Praznik posvećen ovom svecu podseća nas na snagu vere koja nadilazi zemaljske nevolje. Njegova čudotvorna dela privukla su mnoge veri Hristovoj, a njegova nepokolebljiva hrabrost i milosrđe ostaju večna inspiracija.
Sveti velikomučenik Pantelejmon svojim čudesnim delima i neustrašivom verom osvetlio je tamu neznaboštva i doneo svetlost Hristovu u srca mnogih. Njegovo ime, Pantelejmon, što znači „svemilostivi“, odjekuje među vernicima kao podsetnik na božansku milost i snagu vere koja prevazilazi zemaljske granice.
Rođen u Nikomidiji, u domu gde su se sudarale vera i nevera – majka mu beše hrišćanka, a otac neznabožac – Pantelejmon je od malih nogu bio predodređen za veličinu. Njegova majka Evula, koja ga je poučila osnovama hrišćanske vere, preminula je rano, ali je seme vere koje je u njemu posadila nastavilo da raste. Kao mladić, izučio je lekarske nauke i već tada pokazao ne samo izuzetnu veštinu, već i neograničenu milost prema onima koji pate.
Prelomni trenutak u njegovom životu nastupio je kada ga je sveštenik Ermolaj poučio veri Hristovoj i krstio. Pantelejmon se tada potpuno predao Bogu, i od tog trenutka njegova lekarska praksa postala je oruđe za isceljenje ne samo tela, već i duša. U ime Hristovo, izlečio je slepca kojeg su svi ostali lekari proglasili neizlečivim, svedočeći time o istinskoj moći vere.
Printscreen
Ikona Svetog velikomučenika Pantelejmona
Međutim, njegova čudesna dela nisu prošla nezapaženo. Iz zavisti, drugi lekari ga optužiše kao hrišćanina pred carem Maksimijanom. Ali dok je telom stajao pred zemaljskim carem, umom je stajao pred Carem nebeskim. Smelo je priznao svoju veru i na oči careve izlečio jednog čoveka od dugotrajne bolesti, privukavši time mnoge neznabošce Hristu.
Car ga je podvrgao strašnim mukama, ali Gospod je bio uz njega, javljajući mu se i izbavljajući ga iz svake nevolje nepovređenog. Na kraju, osuđen na smrt, Sveti Pantelejmon klečeći se pomolio, i tek kada je izgovorio da je spreman, dželat ga je mogao poseći. Njegova pravedna duša uznela se ka Bogu, a maslina pod kojom je stradao procvetala je i postala znak božanskog blagoslova.
Danas, mošti Svetog Pantelejmona, koje su postale čudotvorne, prizivaju se u molitvama pri vodoosvećenju i jeleosvećenju, zajedno sa svetim Ermolajem i ostalim bezsrebrenicima i čudotvorcima. Najveličanstveniji hram posvećen ovom svetitelju nalazi se na Svetoj gori, gde vernici iz celog sveta dolaze da se poklone i potraže utehu i isceljenje.
Za mnoge, Sveti Pantelejmon nije samo sveti lekar i iscelitelj, već i nebeski zaštitnik, čija milost i danas nadilazi sve granice i vodi nas putem spasenja. Neki vernici u srpskim zemljama slave ga i kao krsnu slavu. Neka nas vera, hrabrost i milosrđe Svetog Pantelejmona inspirišu da i mi budemo svetlost svetu, oslanjajući se na Božiju milost koja nas nikada ne napušta, čak ni u najtežim trenucima.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog sveštenomučenika Lukijana Antiohijskog po starom kalendaru, dok crkve koje koriste novi kalendar obeležavaju Svete mučenike Terencija, Neonilu i njihovu decu. Grčka pravoslavna crkva danas proslavlja i Pokrov Presvete Bogorodice. Katolička crkva slavi Svete apostole Simona i Judu Tadeja, dok Jevreji i muslimani danas nemaju veći verski praznik.
Iako je zbog svoje učenosti i duhovnosti bio veoma poštovan, u vreme progona hrišćana pod carem Maksimijanom, suočio se sa teškim mučenjima, koja je podneo ne odričući se Hrista.
U Crkvi Ružici služeno je praznično bdenje, dok su u Kapeli Svete Petke sveštenici čitali molitve pred moštima svetiteljke i blagosiljali okupljene vernike. Potom je u kapeli služena i sveta tajna jeleosvećenja.
Arhijerejski namesnik novopazarski objašnjava kada se na slavu posti, šta se obavezno priprema, kada se osveštava vodica i podseća na reči patrijarha Pavla o slav¬skoj trpezi.
