Fotografija iz 1903. godine, za koju se verovalo da je zauvek nestala, ponovo je ugledala svetlost dana u manastiru Svetog Pantelejmona – i otkrila čudesno svedočanstvo o prisustvu Device Marije.
Tačno pre 112 godina, 3. septembra (21. avgusta po starom stilu) 1903. godine, u ruskom manastiru Svetog Pantelejmona na Svetoj gori desio se događaj neuobičajen za svet. Toga dana bratija je poslednji put trebalo da podeli na manastirskim vratima milostinju ubogim monasima–siromasima (onima koji su na Svetoj gori lutali „bez određenog mesta boravka“), poklonicima i putnicima. Poslednji put – zato što je iz Svetog Kinota (svetogorske uprave) stiglo naređenje: više ne deliti milostinju. To nije delotvorno. To kvari monahe koji lutaju iz manastira u manastir, zdrave i još ne stare, ali sklone da žive na tuđ račun, umesto da rade i tvore poslušanje…
Koliko često srećemo beskućnike – ne na Svetoj gori, nego na ulicama gradova u kojima živimo – i svaki put osećamo moralnu dilemu: dati ili ne dati? Pogotovo kada je očigledno: čovek će propiti milostinju, i ništa osim štete naša pomoć neće doneti.
Shutterstock
Poslednja milostinja svetogorskih beskućnika
Ali sudbina svetogorskih beskućnika naglo se promenila pod uticajem jedne fotografije. Toga dana podelu milostinje fotografisao je monah Gavrilo. Kada je razvio negativ, na svoje iznenađenje, na crno-beloj fotografiji video je lik siromašno obučene Žene koja je smireno primala blagosloveni komad hleba.
Ova vest se brzo raširila po obitelji, a prenosilo se i da je jedan pustinjak više puta video za vreme podele milostinje kod manastirskih vrata prelepnu Ženu. Nema potrebe ni govoriti da se posle toga na zabranu deljenja milostinje zaboravilo.
shutterstock.com
Manastir Svetog Pantelejmona
Javljanja Presvete Bogorodice
Javljanja Presvete Bogorodice na Svetoj gori nisu retka. Jednom ili više puta u životu, u snu ili na javi, Njeno prisustvo vide mnogi svetogorski podvižnici. Ali kada Bogorodica ostavi vidljivi znak svoga prisustva – to znači izvesnu poruku: upozorenje, pouku, javljanje milosti. Tako je bilo sa čuvenom Vatopedskom ikonom Bogorodice, tako je bilo i ovoga puta.
Fotografija monaha Gavrila uvećana sada visi na zidu manastira Svetog Pantelejmona, do mesta javljanja izveden je izvor, i zabeleženi su slučajevi olakšanja u bolestima nakon uzimanja vode iz tog izvora. Iz ove istorije rodio se i novi, svetopisani obraz Bogorodice. Međutim, negativ fotografije bio je izgubljen, a posle mnogih stradanja (uključujući i požare), koja je obitelj doživela u XX veku, nije bilo nade da će se ikada povratiti.
Povratak izgubljenog negativа
Početkom ove godine, negativ je pronađen pri radu sa manastirskim arhivama. Dugogodišnji iguman manastira Svetog Pantelejmona, shiarhimandrit Jeremija (Alehin), koji se u stotoj godini upokojio 2016., protumačio je događaj kao ispoljavanje milosti Presvete Vladčice, koje svedoči o tome da –Igumanija Atonska blagonaklono gleda na obitelj i prima podvig njenih naseljenika.
Čini se da je to podvig ne samo molitveni i monaški, nego i podvig dobrotvorstva, pomoći drugima i ljubavi pokazane u delima. Još 1885. godine iguman ruske obitelji na Svetoj gori, starac Jeronim (Solomencov), pisao je u svom zaveštanju:
– Vama je poznato koliko je dugo Gospod iskušavao našu obitelj velikim siromaštvom i čak teškim dugovima, jer do Krimskog rata ona nije imala mogućnosti da deli milostinju siromašnima. Ali kada je u to teško vreme naš manastir, u potpunom samožrtvovanju, odlučio da podeli sa gladnima siromasima svoj poslednji hleb, od tada je primećeno da su iz svih krajeva Rusije počele stizati obilni prilozi, pomoću kojih u to teško vreme naša obitelj nije oskudevala u održavanju i još je mnoge siromahe hranila. Toliko je Bogu ugodna vrlina zajedništva i milosrđa.
Pouka za savremenog hrišćanina
Takav je značaj javljanja Bogorodice pre više od jednog veka za sam manastir i monahe koji u njemu žive. Ali ova istorija prevazilazi granice Svete gore i monaštva, i govori i nama, običnim pravoslavnim hrišćanima, koji nismo ni podvižnici ni bogovidci.
Na Svetoj gori samo snažnije nego u našem svakodnevnom životu deluju opšti zakoni hrišćanskog postojanja. Svi koji su tamo bili, svedoče o čudesnim javljanjima Presvete Bogorodice u svemu, pa i u svakodnevnim potrebama poklonika.
Prisustvo Bogorodice u našem životu
Učestvuje li Presveta Bogorodica u našem životu? Da, naravno. Na Svetoj gori to je samo očiglednije nego bilo gde drugde; Njena zaštita tamo lebdi u vazduhu. Da li je Bogorodica smirena? Da, više od svih svetih. Mi, koji nismo sveti, znamo to iz bogoslovlja, iz Predanja, iz bogosluženja – za to postoji mnoštvo svedočanstava.
