Lavra, poznata kao Rosikon, danas slavi Svetog Pantelejmona svečanim panigirom, što je kulminacija proslave koja je započeta još pre 10 dana, kako tradicija i svetogorski tipik nalažu.
Danas, u tišini i veličanstvenoj pobožnosti Svete gore, ruski manastir Svetog Pantelejmona, poznat i kao Rosikon, obeležava svoju manastirsku slavu u čast svog zaštitnika, Svetog Pantelejmona. U duhu svetogorskom, slavlje u ovoj carskoj lavri započelo je još pre deset dana, kroz predpraznične pripreme, dok danas kulminira svečanim panigirom, osvetljenim blagoslovima i molitvama monaške zajednice.
youtube/printscreen/Одесская епархия
Liturgija u Manastiru Svetog Pantelejmona
U svetogorskom tipiku, panigir označava svečano obeležavanje manastirske svetkovine ili praznika. To je poseban dan kada se u manastiru održavaju bogosluženja, liturgije, litije, a često i svečana trpeza za sve prisutne, uključujući monahe, goste i hodočasnike. Panigir je centralni deo praznika, koji okuplja vernike u molitvi i zajedništvu, i predstavlja kulminaciju predprazničnih priprema.
Zvona manastira, sa svojih trideset i dva zvona, svojim harmoničnim zvucima osvećuju vazduh, pozivajući sve na molitvu i blagoslov.
Manastir Svetog Pantelejmona, jedan od dvadeset „vladajućih“ svetogorskih manastira, nosi u sebi vekove istorije i pobožnosti, duboko utkanih u svaku ciglu njegovih impozantnih zdanja. Prvi put je zabeležen u dokumentima manastira Vatoped iz 998. godine, kada ga je njegov iguman, Leontije, potpisao.
shutterstock.com
Manastir Svetog Pantelejmona
Njegova prisutnost na Svetoj gori bila je skromna u ranijim vekovima, ali se tokom vremena razvio u važan duhovni centar za monahe iz Rusije. Posebno je postao značajan u 14. veku, kada je počeo da stiče prepoznatljiv nacionalni karakter, svedočeći o duhovnim vezama između Rusije i Svete Gore.
Tokom turskog ropstva, manastir je preživeo teška vremena, suočavajući se s brojnim izazovima. Uprkos tome, uspeo je da se održi, uz podršku ruskih careva i vladara, kao i brige nekih uticajnih porodica, poput porodice Kalimaki iz Vlaške, koja je doprinela obnovi i razvoju manastira početkom 19. veka. U tom periodu, manastir je ponovo procvetao, privukavši mnoge monahe iz Rusije i drugih pravoslavnih zemalja, te postao duhovno utočište za mnoge hodočasnike.
Alexei Druzhinin / AFP / Profimedia
Ovu svetinju posetili su ruski predsednik Vladimir Vladimirovič Putin i patrijarh Kiril 2016. godine
Danas, manastir Svetog Pantelejmona stoji kao svedočanstvo vekova pravoslavne vere i ruske duhovnosti. Njegova bogata biblioteka, iako teško oštećena u požaru 1959. godine, i dalje čuva dragocene rukopise i relikvije, uključujući mošti Svetog Pantelejmona, stopu apostola Andreja i glavu apostola Luke. Ova sveta mesta, zajedno s impozantnim arhitektonskim kompleksima manastira, nastavljaju da privlače vernike iz celog sveta, nudeći im duhovni mir i utehu u ovom svetilištu vere i molitve.
Porušeni spomenici kod Obilića nisu samo vandalski čin, već upozorenje koje uznemirava čitavu zajednicu i otvara pitanje dokle traje bezbednost onih koji su sahranjeni, ali i onih koji su ostali.
U besedi za 28. sredu po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća da je izvor svega što je pravedno i blagotvorno samo Bog, dok zlo dolazi iz ljudskog srca, i objašnjava zašto je važno prepoznati pravu prirodu Stvoritelja.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetu Varvaru po starom kalendaru, dok po novom kalendaru proslavljaju Svetog proroka Danila. Katolici se nalaze u trećoj nedelji Adventa, Jevreji obeležavaju četvrti dan Hanuke, a muslimani posvećuju dan redovnoj molitvi i svakodnevnim verskim obavezama.
Bez moralizovanja i utešnih reči, ova pouka razotkriva uzrok porodičnih lomova, životnih zastoja i unutrašnjeg nemira koji se često pogrešno pripisuju okolnostima, a ne sopstvenom odnosu prema roditeljima.
Lična molitva u domu sve češće se proglašava dovoljnim odgovorom, ali tumačenje sveštenika Alekseja Maljukova pokazuje zašto takav stav menja smisao Crkve i slabi samu veru.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Nekada nezaobilazna na prazničnim trpezama, ova poslastica se pravila sa strpljenjem i ljubavlju — donosimo autentičan recept koji će vaš dom ispuniti toplinom i mirisom svečanosti.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Na manastirskom imanju, nakon požara i decenija bez uzgoja, bratstvo uz pomoć svetogorskih monaha i molitvu igumana Metodija obnavlja poljoprivrednu tradiciju, dajući novi život ekonomiji i duhovnom životu manastira.
Ruski državljanin, koji je živeo u „Ruskome manastiru“ na Svetoj Gori, pokušao je da napusti Grčku avionom — sud ga je proglasio krivim i izrekao mu kaznu zatvora i novčanu kaznu od 5.000 evra.
Fotografija iz 1903. godine, za koju se verovalo da je zauvek nestala, ponovo je ugledala svetlost dana u manastiru Svetog Pantelejmona – i otkrila čudesno svedočanstvo o prisustvu Device Marije.
Nakon zemljotresa, ratova i sistematskog uništavanja, završna faza građevinskih radova na hramovima Svetog Spiridona, Svetog Nikole i parohijskog doma u Petrinji budi nadu pravoslavnih vernika u ovom kraju.
Od prenosa posmrtnih ostataka pesnika iz Amerike do današnje uloge hrama na Crkvini kao duhovnog i kulturnog središta – priča o svetinji koja je postala znak prepoznavanja Trebinja.
U najvećoj medicinskoj ustanovi u zemlji proslavljena je krsna slava, a priča o hramu koji je preživeo rat, zaborav i preobražaj u mrtvačnicu otkriva koliko je ovo mesto važno za bolesnike, lekare i grad.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Iguman Arsenije kroz poređenje sa svetiteljem iz Amerike upozorava da se duhovno stanje ne skriva - ono se oseti i onda kada mnogi misle da ga niko ne primećuje.
U zavetnom hramu srpskog naroda patrijarh je mladima govorio o Svetom Savi kao meri života, o identitetu koji se gradi bez straha i o ljubavi kao snazi koja čuva posebnost, ali otvara prostor za susret i zajedništvo.