KADA SMO BOLESNI, TREBA DA RADIMO OVO: Sveti Porfirije otkriva zašto samo molitva nije dovoljna
Sveti Porfirije Kavsokalivit je govorio da svaka patnja u Hristu dobija smisao i postaje put spasenja, ako je podnosimo sa verom i bez gunđanja.
Mati Nedelja govori kako joj je bolest postala prilika za obraćenje mnogih ljudi i potvrda da Gospod sve preobražava na korist čoveka.
U životu Crkve često se srećemo sa svedočanstvima koja nisu plod teorijskog razmišljanja, već dubokog ličnog iskustva vere. Takva svedočanstva u sebi nose posebnu snagu jer nisu utemeljena u knjigama, već u živom susretu čoveka sa Hristom kroz iskušenja i krstove koje Gospod dopušta. Kada iskušenja dođu, prirodna ljudska reakcija jeste strah i tuga. Međutim, u pravoslavnoj veri oni koji gledaju očima vere prepoznaju da i u najtežim bolestima može da se krije duhovni blagoslov.
Jedno od takvih živih svedočanstava dolazi iz manastira Đipša, od igumanije mati Nedelje, koja otvoreno i smireno govori o sopstvenoj bolesti i o tome kako je ona postala put ka dubljem poznanju Boga i duhovnom rastu.
– Pre tri godine sam obolela od raka. Zamolila sam duhovnika za blagoslov da odam na Ostrog, da uzmem blagoslov Svetog Vasilija Ostroškog, da sve to što me je snašlo podnesem i da izdržim kako treba. Verujte da sam se posle toga osećala kao da to neko drugi nosi. To zaista i Gospod nosi i nosi Sveti Vasilije Ostroški – svedoči igumanija Nedelja.
Ove reči pokazuju snagu poverenja u Božiju promisao. Bolest, koja za mnoge predstavlja kraj i beznađe, za igumaniju Nedelju je postala prozor ka večnosti i prilika da se podseti da nijedan krst ne nosimo sami.
– Kroz tu bolest sam duhovno uzrasla, stekla neko iskustvo, a i mnogi lekari s kojima sam razgovarala imali su neke duhovne koristi od toga. Neki su bili i nekršteni, pa su došli u manastir da se krste. Neki su imali neke svoje probleme, pa su drugačije malo počeli da razmišljaju posle naših razgovora – posvedočila je mati Nedelja u emisiji Vrlinoslov Televizije Hram.
Tako bolest postaje mesto susreta sa drugim ljudima, prilika da se svedoči vera i da i oni koji su daleko od Crkve pronađu put ka Hristu. Čak i tamo gde čovek vidi slabost, Bog otvara put spasenja – i za onoga ko boluje, i za one koji su s njim u kontaktu.
– Dakle, bolest je bila meni na korist, a i drugima oko mene. I tako uvek trebamo da posmatramo svako iskušenje u životu koje nas snađe. Da nam je sve u stvari na korist. Uvek treba mirno prihvatiti ono što nam Gospod šalje, odnosno bolest. Da se molimo, da se pričešćujemo, da idemo u crkvu, da se predamo Bogu, da budemo u miru, da bi čovek mogao tu bolest da nosi onako kako treba. –
Svedočanstvo mati Nedelje podseća da hrišćanski pogled na patnju nije pogled očajanja, već poverenja. U svemu što Gospod šalje, pa i u bolesti, skriva se put ka smirenju, ka bližem poznanju Boga i ka večnosti. U tome je tajna krsta i vaskrsenja – da iz bola može da iznikne radost, a iz bolesti da se rodi spasenje.
Sveti Porfirije Kavsokalivit je govorio da svaka patnja u Hristu dobija smisao i postaje put spasenja, ako je podnosimo sa verom i bez gunđanja. Vernica koja godinama živi u Austriji, pred igumanom Dimitrijem i sabranim narodom ispričala je kako su joj Sveti Zosim i Sveti Jakov vratili vid i spasli život. Vernici dolaze na Ostrog upravo zbog čuda koja se, kako tvrde, i danas tamo dešavaju – isceljenja, unutrašnjeg mira, duhovnih preokreta. Dr Vera Šćepanović govorila je o zanimljivoj dušekorisnoj temi "Zdravlje kao Božiji dar i bolest kao Božija poseta - Sveti Vasilije Ostroški kao iscelitelj duše i tela".