Wikipedia
Iguman Jeremija upokojio se 2016. godine
Za kraj, prenosimo dirljivo kazivanje svetogorskog monaha:
– Kada sam živeo sam u skitu Ksilurgu, postavio sam sebi pravilo da za vreme jutarnjeg bogosluženja na 9. pesmi odlazim u saborni hram i tamo sa kađenjem pevam pred čudotvornom ikonom Bogorodice Čestnjejšuju. Jedne noći, pošto sam okadio celu crkvu, seo sam u stasidiju i neprimetno zadremao. U snu vidim: u veličanstvenom saboru sedi na arhijerejskoj katedri Bogorodica, a pred Njom u velikom redu stoji mnoštvo ljudi. U rukama svakoga prinos, kao da žele da čestitaju Bogorodici – rekao je ovaj monah, prenosi portal pravoslavie.ru. On dalje dodaje:
– Stao sam i ja poslednji u taj red. Gledajući druge, obuze me osećaj nelagodnosti i zbog sebe i zbog toga što stojim praznih ruku, tj. bez poklona. Šta ću ja prineti na dar Carici i Vladčici? – ta misao naročito me mučila. Kada se najzad približila moja prilika, ja sam sa suzama rekao – Majko Božija, kod sebe nemam ništa što bih Ti mogao darovati. Mogu li da Ti otpevam Čestnjejšuju? Ona se blago nasmešila i odobravajući klimnula glavom. I ja sam započeo pesmu. Završivši pevanje, pogledao sam u Nju. A Ona, u blagom sijanju, pružila mi u Svojoj ruci novčić sa rečima – Kako lepo pevaš! Uzmi za to novčić. Probudio sam se, a u rukama sam držao Njen dar.
Jeromonah manastira Iviron srušio se tokom pripreme za večernje bogosluženje; bratija i medicinsko osoblje odmah su reagovali, a vernici širom pravoslavnog sveta mole se za njegovo izlečenje.
Devica Marija zauzima posebno mesto u hrišćanstvu jer je rodila Bogočoveka i postala najuzvišenija među svim svetiteljima, a jedan od najistaknutijih teologa i svetaca 19. veka otkriva zašto je vera u Nju ključna za spasenje.
Na praznik Uspenja Presvete Bogorodice, Čajniče je ponovo postalo središte vernog naroda, okupljenog pred čudotvornim likom Majke Božje, za koji se veruje da vekovima daruje isceljenja, utehu i snagu.
Već vekovima Davidov psalm, kako kažu monasi sa Atoasa, pruža unutrašnji mir i božansku zaštitu, pretvarajući jednostavne reči u moćno duhovno oružje za svakodnevni život.
Parohije od Teksasa do Njujorka beleže stotine novih vernika koji se pripremaju za krštenje, dok arhijerej Antiohijske patrijaršije ističe da iza brojki stoji dug i zahtevan put istinskog obraćenja, a ne prolazni trend.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Nekada nezaobilazna na prazničnim trpezama, ova poslastica se pravila sa strpljenjem i ljubavlju — donosimo autentičan recept koji će vaš dom ispuniti toplinom i mirisom svečanosti.
U fruškogorskoj svetinji proslavljen je praznik Svetog Atanasija Atonskog i imendan igumana ove svete obitelji, dok je episkop Nektarije nadahnutom pričom ganuo sve sabrane.
Supruga poznatog atinskog preduzetnika pred kamerama je posvedočila kako su ikona Bogorodice Osloboditeljice i brojanica sa Svete gore spasili živote njenoj porodici.
U Sabornom hramu Rođenja Presvete Bogorodice, Zaječarci su se okupili da proslave Dan grada, prisetivši se čudesnog javljanja Majke Božje koje je u vreme Drugog svetskog rata spasilo živote tadašnjih stanovnika ovog grada.
Istoričar umetnosti Dušan Milovanović osvetljava predanja po kojima je na poluostrvu Halkidiki, Majka Božja svojim blagoslovom zapečatila Atos kao vrt nebeske svetosti, čuvajući ga za one koji su posvetili život molitvi i veri.
Parohije od Teksasa do Njujorka beleže stotine novih vernika koji se pripremaju za krštenje, dok arhijerej Antiohijske patrijaršije ističe da iza brojki stoji dug i zahtevan put istinskog obraćenja, a ne prolazni trend.
Skoro tri decenije ovaj zanatlija iz Ježevice izrađuje voštanice po manastirskom predanju, učeći nas da se prava sveća ne stvara mašinom, već strpljenjem, iskustvom i verom koja se ne gasi ni kada plamen dogori.
Na manastirskom imanju, nakon požara i decenija bez uzgoja, bratstvo uz pomoć svetogorskih monaha i molitvu igumana Metodija obnavlja poljoprivrednu tradiciju, dajući novi život ekonomiji i duhovnom životu manastira.
U manastiru Mrkonjići, samo nekoliko metara od ulaza u hram, stoji košćela stara više od četiri veka - mesto gde se susreću vera, predanje i čudo prirode.
Od prenosa posmrtnih ostataka pesnika iz Amerike do današnje uloge hrama na Crkvini kao duhovnog i kulturnog središta – priča o svetinji koja je postala znak prepoznavanja Trebinja.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog sveštenomučenika Klimenta po starom kalendaru i Prepodobnog Patapija Tebanskog po novom, katolici su u Drugoj nedelji Adventa, dok je u islamu i judaizmu dan posvećen redovnoj molitvi i svakodnevnim verskim obavezama.