Decenijama, prve nedelje posle Petrovdana, na proplancima planine Suvobor, čiji obronci se spuštaju ka Ljigu, Gornjem Milanovcu i Aranđelovcu, organizuje se ova manifestacija koja spaja prošlost i sadašnjost kroz veštinu i zajedništvo.
U srpskim krajevima, narodni sabori i zborovi su duboko ukorenjeni kao vreme okupljanja zajednice oko crkve i svetkovine, noseći sa sobom bogatstvo kulture, običaja i vere. Obično se vezuju za veće verske praznke. Jedan od takvih značajnih događaja, Sabor kosaca na Rajcu, održan je 14. jula pored Ljiga, nastavljajući decenijama dugu tradiciju koja spaja prošlost i sadašnjost, prirodu i ljudsku veštinu.
Istorija i značaj sabora kosaca
Prvo takmičenje kosaca na Rajcu održano je daleke 1892. godine, uporedo sa prvim narodnim saborom. Danas, Kosidba na Rajcu predstavlja simboličan završetak kosidbe koja se obavlja na mobu do Petrovdana. Ovaj događaj na Rajcu okuplja desetine hiljada posetilaca svake godine, pružajući priliku za verske obrede, kulturno-umetničke programe, narodne igre i sajmove.
RINA
Takmičenje kosaca na Rajcu
Tradicija i veštine
Kosidba na Rajcu nije samo puko takmičenje kosača, već i prikaz tradicije koji obuhvata okupljanje kosača, trubača, zdravičara, vodonoša i mnogih drugih. Vuk Vučković iz Preljine, dobitnik ovogodišnje "Zlatne kose", otkriva tajne svoje veštine:
- Dobra kvalitetna kosa je najbitnija, mora biti dobro naoštrena. Prvi zamah je ključan. Desnom nogom idete napred, pa malo zamahujete iz kuka, malo iz ramena. Najviše treba da kosite ovim središnjim delom, a ne vrhom kose - rekao je Vuk, prenosi Rina.
Vuk Vučković je sa nepunih sedam godina prvi put uzeo kosu u ruke uz oca i strica, i od tada nije odustao od ove veštine.
- Znam da moji vršnjaci možda imaju modernije hobije, ali za mene je ručno košenje broj jedan. Tu vam rade svi mišići, bolje je od svake teretane. Kad sam bio mali rekli su mi da imam urođen talenat i zato nisam odustao - kaže ovaj kosac.
RINA
Na saboru kosaca učestvuju čuvari tradicije iz svih srpskih krajeva, ali i iz inostranstva
Učešće žena
Među ovogodišnjim kosačima našla se i Gordana Rendulić iz Lučana, jedina žena učesnica na ovogodišnjoj kosidbi.
- Gledala sam dok sam bila mala oca kako kosi, zavolela sam te seoske poslove i trudimo se da sačuvamo našu tradiciju. Konkurencija je zaista bila jaka, svi su bili muškarci, ali su me prihvatili kao ravnopravnog protivnika. Važno je učestvovati, nije važno pobediti - rekla je Gordana.
RINA
Gordana Rendulić iz Lučana
Izbor kozbaše
Među zlatnim talasima žitnih polja, izbor najboljeg kosca odigrava se kao svetkovina veštine i preciznosti, gde se meri brzina, širina, kvalitet i ujednačenost svakog pokreta. Pored toga, biran je i đidija, kozbaša koji se ističe svojom lepotom, pesmom, igrom i ponosnim stasom, oličavajući duh i tradiciju naših predaka. Ovogodišnja priredba otpočela je svetim činom u kojem je đidija, u skladu sa običajem, kosu otkovao onoliko puta koliko je manifestacija do sada održano, simbolično povezujući prošlost sa sadašnjošću u jedinstvenom duhovnom momentu.
Tradicionalna nošnja i običaji
Svaki kosač na Rajcu oblači letnju seljačku nošnju – bele pantalone, vezenu košulju, jelek, šareni pojas, tozluke, vunene čarape i opanke sa šest reda lakovanih kaiša. Prepoznatljiv detalj je slameni šešir koji krasi i štiti kosače od sunca. Ovogodišnja priredba započela je običajem da đidija otkuje kosu onoliko puta koliko je do tada manifestacija održano, dajući time poseban pečat ovom događaju.