Od Začeća Svetog Jovana Preteče do Svetog Luke, porodični praznici nižu se tokom celog meseca, a jedan od najpoznatijih datuma ove godine pada u sredu i obeležava se uz post na ulju.
Početak novog godišnjeg bogoslužbenog kruga Crkva dočekuje molitvom za Božji blagoslov, rodnost zemlje, blagorastvorenje vazduha i dobro svih ljudi, čuvajući drevnu tradiciju dugu više vekova.
U besedi za sredu 22. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava zašto ni oganj, ni grob, ni protok vremena ne mogu osujetiti vaskrsenje, ali i zbog čega dobra dela ostaju trajno svedočanstvo čovekovog života pred Bogom.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog sveštenomučenika Lukijana Antiohijskog po starom kalendaru, dok crkve koje koriste novi kalendar obeležavaju Svete mučenike Terencija, Neonilu i njihovu decu. Grčka pravoslavna crkva danas proslavlja i Pokrov Presvete Bogorodice. Katolička crkva slavi Svete apostole Simona i Judu Tadeja, dok Jevreji i muslimani danas nemaju veći verski praznik.
Nepravda i tuđa zloba mogu da probude bes i želju za osvetom, ali pouka velikog svetitelja našeg vremena pokazuje kako da sačuvamo unutrašnji mir i ne dozvolimo da tuđi postupci upravljaju našim srcem.
Iako je zbog svoje učenosti i duhovnosti bio veoma poštovan, u vreme progona hrišćana pod carem Maksimijanom, suočio se sa teškim mučenjima, koja je podneo ne odričući se Hrista.
Verni pravoslavni narod okuplja se u hramovima slaveći ovog svedoka vremena kada je Hrist hodao Zemljom. On nas podseća na moć molitve i Božju zaštitu u situacijama koje deluju beznadežno, dok njegova dela ostaju večni svetionik u tami sveta.
Ovaj svetitelj iz 10. veka ostavio je za sobom svetovni život i posvetio se Bogu, čineći brojna čudesa. Njegova svetost i posvećenost Hristu zadivili su njegove savremenike, pa zbog toga i dalje inspirišu brojne vernike.
Od neobičnih fresaka Presvete Bogorodice sa krilima i Svetog Hristofora sa psećom glavom, do čudesnih isceljenja i manastirskih proizvoda – otac Teofil za portal religija.rs otkriva tajne ovog duhovnog bisera.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog sveštenomučenika Lukijana Antiohijskog po starom kalendaru, dok crkve koje koriste novi kalendar obeležavaju Svete mučenike Terencija, Neonilu i njihovu decu. Grčka pravoslavna crkva danas proslavlja i Pokrov Presvete Bogorodice. Katolička crkva slavi Svete apostole Simona i Judu Tadeja, dok Jevreji i muslimani danas nemaju veći verski praznik.
Iako je zbog svoje učenosti i duhovnosti bio veoma poštovan, u vreme progona hrišćana pod carem Maksimijanom, suočio se sa teškim mučenjima, koja je podneo ne odričući se Hrista.
U Crkvi Ružici služeno je praznično bdenje, dok su u Kapeli Svete Petke sveštenici čitali molitve pred moštima svetiteljke i blagosiljali okupljene vernike. Potom je u kapeli služena i sveta tajna jeleosvećenja.
Vernik može redovno da odlazi u crkvu, da se pridržava posta i da izgovara molitve, a da istovremeno u svakodnevnim odnosima bude opterećen nemirom, nezadovoljstvom i teškoćom da pronađe mir.
Vernici su praznik Svete Petke proslavili u svetinjama na Kalemegdanu. U Crkvi Ružici služene su dve liturgije, a mnogi su došli i u Kapelu Svete Petke da se poklone moštima svetiteljke i uzmu vodu sa izvora.
Vernici su praznik Svete Petke proslavili u svetinjama na Kalemegdanu. U Crkvi Ružici služene su dve liturgije, a mnogi su došli i u Kapelu Svete Petke da se poklone moštima svetiteljke i uzmu vodu sa izvora.
Od molbi za zdravlje i duševni mir do molitava za porodicu i pokoj upokojenih, donosimo tri molitve Prepodobnoj mati Paraskevi, kao i video-snimak molitve koju sveštenici čitaju nad njenim moštima.
Uzbudljiva priča o Tari i njenim drugarima, neobičnoj tajni na krovu zgrade i pouci Prepodobne mati Paraskeve da se prava ljubav prema Bogu pokazuje brigom za druge.