KADA SMO BOLESNI, TREBA DA RADIMO OVO: Sveti Porfirije otkriva zašto samo molitva nije dovoljna
Sveti Porfirije Kavsokalivit je govorio da svaka patnja u Hristu dobija smisao i postaje put spasenja, ako je podnosimo sa verom i bez gunđanja.
Mati Nedelja govori kako joj je bolest postala prilika za obraćenje mnogih ljudi i potvrda da Gospod sve preobražava na korist čoveka.
U životu Crkve često se srećemo sa svedočanstvima koja nisu plod teorijskog razmišljanja, već dubokog ličnog iskustva vere. Takva svedočanstva u sebi nose posebnu snagu jer nisu utemeljena u knjigama, već u živom susretu čoveka sa Hristom kroz iskušenja i krstove koje Gospod dopušta. Kada iskušenja dođu, prirodna ljudska reakcija jeste strah i tuga. Međutim, u pravoslavnoj veri oni koji gledaju očima vere prepoznaju da i u najtežim bolestima može da se krije duhovni blagoslov.
Jedno od takvih živih svedočanstava dolazi iz manastira Đipša, od igumanije mati Nedelje, koja otvoreno i smireno govori o sopstvenoj bolesti i o tome kako je ona postala put ka dubljem poznanju Boga i duhovnom rastu.
– Pre tri godine sam obolela od raka. Zamolila sam duhovnika za blagoslov da odam na Ostrog, da uzmem blagoslov Svetog Vasilija Ostroškog, da sve to što me je snašlo podnesem i da izdržim kako treba. Verujte da sam se posle toga osećala kao da to neko drugi nosi. To zaista i Gospod nosi i nosi Sveti Vasilije Ostroški – svedoči igumanija Nedelja.
Ove reči pokazuju snagu poverenja u Božiju promisao. Bolest, koja za mnoge predstavlja kraj i beznađe, za igumaniju Nedelju je postala prozor ka večnosti i prilika da se podseti da nijedan krst ne nosimo sami.
– Kroz tu bolest sam duhovno uzrasla, stekla neko iskustvo, a i mnogi lekari s kojima sam razgovarala imali su neke duhovne koristi od toga. Neki su bili i nekršteni, pa su došli u manastir da se krste. Neki su imali neke svoje probleme, pa su drugačije malo počeli da razmišljaju posle naših razgovora – posvedočila je mati Nedelja u emisiji Vrlinoslov Televizije Hram.
Tako bolest postaje mesto susreta sa drugim ljudima, prilika da se svedoči vera i da i oni koji su daleko od Crkve pronađu put ka Hristu. Čak i tamo gde čovek vidi slabost, Bog otvara put spasenja – i za onoga ko boluje, i za one koji su s njim u kontaktu.
– Dakle, bolest je bila meni na korist, a i drugima oko mene. I tako uvek trebamo da posmatramo svako iskušenje u životu koje nas snađe. Da nam je sve u stvari na korist. Uvek treba mirno prihvatiti ono što nam Gospod šalje, odnosno bolest. Da se molimo, da se pričešćujemo, da idemo u crkvu, da se predamo Bogu, da budemo u miru, da bi čovek mogao tu bolest da nosi onako kako treba. –
Svedočanstvo mati Nedelje podseća da hrišćanski pogled na patnju nije pogled očajanja, već poverenja. U svemu što Gospod šalje, pa i u bolesti, skriva se put ka smirenju, ka bližem poznanju Boga i ka večnosti. U tome je tajna krsta i vaskrsenja – da iz bola može da iznikne radost, a iz bolesti da se rodi spasenje.
Sveti Porfirije Kavsokalivit je govorio da svaka patnja u Hristu dobija smisao i postaje put spasenja, ako je podnosimo sa verom i bez gunđanja. Vernica koja godinama živi u Austriji, pred igumanom Dimitrijem i sabranim narodom ispričala je kako su joj Sveti Zosim i Sveti Jakov vratili vid i spasli život. Vernici dolaze na Ostrog upravo zbog čuda koja se, kako tvrde, i danas tamo dešavaju – isceljenja, unutrašnjeg mira, duhovnih preokreta. Dr Vera Šćepanović govorila je o zanimljivoj dušekorisnoj temi "Zdravlje kao Božiji dar i bolest kao Božija poseta - Sveti Vasilije Ostroški kao iscelitelj duše i tela".
