristovoj sa svih strana, iz bliza i iz daleka. Sabrala nas da bismo bili jedno telo Hristovo, da pokažemo da smo Crkva Božja. I ono što je najvažnije, da pokažemo da nismo opredeljeni za prolaznost, nego za večnost i Carstvo nebesko. Današnji dan je potvrda svega toga - kazao je mitropolit Teodosije, pozivajući sve prisutne da uzmu Božiju milost i pomoć kroz posredstvo Svetih besrebrenika Kozme i Damjana.
Manastir Zočište je mesto na kojem se mnogi pronalaze u veri i molitvi, gde se umorne duše obnavljaju i gde se pronalazi duhovni mir.
SPC / Eparhija raško-prizrenska
Arhijerejska liturgija u Manastiru Svetih Kozme i Damjana
- Sveti besrebrenici Kozma i Damjan, čije su mošti ovde u crkvi, pozivaju sve one kojima je potrebna Božija milost i pomoć. Umorne i opterećene brigama, bolesne i nemoćne, sve ih prizivaju sveti besrebrenici da ovde pristupe Gospodu, lekaru duše i tela naših,” nastavio je mitropolit, dodajući da je Gospod tu da preuzme naša bremena.
Mitropolit Teodosije je takođe istakao da je ova svetinja dokaz naše vere u Boga i naše pripadnosti pravoslavnoj tradiciji, koja se ne može poništiti ni dekretima ni rezolucijama:
- Ova svetinja je dokaz naše vere u Boga. Kako našim precima, tako i nama danas, rekao bih, možda više nego ikada ranije. Više nego ikada ranije narod Božji kao reka sliva se u svetinje naše. Osećaju potrebu, kako za sebe tako i za ove svetinje. I dolaskom ovde i sabirajući se ovde i po drugim našim manastirima, mi time najbolje svedočimo ko smo i kome pripadaju ove svetinje.
Nema te rezolucije, nema tog dekreta koga može neko napisati i preinačiti ono što narod svojom dušom i srcem oseća. I narod to potvrđuje. Zato sam blagodaran Bogu što smo danas ovde u ovolikom broju - rekao je vladika Teodosije.
SPC / Eparhija raško-prizrenska
Porta Manastira Svetih Kozme i Damjana u Zočištu
Manastir Svetih Kozme i Damjana u Zočištu, smešten pored Orahovca, decenijama unazad okuplja vernike svih veroispovesti. Pored pravoslavnih Srba, mnogi pripadnici drugih religija dolaze u manastir tražeći duhovni i telesni lek kod moštiju ovih svetitelja. To svedoči o univerzalnoj privlačnosti svetinje koja nadilazi verske i etničke razlike, ujedinjujući ljude u potrazi za božanskom milošću i isceljenjem.
Svetom liturgijom počelo je praznovanje, a nakon osvećenja Krsta usledio je kulturno-umetnički program uz nastupe horova i ansambala iz Bele Crkve, Beograda i Raške.
Kulinarski tim Artis centra rekonstruisao je jelo nadahnuto srednjovekovnom kuhinjom, a završni premaz od meda i crnog vina daje mesu rubinsku, hrskavu koricu.
U besedi za utorak 18. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički tumači Hristove reči o vlasti da položi život i ponovo ga uzme, otkrivajući dubinu Njegove žrtve i ljubavi prema ljudima.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetu velikomučenicu Jefimiju po starom kalendaru, dok po novom slave Prepodobnog Kirijaka Otšelnika. Katolička crkva obeležava Svete arhanđele Mihajla, Gavrila i Rafaila. Jevreji obeležavaju četvrti dan Sukota, dok muslimani danas nemaju veliki praznik.
Postavka podseća na značaj manastira Visoki Dečani, Gračanice, Pećke patrijaršije i Crkve Bogorodice Ljeviške, koji vekovima čuvaju tragove vere, kulture i istorije srpskog naroda.
Od Kosovskog boja i opredeljenja kneza Lazara za carstvo nebesko do pokušaja da se promeni istorijsko sećanje na ovaj dan, Vidovdan vekovima ostaje simbol vere, žrtve i zaveta duboko ukorenjenog u srpskom narodu.
Manastir Svetih arhangela, zadužbina cara Stefana Dušana podignuta između 1343. i 1352. godine, bio je jedno od najznačajnijih duhovnih središta srednjovekovne Srbije i njegovo poslednje počivalište.
Na obalama Bistrice vekovima opstaje kompleks u kojem se prepliću tragovi Svetog Save, srpskih patrijaraha, srednjovekovnih vladara i manje poznatih priča ispisanih u kamenu, freskama i obnovama kroz različite epohe.
Svetom liturgijom počelo je praznovanje, a nakon osvećenja Krsta usledio je kulturno-umetnički program uz nastupe horova i ansambala iz Bele Crkve, Beograda i Raške.
Proslava je počela večernjim bogosluženjem i promocijom spomen-knjige, nastavljena svečanom liturgijom i obraćanjima arhijereja, a završena koncertom ansambla Fenički biseri pred punom dvoranom Kulturnog centra u Baru.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
Više od 20 strana hronike upućene patrijarhu Vartolomeju otkriva detalje događaja iza zatvorenih vrata uoči Sabora u Kijevu, sastanaka sa Petrom Porošenkom, sukoba oko Filaretove uloge i stalnog nadzora nad carigradskom delegacijom.
Pravoslavna tradicija ima svoj poredak, a posebno je važno šta se može učiniti odmah nakon upokojenja, gde se čitaju molitve i kada se po pravilu služi opelo.
Iako zvona najčešće povezujemo sa pozivom na bogosluženje, ona se oglašavaju i kada parohiju treba obavestiti o nečijem upokojenju, a način zvonjave tada nosi poruku koju su vernici nekada veoma dobro umeli da prepoznaju.