Decenijama, prve nedelje posle Petrovdana, na proplancima planine Suvobor, čiji obronci se spuštaju ka Ljigu, Gornjem Milanovcu i Aranđelovcu, organizuje se ova manifestacija koja spaja prošlost i sadašnjost kroz veštinu i zajedništvo.
U srpskim krajevima, narodni sabori i zborovi su duboko ukorenjeni kao vreme okupljanja zajednice oko crkve i svetkovine, noseći sa sobom bogatstvo kulture, običaja i vere. Obično se vezuju za veće verske praznke. Jedan od takvih značajnih događaja, Sabor kosaca na Rajcu, održan je 14. jula pored Ljiga, nastavljajući decenijama dugu tradiciju koja spaja prošlost i sadašnjost, prirodu i ljudsku veštinu.
Istorija i značaj sabora kosaca
Prvo takmičenje kosaca na Rajcu održano je daleke 1892. godine, uporedo sa prvim narodnim saborom. Danas, Kosidba na Rajcu predstavlja simboličan završetak kosidbe koja se obavlja na mobu do Petrovdana. Ovaj događaj na Rajcu okuplja desetine hiljada posetilaca svake godine, pružajući priliku za verske obrede, kulturno-umetničke programe, narodne igre i sajmove.
RINA
Takmičenje kosaca na Rajcu
Tradicija i veštine
Kosidba na Rajcu nije samo puko takmičenje kosača, već i prikaz tradicije koji obuhvata okupljanje kosača, trubača, zdravičara, vodonoša i mnogih drugih. Vuk Vučković iz Preljine, dobitnik ovogodišnje "Zlatne kose", otkriva tajne svoje veštine:
- Dobra kvalitetna kosa je najbitnija, mora biti dobro naoštrena. Prvi zamah je ključan. Desnom nogom idete napred, pa malo zamahujete iz kuka, malo iz ramena. Najviše treba da kosite ovim središnjim delom, a ne vrhom kose - rekao je Vuk, prenosi Rina.
Vuk Vučković je sa nepunih sedam godina prvi put uzeo kosu u ruke uz oca i strica, i od tada nije odustao od ove veštine.
- Znam da moji vršnjaci možda imaju modernije hobije, ali za mene je ručno košenje broj jedan. Tu vam rade svi mišići, bolje je od svake teretane. Kad sam bio mali rekli su mi da imam urođen talenat i zato nisam odustao - kaže ovaj kosac.
RINA
Na saboru kosaca učestvuju čuvari tradicije iz svih srpskih krajeva, ali i iz inostranstva
Učešće žena
Među ovogodišnjim kosačima našla se i Gordana Rendulić iz Lučana, jedina žena učesnica na ovogodišnjoj kosidbi.
- Gledala sam dok sam bila mala oca kako kosi, zavolela sam te seoske poslove i trudimo se da sačuvamo našu tradiciju. Konkurencija je zaista bila jaka, svi su bili muškarci, ali su me prihvatili kao ravnopravnog protivnika. Važno je učestvovati, nije važno pobediti - rekla je Gordana.
RINA
Gordana Rendulić iz Lučana
Izbor kozbaše
Među zlatnim talasima žitnih polja, izbor najboljeg kosca odigrava se kao svetkovina veštine i preciznosti, gde se meri brzina, širina, kvalitet i ujednačenost svakog pokreta. Pored toga, biran je i đidija, kozbaša koji se ističe svojom lepotom, pesmom, igrom i ponosnim stasom, oličavajući duh i tradiciju naših predaka. Ovogodišnja priredba otpočela je svetim činom u kojem je đidija, u skladu sa običajem, kosu otkovao onoliko puta koliko je manifestacija do sada održano, simbolično povezujući prošlost sa sadašnjošću u jedinstvenom duhovnom momentu.
