Ovo sveto znamenje, stvoreno bez ljudske ruke, ne samo da je iscelilo obolelog kneza, već je svojom silom spaslo čitav grad od uništenja, ostavivši neizbrisiv trag u srcima vernika kroz vekove.
U srpskim pravoslavnim domovima danas se s dubokim poštovanjem obeležava praznik posvećen Nerukotvorenoj ikoni Gospoda Isusa Hrista, čudesnom znamenju koje svedoči o večnom prisustvu Spasitelja među vernicima. Ova sveta ikona, sačuvana kroz vekove, nosi u sebi neizmernu duhovnu snagu koja je isceljivala bolesne, vodila duše ka svetlosti vere i otklanjala nevolje onima koji su se s verom u nju uzdali.
Praznik Nerukotvorene ikone podseća nas na davne događaje iz života Gospoda, kada je njegovo lice, svetlošću božanske prirode, ostavilo svoj trag na jednom jednostavnom ubrusu. Knez Avgar, mučen gubom i bolestima, čuvši o velikim čudima Hristovim, poslao je slikara Ananiju s molbom da Hristos dođe i isceli ga.
Printscreen
Prikaz Nerukotvorene ikone Isusa Hrista
Međutim, Gospod, predosećajući svoje stradanje, odgovori da ne može doći, već uze ubrus i obrisa svoje lice, na kojem se upisa njegov božanski lik, savršen i prečist. Poslavši ovaj sveti ubrus knezu, Gospod je obećao isceljenje, i zaista, čim je Avgar celivao svetu ikonu, guba spade s njegovog tela.
Ovaj sveti lik, poznat kao Nerukotvorena ikona, ne samo da je iscelio kneza Avgara, već je postao simbol neprolazne vere. Kada su vekovi prošli, a idolopoklonstvo ponovo uzelo maha, ikona je bila zazidana i zaboravljena, dok Presveta Bogorodica nije otkrila njeno skrovište episkopu Edeskom Evlaviju. Njena sila se tada ponovo pokazala kada je persijski car Hozroj napao Edesu. Narod, predvođen molitvama i nadom, pronašao je svetu ikonu, i uz njenu pomoć, vojska Persijska je poražena, a grad Edesa spasena.
Printscreen
Prikaz Nerukotvorene ikone Isusa Hrista
Danas, u svetlosti ovog blagoslovenog praznika, vernici Srpske pravoslavne crkve okupljaju se u molitvi pred svetim znamenjem, noseći u srcu veru u moć Nerukotvorene ikone, koja i dalje isceljuje duhovne i telesne bolesti. Ova sveta ikona nije samo sećanje na prošle događaje, već živi znak Hristove prisutnosti među nama, kao što je bilo i u vreme kneza Avgara.
"Hriste Bože, niko se neće postideti ko se u tebe nada", stoji ispisano pod likom na kapiji Edeskoj, a ove reči i danas odzvanjaju u srcima onih koji s verom i ljubavlju prilaze ikoni, moleći za spas i blagodat. Nerukotvorena ikona Hristova ostaje svedočanstvo božanske ljubavi, veza između neba i zemlje, neprolazna svetlost koja vodi duše ka večnom Carstvu Božijem.
Otac desetoro dece poslao je patrijarhu carigradskom poruku koja se munjevito proširila među vernicima i pokrenula lavinu reakcija u teološkim i crkvenim krugovima.
Protojerej Tarasije Zabudjko rasvetljava nedoumicu o kojoj se u parohijama najčešće govori tiho, objašnjavajući da se suština ove zabrane ne tiče vrednovanja žene, već svetosti mesta na kojem se savršava Bezkrvna Žrtva.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Nekada nezaobilazna na prazničnim trpezama, ova poslastica se pravila sa strpljenjem i ljubavlju — donosimo autentičan recept koji će vaš dom ispuniti toplinom i mirisom svečanosti.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Srpska pravoslavna crkva i njeni vernici 3. septembra obeležavaju praznik posvećen svecu, jednom od Sedamdesetorice apostola, koji je širio svetlost Hristovog učenja i činio čuda u Edesi, isceljujući bolesne i donoseći veru narodu.
Praznik posvećen ovom svecu koji je mučenički stradao za Hrista, podseća nas na snagu vere, na istrajnost u molitvi i na Božju milost koja dolazi onima koji su spremni da se posvete duhovnom putu.
Od prvog čuda Hrista u Kani Galilejskoj do kontinuiranih isceliteljskih dela u Srpskoj pravoslavnoj crkvi, verski analitičar Predrag Đokić osvetljava duboke duhovne poruke i Božju milost koja ne poznaje granice.
Praznik posvećen ovom svecu podseća nas na snagu vere koja nadilazi zemaljske nevolje. Njegova čudotvorna dela privukla su mnoge veri Hristovoj, a njegova nepokolebljiva hrabrost i milosrđe ostaju večna inspiracija.
Od dečaka koji je tragao za Bogom do episkopa čije su mošti ostale netruležne - život ovog svetitelja spojio je Studenicu, Rusiju, Čikago i Libertvil, ostavljajući srpskom narodu u Americi duhovno uporište koje traje do danas.
Pravoslavci danas proslavljaju Svete mučenike Paramona i Filumena po starom kalendaru, a po novom Svetog Spiridona Čudotvorca, dok katolici slave Gospu Guadalupsku, a u islamu i judaizmu je dan posvećen redovnoj molitvi i svakodnevnim verskim obavezama.
Iguman Arsenije kroz poređenje sa svetiteljem iz Amerike upozorava da se duhovno stanje ne skriva - ono se oseti i onda kada mnogi misle da ga niko ne primećuje.
Skoro tri decenije ovaj zanatlija iz Ježevice izrađuje voštanice po manastirskom predanju, učeći nas da se prava sveća ne stvara mašinom, već strpljenjem, iskustvom i verom koja se ne gasi ni kada plamen dogori.
Na manastirskom imanju, nakon požara i decenija bez uzgoja, bratstvo uz pomoć svetogorskih monaha i molitvu igumana Metodija obnavlja poljoprivrednu tradiciju, dajući novi život ekonomiji i duhovnom životu manastira.
Prvi srpski vladika u Americi, koga danas proslavljamo kao svetitelja, objasnio je da telesne nevolje nisu slučajnost, već prilika za pokajanje, duhovni rast i otkrivanje unutrašnjih slabosti.
Od dečaka koji je tragao za Bogom do episkopa čije su mošti ostale netruležne - život ovog svetitelja spojio je Studenicu, Rusiju, Čikago i Libertvil, ostavljajući srpskom narodu u Americi duhovno uporište koje traje do danas.