Posle arhijerejske liturgije i svečane litije oko manastirske crkve, vernici koji su se okupili iz svih krajeva, uz folklor i zajedničku trpezu ljubavi, slavili su veru, osnažujući duhovne veze koje ih spajaju kroz vekove.
U treću nedelju po Duhovima, manastir Grabovac, jedan od dva manastirska kompleksa Srpske pravoslavne crkve u Mađarskoj, bio je svedok duhovnog preporoda i okupljanja vernika iz raznih krajeva. Tradicionalni crkveno-narodni sabor u ovom svetom mestu održan je s posebnim svečanim tonom i bogoslužbenom uzvišenošću.
Foto: serbdiocese.hu
Arhiepiskop i mitropolit budimski Lukijan
Arhijerejsku liturgiju su služili arhiepiskop i mitropolit budimski Lukijan i episkop rumunske pravoslavne eparhije u Mađarskoj Siluan, u sasluženju arhijerejskog zamenika protojereja-stavrofora Vojislava Galića, sveštenstva i đakonstva. Služenje je bilo prožeto molitvenim raspoloženjem i duhovnom harmonijom, koja je ispunila srca prisutnih vernika.
Nakon čitanja odlomka iz Jevanđelja, sabrani su imali priliku da čuju nadahnutu besedu protojereja Zorana Ostojića, čije reči su bile poput sveće koja obasjava stazu vere i ljubavi prema Bogu.
Na kraju svete liturgije, vernici su učestvovali u litiji oko manastirskog hrama, gde su čitana propisana Jevanđelja i održan pomen za sve upokojene sveštenoslužitelje i žitelje manastira. U tom trenutku, osećala se veza između prošlosti i sadašnjosti, između neba i zemlje.
Foto: serbdiocese.hu
Litija oko manastirskog hrama
Poseban čin bio je osveštanje i lomljenje slavskog kolača, u čast Svetih apostola Petra i Pavla, zaštitnika manastira. Ovogodišnji kumovi, porodica Aleksov iz Lovre, predali su kumstvo za sledeću godinu prof. Anici Pandurović, direktorki Srpskog obrazovnog centra Nikola Tesla u Budimpešti, čime je obezbeđena kontinuitet duhovne brige i ljubavi prema manastiru.
Manastir Grabovac, smješten u županiji Tolna južno od Budimpešte, nosi bogatu istoriju srpske pravoslavne zajednice u Mađarskoj. Osnovan od strane monaha manastira Dragovića iz Dalmacije 1587. godine, ovaj manastir je kroz vekove bio centar vere i kulture Srba u Panoniji, i danas je jedno od glavnih mesta okupljanja srpske zajednice u Mađarskoj.
Na kraju svečanog čina, otac Milan Erić je u ime svete obitelji grabovačke i svih sabranih izrazio zahvalnost episkopu Siluanu na službi, kao i ovogodišnjim kumovima na darovima manastiru. Njegove reči su bile izraz ljubavi i poštovanja prema svima koji doprinose očuvanju i unapređenju svetog manastira.
Poseban deo sabora činila je zajednička trpeza ljubavi, koju je pripremila Uprava manastira Grabovac, gde su vernici mogli da podele radost zajedništva i bratske ljubavi.
U okviru kulturno-umetničkog programa, umetnici iz Kikinde, predvođeni Milanom Vašalićem na gajdama, i Mihailo Stevanović iz Bijeljine na guslama, doneli su dah tradicije i narodne muzike, dok su „Gospon’ tamburaši“ iz Novog Sada dodatno doprineli prazničnom ambijentu.
Foto: serbdiocese.hu
Slavski kolač
Među prisutnima na ovom svetom skupu bili su i ambasador BiH u Mađarskoj Biljana Gutić Bjelica, ministar-savetnik u Ambasadi Srbije Dejan Milivojević sa saradnicima, kao i mnogi predstavnici srpskih institucija u Mađarskoj, gosti iz Srbije, Hrvatske i Republike Srpske, što je svedočanstvo zajedništva i međusobnog poštovanja među narodima.
Ovaj crkveno-narodni sabor u manastiru Grabovac, oživeo je duh prošlih vekova, povezao vernike u ljubavi prema Bogu i bližnjima, i učvrstio zajedništvo koje nadilazi granice i vreme.
U besedi za petak 18. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava kako se u tim rečima otkriva istinita ljudska priroda Gospoda Isusa Hrista i zašto je, uprkos strahu od smrti, prihvatio put Golgote.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svete mučenike Trofima, Savatija i Dorimedonta po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetog sveštenomučenika Kiprijana. Katolička crkva proslavlja Svete anđele čuvare. Jevreji obeležavaju Hošana Raba, dok muslimani danas nemaju veliki praznik.
Razbojnik sa krsta i Hristov apostol našli su se na potpuno različitim stranama večnosti, a mitropolit objašnjava šta njihov primer govori o pokajanju, očajanju i našoj sklonosti da drugome prerano presudimo.
Decenijama, prve nedelje posle Petrovdana, na proplancima planine Suvobor, čiji obronci se spuštaju ka Ljigu, Gornjem Milanovcu i Aranđelovcu, organizuje se ova manifestacija koja spaja prošlost i sadašnjost kroz veštinu i zajedništvo.
Meštani Samaila i gosti iz okolnih gradova ispunili portu crkve Svetog Pantelejmona, uživajući u liturgiji, lomljenju slavskog kolača i programu koji su uveličali najmlađi folkloraši.
Članovi Srpskog udruženja „Karađorđe“ predstavili rad na očuvanju kulturne baštine Boke Kotorske, a susret sa poglavarom Srpske pravoslavne crkve bio je prilika za zajedničko proslavljanje tradicije i istorije.
Izložba „Anđeoski obrazi Hilandara“, duhovne besede i svečana akademija obeležili su dane u čast Svetog Save, okupivši verni narod u znaku ljubavi, zajedništva i molitve.
Razgovor u Novom Sadu obuhvatio je i pitanje vrednosti koje mladi usvajaju tokom školovanja, kao i budućnost visokoškolske ustanove koja bi nosila ime prvog srpskog arhiepiskopa.
U istraživanju je razmatrano kako se teško iskustvo povezuje sa čovekovim padom, podvigom i borbom sa strastima, ali i kako kroz život u Hristu može postati deo puta ka duhovnom očišćenju i zajednici sa Bogom.
Svetom liturgijom počelo je praznovanje, a nakon osvećenja Krsta usledio je kulturno-umetnički program uz nastupe horova i ansambala iz Bele Crkve, Beograda i Raške.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Nekada se kuvao bez mnogo komplikovanja, od namirnica koje su bile pri ruci, a upravo spoj povrća, začina i kremastog završetka daje mu poseban karakter.