OVO JE NAJVEĆA SRAMOTA KOJU JEDAN VERNIK MOŽE DA URADI! Sveti Jovan Zlatousti otkiva kako pojedini ljudi unižavaju Boga
Molitva nije rezervisana samo za teška vremena.
Lavra, poznata kao Rosikon, danas slavi Svetog Pantelejmona svečanim panigirom, što je kulminacija proslave koja je započeta još pre 10 dana, kako tradicija i svetogorski tipik nalažu.
Danas, u tišini i veličanstvenoj pobožnosti Svete gore, ruski manastir Svetog Pantelejmona, poznat i kao Rosikon, obeležava svoju manastirsku slavu u čast svog zaštitnika, Svetog Pantelejmona. U duhu svetogorskom, slavlje u ovoj carskoj lavri započelo je još pre deset dana, kroz predpraznične pripreme, dok danas kulminira svečanim panigirom, osvetljenim blagoslovima i molitvama monaške zajednice.
U svetogorskom tipiku, panigir označava svečano obeležavanje manastirske svetkovine ili praznika. To je poseban dan kada se u manastiru održavaju bogosluženja, liturgije, litije, a često i svečana trpeza za sve prisutne, uključujući monahe, goste i hodočasnike. Panigir je centralni deo praznika, koji okuplja vernike u molitvi i zajedništvu, i predstavlja kulminaciju predprazničnih priprema.
Zvona manastira, sa svojih trideset i dva zvona, svojim harmoničnim zvucima osvećuju vazduh, pozivajući sve na molitvu i blagoslov.
Manastir Svetog Pantelejmona, jedan od dvadeset „vladajućih“ svetogorskih manastira, nosi u sebi vekove istorije i pobožnosti, duboko utkanih u svaku ciglu njegovih impozantnih zdanja. Prvi put je zabeležen u dokumentima manastira Vatoped iz 998. godine, kada ga je njegov iguman, Leontije, potpisao.
Njegova prisutnost na Svetoj gori bila je skromna u ranijim vekovima, ali se tokom vremena razvio u važan duhovni centar za monahe iz Rusije. Posebno je postao značajan u 14. veku, kada je počeo da stiče prepoznatljiv nacionalni karakter, svedočeći o duhovnim vezama između Rusije i Svete Gore.
Tokom turskog ropstva, manastir je preživeo teška vremena, suočavajući se s brojnim izazovima. Uprkos tome, uspeo je da se održi, uz podršku ruskih careva i vladara, kao i brige nekih uticajnih porodica, poput porodice Kalimaki iz Vlaške, koja je doprinela obnovi i razvoju manastira početkom 19. veka. U tom periodu, manastir je ponovo procvetao, privukavši mnoge monahe iz Rusije i drugih pravoslavnih zemalja, te postao duhovno utočište za mnoge hodočasnike.
Danas, manastir Svetog Pantelejmona stoji kao svedočanstvo vekova pravoslavne vere i ruske duhovnosti. Njegova bogata biblioteka, iako teško oštećena u požaru 1959. godine, i dalje čuva dragocene rukopise i relikvije, uključujući mošti Svetog Pantelejmona, stopu apostola Andreja i glavu apostola Luke. Ova sveta mesta, zajedno s impozantnim arhitektonskim kompleksima manastira, nastavljaju da privlače vernike iz celog sveta, nudeći im duhovni mir i utehu u ovom svetilištu vere i molitve.



Na manastirskom imanju, nakon požara i decenija bez uzgoja, bratstvo uz pomoć svetogorskih monaha i molitvu igumana Metodija obnavlja poljoprivrednu tradiciju, dajući novi život ekonomiji i duhovnom životu manastira.
Ruski državljanin, koji je živeo u „Ruskome manastiru“ na Svetoj Gori, pokušao je da napusti Grčku avionom — sud ga je proglasio krivim i izrekao mu kaznu zatvora i novčanu kaznu od 5.000 evra.
Fotografija iz 1903. godine, za koju se verovalo da je zauvek nestala, ponovo je ugledala svetlost dana u manastiru Svetog Pantelejmona – i otkrila čudesno svedočanstvo o prisustvu Device Marije.
Nakon zemljotresa, ratova i sistematskog uništavanja, završna faza građevinskih radova na hramovima Svetog Spiridona, Svetog Nikole i parohijskog doma u Petrinji budi nadu pravoslavnih vernika u ovom kraju.
Od prenosa posmrtnih ostataka pesnika iz Amerike do današnje uloge hrama na Crkvini kao duhovnog i kulturnog središta – priča o svetinji koja je postala znak prepoznavanja Trebinja.
U najvećoj medicinskoj ustanovi u zemlji proslavljena je krsna slava, a priča o hramu koji je preživeo rat, zaborav i preobražaj u mrtvačnicu otkriva koliko je ovo mesto važno za bolesnike, lekare i grad.
Prema jednoj legendi, srpski velmoža, koji je bežao od Turaka, svoju imovinu, koja je bila bogata ostavio je svojim kumovina koji su kasnije sagradili manastir Kumanicu.
U manastiru Mrkonjići, samo nekoliko metara od ulaza u hram, stoji košćela stara više od četiri veka - mesto gde se susreću vera, predanje i čudo prirode.
Od prenosa posmrtnih ostataka pesnika iz Amerike do današnje uloge hrama na Crkvini kao duhovnog i kulturnog središta – priča o svetinji koja je postala znak prepoznavanja Trebinja.
U najvećoj medicinskoj ustanovi u zemlji proslavljena je krsna slava, a priča o hramu koji je preživeo rat, zaborav i preobražaj u mrtvačnicu otkriva koliko je ovo mesto važno za bolesnike, lekare i grad.
Kad su mu rekli da je jedina šansa transplantacija srca, brat Goran nije odustao. Iz bolničke sobe krenuo je na put duhovnog isceljenja ka Hilandaru, gde je pronašao snagu za novi život.
Ajeti sure 61:5–8 objašnjavaju kako Božija svetlost vodi one koji istrajavaju, čak i kada ih ljudi ne razumeju.
Pravoslavci danas obeležavaju Svetog proroka Avdiju po starom kalendaru, Svetog proroka Avakuma po novom, katolici nemaju svečani praznik, dok je u judaizmu i islamu današnji dan posvećen redovnoj molitvi i svakodnevnim verskim obavezama.
Reči starca Josifa Isihaste bez ulepšavanja otkrivaju zašto se blagodat ne daje onima koji odustaju na prvoj prepreci i kako se prava snaga vere proverava upravo u danima teskobe i unutrašnjih lomova.