Tradicionalna nošnja i običaji
Svaki kosač na Rajcu oblači letnju seljačku nošnju – bele pantalone, vezenu košulju, jelek, šareni pojas, tozluke, vunene čarape i opanke sa šest reda lakovanih kaiša. Prepoznatljiv detalj je slameni šešir koji krasi i štiti kosače od sunca. Ovogodišnja priredba započela je običajem da đidija otkuje kosu onoliko puta koliko je do tada manifestacija održano, dajući time poseban pečat ovom događaju.
RINA
Kosidba na Rajcu
Sabor kosaca na Rajcu nije samo takmičenje, već istinski prikaz srpske kulture, običaja i jedinstva zajednice. Okupljanje ljudi iz različitih krajeva, očuvanje tradicije i deljenje iskustava čine ovaj događaj neprocenjivim delom našeg nasleđa, podsećajući nas na važnost zajedništva i očuvanja naše istorije.
Uz blagoslov vladike Atanasija, u jednom od najvažnijih manastira Srpske crkve, sveštenici Eparhije su, u sabornosti, pristupili Svetoj tajni ispovesti i pokajanja, nakon čega je usledila trpeza ljubavi.
Sveća je simbol svetlosti Hristove. On je rekao: "Ja sam svetlost svetu". Ta svetlost treba da nas podseti na svetlost kojom Hristos obasjava duše preminulih, kaže sveštenik.
Situacija je sada pod kontrolom u većini gradova i opština Republike Srpske. Ukinute su vanredne mere i u gotovo svim opštinama situacija se normalizuje.
U vreme strogog posta često ponestane ideja za ukusne obroke na vodi. Donosimo autentičan recept za paštetu od belog pasulja – kremastu, zasitnu i punu ukusa!
Uoči druge godišnjice od tragedije koja je odnela 57 života, otac Hristodulos Papaioanu kaže da je kroz ovaj neverojatan gubitak pronašao snagu da se nosi s patnjom.
Ne morate se odricati bogatih ukusa ni tokom posta – kombinacija crvenog pasulja, prepečenih oraha i začina trpezu će učiniti bogatom vitaminima i vlaknima.
Posle arhijerejske liturgije i svečane litije oko manastirske crkve, vernici koji su se okupili iz svih krajeva, uz folklor i zajedničku trpezu ljubavi, slavili su veru, osnažujući duhovne veze koje ih spajaju kroz vekove.
Članovi Srpskog udruženja „Karađorđe“ predstavili rad na očuvanju kulturne baštine Boke Kotorske, a susret sa poglavarom Srpske pravoslavne crkve bio je prilika za zajedničko proslavljanje tradicije i istorije.
Izložba „Anđeoski obrazi Hilandara“, duhovne besede i svečana akademija obeležili su dane u čast Svetog Save, okupivši verni narod u znaku ljubavi, zajedništva i molitve.
Na ovom događaju ispunjenom duhovnošću i zajedništvom, episkop osiječkopoljski i baranjski Heruvim naglasio je značaj Baranje kao mesta gde se susreću različitosti koje se nadopunjuju, istakavši važnost očuvanja kulturnog i duhovnog nasleđa Srba u tom regionu.
Sveća je simbol svetlosti Hristove. On je rekao: "Ja sam svetlost svetu". Ta svetlost treba da nas podseti na svetlost kojom Hristos obasjava duše preminulih, kaže sveštenik.
Situacija je sada pod kontrolom u većini gradova i opština Republike Srpske. Ukinute su vanredne mere i u gotovo svim opštinama situacija se normalizuje.
Primećujući teške okolnosti u kojima ljudi odrastaju, kao i ekonomsku krizu, mati Serafima dodaje da je svaki novi dan i mala uspešna borba dokaz postojanja heroja današnjice.
Svetinja podignuta na mestu stradanja, postaje simbol molitve i sabornosti – mitropolit kruševački osveštao poslednji krst, a prve liturgije uskoro će odjeknuti sa Bagdale.
Pod maskom pobožnosti krije se obmana – dvojica samozvanaca, bez blagoslova i kanonskog priznanja, obavljaju bogosluženja i zbunjuju vernike. Mitropolija nemačka Grčke pravoslavne crkve upozorava: čuvajte se onih koji nisu deo kanonskih pravoslavnih crkava.