Bolest kao put ka obraćenju drugih
Pročitajte još...
Svako iskušenje može biti na korist
KADA SMO BOLESNI, TREBA DA RADIMO OVO: Sveti Porfirije otkriva zašto samo molitva nije dovoljna
“ČETIRI MESECA SAM SE BORILA ZA ŽIVOT, A ONDA SE DESILO ČUDO”: Lidija Jovanović posvedočila kako je ponovo progledala pred moštima tumanskih svetitelja (VIDEO)
ZAŠTO JE TELO SVETOG VASILIJA OSTROŠKOG NETRULEŽNO: Otac Gojko Perović otkriva istinu koju mnogi zaboravljaju
"SRCE MI JE LUPALO, HOLTER SAM NOSILA NA SVAKA DVA MESECA, A ONDA SE DESILO ČUDO": Dr Vera Šćepanović u Ostrogu svedočila o neverovatnoj promeni
Od čudesne zaštite manastira tokom rata do isceljenja neizlečivih bolesti: vernici iz svih krajeva sveta donose svoje molitve pred kivot svetitelja, svedočeći o moćima nevidljivih sila koje se očituju u njegovom prisustvu.
U vremenu kada turizam potiskuje duhovnost, jedan pravoslavni monah postao je stub zajednice – simbol nade i utehe za meštane, turiste i hodočasnike koji svakodnevno dolaze do ove bele svetinje između neba i mora.
Otac s bolesnim detetom, Albanac, prišao je tadašnjem vladici raško-prizrenskog, potonjem patrijarhu srpskom, da zatraži blagoslov.
Od molitava za zdravlje i porodičnu sreću do isceljenja koja se prepričavaju generacijama — žene širom Srbije svedoče kako im je Sveta Petka vratila snagu, veru i mir u srcu.
Ispovest oslobađa čoveka od greha za koji se iskreno kaje, ali mnogi i dalje nastavljaju da ga ponavljaju.
Sveti Nikolaj Ohridski i Žički u besedi za 26. petak po Duhovima objašnjava zbog čega jedinstvo nije stvar dogovora, već posledica vere u jednog Hrista.
Mnogi misle da se Bogu prilazi kroz neprekidni napor i kaznu nad sobom, ali pouka svetogorskog starca otkriva zašto taj smer često vodi u umor, a ne u mir.
Skoro tri decenije ovaj zanatlija iz Ježevice izrađuje voštanice po manastirskom predanju, učeći nas da se prava sveća ne stvara mašinom, već strpljenjem, iskustvom i verom koja se ne gasi ni kada plamen dogori.
Skoro tri decenije ovaj zanatlija iz Ježevice izrađuje voštanice po manastirskom predanju, učeći nas da se prava sveća ne stvara mašinom, već strpljenjem, iskustvom i verom koja se ne gasi ni kada plamen dogori.
Na manastirskom imanju, nakon požara i decenija bez uzgoja, bratstvo uz pomoć svetogorskih monaha i molitvu igumana Metodija obnavlja poljoprivrednu tradiciju, dajući novi život ekonomiji i duhovnom životu manastira.
U manastiru Mrkonjići, samo nekoliko metara od ulaza u hram, stoji košćela stara više od četiri veka - mesto gde se susreću vera, predanje i čudo prirode.
Od prenosa posmrtnih ostataka pesnika iz Amerike do današnje uloge hrama na Crkvini kao duhovnog i kulturnog središta – priča o svetinji koja je postala znak prepoznavanja Trebinja.
Uz liturgiju u Gornjem Ostrogu i snažne reči o pokajanju, smirenju i istinskoj veri, vernicima je sa hramovne slave upućen poziv na unutrašnju promenu koja, kako je poručeno, počinje u tišini srca, a potvrđuje se delima.
Skoro tri decenije ovaj zanatlija iz Ježevice izrađuje voštanice po manastirskom predanju, učeći nas da se prava sveća ne stvara mašinom, već strpljenjem, iskustvom i verom koja se ne gasi ni kada plamen dogori.
Pravoslavlje naglašava da roditelj treba da bude blizak detetu, ali ne i potčinjen.