RINA
Kosidba na Rajcu
Sabor kosaca na Rajcu nije samo takmičenje, već istinski prikaz srpske kulture, običaja i jedinstva zajednice. Okupljanje ljudi iz različitih krajeva, očuvanje tradicije i deljenje iskustava čine ovaj događaj neprocenjivim delom našeg nasleđa, podsećajući nas na važnost zajedništva i očuvanja naše istorije.
Jerej Lev Liperovski u svojoj knjizi „Čuda i parabole Hristove“ objašnjava kako Jevanđelisti svedoče o bolesti duha, koju može izlečiti jedino vera, molitva i post.
Arhimandrit kritskog porekla, nekadašnji iguman manastira Iviron, ostavio je za sobom bogato duhovno nasleđe, stotine duhovne dece i spise koji će nastaviti da svetle kao putokaz pravoslavlju u savremenom svetu.
Prema učenju Crkve, bez krštenja nije moguće pristupiti ostalim svetim tajnama, niti se u potpunosti uključiti u liturgijski i duhovni život zajednice.
U kuhinjama pravoslavnih domaćica, ova čorba se pripremala s ljubavlju – za praznike, slave i nedeljne porodične ručkove. Sada je pravo vreme da je ponovo otkrijete i spremite po originalnom receptu iz tradicije srpske kuhinje.
Otkrijte kako pivo pretvara ovo jednostavno jelo u ukusnu salatu sa istorijom dugom vekovima, zapisanu još 1855. u "Srbskom kuvaru" jeromonaha Jerotija iz Krušedola.
Od pažljivo prženog luka do mirisa ljute paprika - otkrijte tajnu starinskog monaškog ribljeg paprikaša koji spaja duh pravoslavnog života i prazničnih trpeza.
Posle arhijerejske liturgije i svečane litije oko manastirske crkve, vernici koji su se okupili iz svih krajeva, uz folklor i zajedničku trpezu ljubavi, slavili su veru, osnažujući duhovne veze koje ih spajaju kroz vekove.
Meštani Samaila i gosti iz okolnih gradova ispunili portu crkve Svetog Pantelejmona, uživajući u liturgiji, lomljenju slavskog kolača i programu koji su uveličali najmlađi folkloraši.
Članovi Srpskog udruženja „Karađorđe“ predstavili rad na očuvanju kulturne baštine Boke Kotorske, a susret sa poglavarom Srpske pravoslavne crkve bio je prilika za zajedničko proslavljanje tradicije i istorije.
Izložba „Anđeoski obrazi Hilandara“, duhovne besede i svečana akademija obeležili su dane u čast Svetog Save, okupivši verni narod u znaku ljubavi, zajedništva i molitve.
Prema učenju Crkve, bez krštenja nije moguće pristupiti ostalim svetim tajnama, niti se u potpunosti uključiti u liturgijski i duhovni život zajednice.
U svojoj besedi za 15. sredu po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički nas vodi kroz Kanu Galilejsku i pokazuje kako svako Hristovo čudo, od isceljenja do prosvetljenja, u svojoj suštini pretvara našu svakodnevicu i ljudsku prirodu u izvor radosti i svetlosti.
Prvi razgovor u četiri oka otvorio teme od opstanka hrišćana u Turskoj i na Bliskom Istoku, preko rata u Ukrajini, do priprema za obeležavanje 1700 godina od Prvog vaseljenskog sabora u Nikeji.
U svetinji pored Golupca, 21. septembra sabraće se verni iz svih krajeva Srbije i dijaspore da obeleže 90 godina od kada su ovu čudotvornu relikviju ruski monasi doneli u Srbiju.
Tri dana pre dijagnoze, ova mlada devojka iz Benkovca u Hrvatskoj sasvim slučajno je otkrila Svetog Karla Akutisa, a njegove molitve i prisutnost danas joj daju snagu i mir u svakom trenutku.
Nakon brutalnih uvreda igumanu i monaštvu, te pretnji supruge Nenada Nikaljevića u sudu, tenzije u Donjim Brčelima ne jenjavaju – jeromonah Nikon otkriva šta ga je najviše uznemirilo.
U svojoj besedi za 15. sredu po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički nas vodi kroz Kanu Galilejsku i pokazuje kako svako Hristovo čudo, od isceljenja do prosvetljenja, u svojoj suštini pretvara našu svakodnevicu i ljudsku prirodu u izvor radosti i svetlosti.