Bolest kao put ka obraćenju drugih
Pročitajte još...
Svako iskušenje može biti na korist
KADA SMO BOLESNI, TREBA DA RADIMO OVO: Sveti Porfirije otkriva zašto samo molitva nije dovoljna
“ČETIRI MESECA SAM SE BORILA ZA ŽIVOT, A ONDA SE DESILO ČUDO”: Lidija Jovanović posvedočila kako je ponovo progledala pred moštima tumanskih svetitelja (VIDEO)
ZAŠTO JE TELO SVETOG VASILIJA OSTROŠKOG NETRULEŽNO: Otac Gojko Perović otkriva istinu koju mnogi zaboravljaju
"SRCE MI JE LUPALO, HOLTER SAM NOSILA NA SVAKA DVA MESECA, A ONDA SE DESILO ČUDO": Dr Vera Šćepanović u Ostrogu svedočila o neverovatnoj promeni
Od čudesne zaštite manastira tokom rata do isceljenja neizlečivih bolesti: vernici iz svih krajeva sveta donose svoje molitve pred kivot svetitelja, svedočeći o moćima nevidljivih sila koje se očituju u njegovom prisustvu.
U vremenu kada turizam potiskuje duhovnost, jedan pravoslavni monah postao je stub zajednice – simbol nade i utehe za meštane, turiste i hodočasnike koji svakodnevno dolaze do ove bele svetinje između neba i mora.
Bez pompe i velikih reči, u molitvi i sabranosti, Sabor Svetog Jovana Krstitelja u ostroškoj svetinji protekao je kao retka prilika da se vera ne objašnjava - već doživi.
Otac s bolesnim detetom, Albanac, prišao je tadašnjem vladici raško-prizrenskog, potonjem patrijarhu srpskom, da zatraži blagoslov.
U Beogradu se upokojila Mirjana Šakota, žena koja nije tražila slavu, ali je zauvek zadužila srpsku kulturu, Crkvu i pamćenje jednog naroda.
Pravoslavno učenje naglašava da Bog dopušta iskušenja radi duhovne koristi čoveka, jer se upravo u trenucima bola i nemoći najjasnije pokazuje stanje ljudske vere.
Pravoslavno predanje uči da je nemir jedno od glavnih sredstava kojim se čovek slabi iznutra.
Osnovne ikone u svakom pravoslavnom domu jesu ikona Gospoda Isusa Hrista, ikona Presvete Bogorodice i ikona porodične krsne slave.
Zavetni hram na Vračaru večeras je centar molitve i svetlosti, gde se kroz ikone, sveće i melodije proživljava Hristov prvi susret sa Zakonom, duhovno obrezanje srca i početak nove godine po julijanskom kalendaru – događaji koji ne ostavljaju nikog ravnodušnim.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poslao snažnu božićnu poruku o miru, srcu koje treba da se promeni i veri koja ne počinje od spoljašnje veličine, već iznutra.
Crkva Hristovog Rođenja jedna je najstarijih sačuvanih hrišćanskih crkava na svetu, podignuta u 4. veku, u vreme cara Konstantina.
Broj zlatnika simbolizuje godine Isusa Hrista, a vernici veruju da pronalazak dukata donosi blagoslov i napredak za narednu godinu.
Osnovne ikone u svakom pravoslavnom domu jesu ikona Gospoda Isusa Hrista, ikona Presvete Bogorodice i ikona porodične krsne slave.
Kremasta kombinacija oraha, belog luka i začina donosi bogat ukus i jednostavnu pripremu za svaki sto.
Moskovljanin Igor Pribilov otvoreno priča o povratku u svetlost Hrista i svom putu od budističkog reikija do služenja u pravoslavnom hramu.