Meštani Samaila i gosti iz okolnih gradova ispunili portu crkve Svetog Pantelejmona, uživajući u liturgiji, lomljenju slavskog kolača i programu koji su uveličali najmlađi folkloraši.
Kada zvona zaigraju, a miris tamjana se pomeša sa mirisom sveže pokošene trave, zna se da je selo na nogama. Tako je bilo i ovog avgustovskog dana, kada su se meštani Samaila, smeštenog na granici čačanskog i kraljevačkog kraja, sabrali pod širokim krošnjama starog hrasta da obeleže hramovnu slavu – Svetog velikomučenika Pantelejmona.
Slava dobija domaćine i novu tradiciju
Porta crkve bila je premala da primi sve koji su došli. Neki su stajali na travi, drugi su sedeli na drvenim klupama, ali svi su pogledom pratili molitvu.
Od naredne godine ova slava imaće i svoje domaćine, a čast da sa sveštenikom Aleksandrom dočekaju goste i pred vernim narodom prelome slavski kolač pripala je Milanu Antuševiću i Miroslavu Terziću.
RINA
Porta hrama u selu Samaila
– Veoma smo srećni što se narod u ovako velikom broju okuplja oko našeg hrama, na dan Svetog Velikomučenika Pantelejmona. Izuzetna nam je čast što ćemo iduće godine mi lomiti slavski kolač – kažu Milan i Miroslav za RINU.
Dodaju da ih posebno raduje što će imati kome da predaju ovu čast i narednih godina:
– Nadamo se da će se taj običaj prenositi dalje u budućnost, a ako je suditi po broju omladine koja se danas ovde okupila, imaće ko i u narednih pola veka da slavi slavu. Naš hram možda jeste malih dimenzija, ali je dovoljan da prigrli sve meštane našeg sela, naše komšije iz Čačka i Kraljeva, a uvek će biti mesta i za putnike dobronamernike koji prolaze drumom pokraj hrama.
RINA
Mladi članovi folklornog ansambla
Radost kroz igru i pesmu
Posle liturgije, porta je postala pozornica za bogat kulturno-umetnički program. Najmlađi folkloraši, u šarenim nošnjama, pokazali su svoje vešte korake, ali i ono što se ne uči samo pokretom – ljubav prema veri, kulturi i nasleđu predaka.
RINA
Hram Svetog Pantelejmona u selu Samaila
Obnova hrama za buduće generacije
Hram Svetog Velikomučenika Pantelejmona, podignut šezdesetih godina prošlog veka, stoji ovde više od pola veka. Ipak, zub vremena učinio je svoje. Zahvaljujući podršci grada Kraljeva i gradonačelnika Predraga Terzića, u toku je obnova porte i samog hrama, kako bi i naredne generacije imale gde da se okupljaju, mole i čuvaju tradiciju.
Toga dana, pod krošnjama hrasta, činilo se da se u Samailu vreme vratilo – u one dane kada je crkva bila srce sela, a slava dan kada se i putnik dobronameran oseti kao kod svoje kuće.
U selu Kamenica kod Pranjana obeležena je stogodišnjica hrama posvećenog Svetom proroku Iliji – svetinje u kojoj se vek unazad čuva vera, prenosi duhovno nasleđe i sabira narod Božiji.
Svedočanstvo o neveri, preobražaju, pokajanju i isceljenju koje je promenilo lekara i njegovu porodicu, podsećajući nas da je Hristova blagodat i danas živa kroz moći svetitelja.
U mirijevskom hramu izgrađenom uz blagoslov i kamen sa Hilandara, patrijarh srpski Porfirije poručuje da Crkva ne podleže vremenskim trendovima, već da preobražava duh epoha i poziva vernike na jedinstvo i molitvu za spasenje i mir u svetu.
Stroge zabrane isplovljavanja blokiraju ulazak u glavne luke, dok mala alternativa u Jerisosu prima tek nekoliko desetina ljudi, ostavljajući hodočasnike iz sveta i Grčke razočarane i bez rešenja.
U besedi za ponedeljak mesopusne sedmice, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje kako glas Božjeg Sina ne samo da pokorava prirodu, već umiruje i nemire u ljudskim srcima.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Prenos moštiju Svetog Jovana Zlatousta po starom i Svetog mučenika Nikifora po novom kalendaru. Katolici obeležavaju Svetu Apoloniju, dok u judaizmu i islamu danas nema velikog verskog praznika.
Protojerej-stavrofor Nedeljko Milanović, koji je kao mladi jerej trpeo pritiske komunističkog režima, najveći deo svoje službe proveo je u rasejanju, da bi se pred kraj života vratio u Srbiju i tu završio svoj zemaljski put.
Koordinator Odseka za dijalog u javnoj sferi Misionarskog odeljenja Arhiepiskopije beogradsko-karlovačke objašnjava kako pokušaji brisanja crkvene tradicije otkrivaju sukob između iskonskih vrednosti i kvazi „napretka“.
Ona je bila luda Hrista radi, a to je najveća ljubav, i proživela je svoj život u velikom poniženju i stradanju, odbačena od ljudi, ali prihvaćena od Boga, poručio je vladika.
Jedan apel poglavara Srpske pravoslavne crkve pretvara molitvu u konkretno delo: krv koja se daruje u beogradskim hramovima postaje nada za nečiji novi početak.
Episkop istočnoamerički uzneo je snažnu molitvu za zaštitu nerođene dece, a prisutni, od članova Kongresa do vernika, priznaju da su njegove reči ostavile snažan trag.
Zavetni hram na Vračaru večeras je centar molitve i svetlosti, gde se kroz ikone, sveće i melodije proživljava Hristov prvi susret sa Zakonom, duhovno obrezanje srca i početak nove godine po julijanskom kalendaru – događaji koji ne ostavljaju nikog ravnodušnim.
Protojerej-stavrofor Nedeljko Milanović, koji je kao mladi jerej trpeo pritiske komunističkog režima, najveći deo svoje službe proveo je u rasejanju, da bi se pred kraj života vratio u Srbiju i tu završio svoj zemaljski put.