NA MANASTIRSKOJ SLAVI U ZOČIŠTU NA KOSMETU, VLADIKA TEODOSIJE PORUČIO: Sabirajući se na ovakvim mestima, najbolje svedočimo ko smo i kome pripadaju ove svetinje
Manastirski kompleks posvećen svetim besrebrnjacima vekovima okuplja pripadnike svih religija, koji dolaze tražeći duhovni i telesni lek kod moštiju ovih svetitelja, koje počivaju u ovoj svetinji.
U Manastiru Svetih Kozme i Damjana u Zočištu na Kosovu i Metohiji okupilo se više hiljada vernika na proslavi manastirske slavem. Ovom prilikom, arhijerejsku liturgiju služio je mitropolit raško-prizrenski, Teodosije, uz sasluživanje više sveštenoslužitelja.
Vladika Teodosije je u svojoj besedi, nakon pročitanog Jevanđelja, osvetlio srž hrišćanskog života i zajedništva. Govorio je o značaju večnosti naspram prolaznosti, naglašavajući da smo kao Crkva Božja pozvani da se opredelimo za Carstvo nebesko:
SPC / Eparhija raško-prizrenska
Manastirska porta u Zočištu
Evo, danas nas je ova svetinja, ovog sveštenog manastira Zočišta, sabrala u ljubavi Hristovoj sa svih strana, iz bliza i iz daleka. Sabrala nas da bismo bili jedno telo Hristovo, da pokažemo da smo Crkva Božja. I ono što je najvažnije, da pokažemo da nismo opredeljeni za prolaznost, nego za večnost i Carstvo nebesko. Današnji dan je potvrda svega toga - kazao je mitropolit Teodosije, pozivajući sve prisutne da uzmu Božiju milost i pomoć kroz posredstvo Svetih besrebrenika Kozme i Damjana.
Manastir Zočište je mesto na kojem se mnogi pronalaze u veri i molitvi, gde se umorne duše obnavljaju i gde se pronalazi duhovni mir.
SPC / Eparhija raško-prizrenska
Arhijerejska liturgija u Manastiru Svetih Kozme i Damjana
- Sveti besrebrenici Kozma i Damjan, čije su mošti ovde u crkvi, pozivaju sve one kojima je potrebna Božija milost i pomoć. Umorne i opterećene brigama, bolesne i nemoćne, sve ih prizivaju sveti besrebrenici da ovde pristupe Gospodu, lekaru duše i tela naših,” nastavio je mitropolit, dodajući da je Gospod tu da preuzme naša bremena.
Mitropolit Teodosije je takođe istakao da je ova svetinja dokaz naše vere u Boga i naše pripadnosti pravoslavnoj tradiciji, koja se ne može poništiti ni dekretima ni rezolucijama:
- Ova svetinja je dokaz naše vere u Boga. Kako našim precima, tako i nama danas, rekao bih, možda više nego ikada ranije. Više nego ikada ranije narod Božji kao reka sliva se u svetinje naše. Osećaju potrebu, kako za sebe tako i za ove svetinje. I dolaskom ovde i sabirajući se ovde i po drugim našim manastirima, mi time najbolje svedočimo ko smo i kome pripadaju ove svetinje.
Nema te rezolucije, nema tog dekreta koga može neko napisati i preinačiti ono što narod svojom dušom i srcem oseća. I narod to potvrđuje. Zato sam blagodaran Bogu što smo danas ovde u ovolikom broju - rekao je vladika Teodosije.
SPC / Eparhija raško-prizrenska
Porta Manastira Svetih Kozme i Damjana u Zočištu
Manastir Svetih Kozme i Damjana u Zočištu, smešten pored Orahovca, decenijama unazad okuplja vernike svih veroispovesti. Pored pravoslavnih Srba, mnogi pripadnici drugih religija dolaze u manastir tražeći duhovni i telesni lek kod moštiju ovih svetitelja. To svedoči o univerzalnoj privlačnosti svetinje koja nadilazi verske i etničke razlike, ujedinjujući ljude u potrazi za božanskom milošću i isceljenjem.
Porušeni spomenici kod Obilića nisu samo vandalski čin, već upozorenje koje uznemirava čitavu zajednicu i otvara pitanje dokle traje bezbednost onih koji su sahranjeni, ali i onih koji su ostali.
U besedi za 28. sredu po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća da je izvor svega što je pravedno i blagotvorno samo Bog, dok zlo dolazi iz ljudskog srca, i objašnjava zašto je važno prepoznati pravu prirodu Stvoritelja.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetu Varvaru po starom kalendaru, dok po novom kalendaru proslavljaju Svetog proroka Danila. Katolici se nalaze u trećoj nedelji Adventa, Jevreji obeležavaju četvrti dan Hanuke, a muslimani posvećuju dan redovnoj molitvi i svakodnevnim verskim obavezama.
Bez moralizovanja i utešnih reči, ova pouka razotkriva uzrok porodičnih lomova, životnih zastoja i unutrašnjeg nemira koji se često pogrešno pripisuju okolnostima, a ne sopstvenom odnosu prema roditeljima.
Lična molitva u domu sve češće se proglašava dovoljnim odgovorom, ali tumačenje sveštenika Alekseja Maljukova pokazuje zašto takav stav menja smisao Crkve i slabi samu veru.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Nekada nezaobilazna na prazničnim trpezama, ova poslastica se pravila sa strpljenjem i ljubavlju — donosimo autentičan recept koji će vaš dom ispuniti toplinom i mirisom svečanosti.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Jedan od simbola svetosavlja zasijao je na Kosovu i Metohiji svečanim povodom, a to je proslava ktitorske slave kojoj su prisustvovali brojni vernici, sveštenstvo i monaštvo.
Srpska pravoslavna crkva u Australiji poziva verni narod na molitvu za stradale i isceljenje ranjenih, ističući važnost mira, ljubavi i zajedništva u trenucima tuge.
U zavetnom hramu srpskog naroda patrijarh je mladima govorio o Svetom Savi kao meri života, o identitetu koji se gradi bez straha i o ljubavi kao snazi koja čuva posebnost, ali otvara prostor za susret i zajedništvo.
Inicijativa da se na mestu porušene crkve izgradi ugostiteljski objekat otvorila je dubok sukob između urbanističkih odluka i crkvenog sećanja na žrtvu srpskih vojnika.
Susret patrijarha Porfirija i princa Gazija na obali Jordana i sećanje na kosovsko-metohijsku svetinju otvorili su put daru bez presedana - odluci jordanskog kralja da SPC ustupi zemljište na prostoru od izuzetnog značaja za hrišćane.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Iguman Arsenije kroz poređenje sa svetiteljem iz Amerike upozorava da se duhovno stanje ne skriva - ono se oseti i onda kada mnogi misle da ga niko ne primećuje.
U zavetnom hramu srpskog naroda patrijarh je mladima govorio o Svetom Savi kao meri života, o identitetu koji se gradi bez straha i o ljubavi kao snazi koja čuva posebnost, ali otvara prostor za susret i zajedništvo.