ON JE JEDAN ON NAJVEĆIH HRIŠĆANSKIH MUČENIKA I BESREBRENIKA! Sutra slavimo Svetog velikomučenika Pantelejmona!
Pantelejmon je svoje lekarsko znanje spojio sa verom u Hrista, verujući da je pravi Iscelitelj sam Gospod.
Pantelejmon je svoje lekarsko znanje spojio sa verom u Hrista, verujući da je pravi Iscelitelj sam Gospod.
Na praznik Svetog velikomučenika Prokopija u Boru služena je sveta Liturgija, a mitropolit timočki podsetio je da se najdragocenije vrednosti pronalaze i u dubini ljudske duše, kroz veru, trud i ljubav prema Bogu i bližnjima.
Meštani Samaila i gosti iz okolnih gradova ispunili portu crkve Svetog Pantelejmona, uživajući u liturgiji, lomljenju slavskog kolača i programu koji su uveličali najmlađi folkloraši.
U mirijevskom hramu izgrađenom uz blagoslov i kamen sa Hilandara, patrijarh srpski Porfirije poručuje da Crkva ne podleže vremenskim trendovima, već da preobražava duh epoha i poziva vernike na jedinstvo i molitvu za spasenje i mir u svetu.
Svedočanstvo o neveri, preobražaju, pokajanju i isceljenju koje je promenilo lekara i njegovu porodicu, podsećajući nas da je Hristova blagodat i danas živa kroz moći svetitelja.
Hram, posvećen ovom svetitelju nalazi se na Svetoj gori.
Lavra, poznata kao Rosikon, danas slavi Svetog Pantelejmona svečanim panigirom, što je kulminacija proslave koja je započeta još pre 10 dana, kako tradicija i svetogorski tipik nalažu.
Praznik posvećen ovom svecu podseća nas na snagu vere koja nadilazi zemaljske nevolje. Njegova čudotvorna dela privukla su mnoge veri Hristovoj, a njegova nepokolebljiva hrabrost i milosrđe ostaju večna inspiracija.
Jedna neobična avantura naučila je Milicu da se ne plaši sujeverja, već da veruje Bogu i čini dobro.
Dok je trpeo stradanje, zahvaljivao je Bogu i ukoravao cara zbog njegovog neznaboštva.
Ono što ovu crkvu čini posebnom jeste veličanstveni drveni ikonostas iz 18. veka.
Bog nikad ljude ne ostavlje same, pogotovo u teškim iskušenjima.
Od Luke i Lazara do Pavla, Stefana i Jakova, ova imena povezana su sa važnim ličnostima Svetog pisma i zauzimaju posebno mesto u hrišćanskoj tradiciji.
Đakon iz Katane prošao je kroz tamnicu, gladovanje i surovo mučenje, ali ono što je učinio neposredno pre smrti ostalo je zabeleženo kao snažno svedočanstvo vere u Hrista.
Ruski duhovnik upozorava na trenutak kada nevolja postane toliko teška da čovek počne da gubi oslonac i otkriva zašto upravo tada treba biti posebno oprezan sa onim što se događa u njegovim mislima.