ON JE JEDAN ON NAJVEĆIH HRIŠĆANSKIH MUČENIKA I BESREBRENIKA! Sutra slavimo Svetog velikomučenika Pantelejmona!
Pantelejmon je svoje lekarsko znanje spojio sa verom u Hrista, verujući da je pravi Iscelitelj sam Gospod.
Pantelejmon je svoje lekarsko znanje spojio sa verom u Hrista, verujući da je pravi Iscelitelj sam Gospod.
Na praznik Svetog velikomučenika Prokopija u Boru služena je sveta Liturgija, a mitropolit timočki podsetio je da se najdragocenije vrednosti pronalaze i u dubini ljudske duše, kroz veru, trud i ljubav prema Bogu i bližnjima.
Meštani Samaila i gosti iz okolnih gradova ispunili portu crkve Svetog Pantelejmona, uživajući u liturgiji, lomljenju slavskog kolača i programu koji su uveličali najmlađi folkloraši.
U mirijevskom hramu izgrađenom uz blagoslov i kamen sa Hilandara, patrijarh srpski Porfirije poručuje da Crkva ne podleže vremenskim trendovima, već da preobražava duh epoha i poziva vernike na jedinstvo i molitvu za spasenje i mir u svetu.
Svedočanstvo o neveri, preobražaju, pokajanju i isceljenju koje je promenilo lekara i njegovu porodicu, podsećajući nas da je Hristova blagodat i danas živa kroz moći svetitelja.
Hram, posvećen ovom svetitelju nalazi se na Svetoj gori.
Lavra, poznata kao Rosikon, danas slavi Svetog Pantelejmona svečanim panigirom, što je kulminacija proslave koja je započeta još pre 10 dana, kako tradicija i svetogorski tipik nalažu.
Praznik posvećen ovom svecu podseća nas na snagu vere koja nadilazi zemaljske nevolje. Njegova čudotvorna dela privukla su mnoge veri Hristovoj, a njegova nepokolebljiva hrabrost i milosrđe ostaju večna inspiracija.
Jedan od najvažnijih načina na koji možemo biti uz čoveka koji pati jeste molitva.
U našoj krvi su nebrojeni preci, sa njima je i deo nas otišao Bogu, govorio je starac Visarion.
Ko zaboravi sopstveni put, lako može zaboraviti i šta ga je oblikovalo.
Niko u manastiru nije znao njen pravi identitet.
Svetogorski starac podseća da pravoslavni duhovni život ne podrazumeva bekstvo od iskušenja, već istrajnost u borbi protiv greha, pokajanje i neprestano okretanje Bogu.
Čak 49 vojnika, videvši Kalistratovu postojanost, prihvatilo je hrišćansku veru.
Paroh budvanski objašnjava zašto odlazak na groblje nije najvažniji čin, kako molitva povezuje žive i upokojene i zbog čega na ovaj dan nema mesta sujeverju i pravilima koja nemaju uporište u crkvenom učenju.