NE ČEKAJTE BOLEST DA BISTE SE POMOLILI ZA ZDRAVLJE: Ova molitva Svetog Jefrema Sirina donosi blagostanje i tela i duše
Otkrijte moć božanskih reči koje donose snagu, unutrašnji mir i istinsko isceljenje – svaki dan
Sveti Porfirije Kavsokalivit je govorio da svaka patnja u Hristu dobija smisao i postaje put spasenja, ako je podnosimo sa verom i bez gunđanja.
Mnogi ljudi imaju naviku da se Bogu i veri okreću tek u teškim životnim trenucima i lomovima, a bolest je jedno od takvih iskušenja koje budi dušu i upućuje je ka Gospodu. Bolest, međutim, nije ni slučajnost ni kazna, već tajanstveni poziv čoveku da se seti Hrista i da Mu preda sav svoj život.
Kada se duša prestane baviti sobom i okrene se ka Hristu, tada i telo zadobija mir. Sveti Porfirije nas podseća da samo molitva nije dovoljna i da ne treba da tražimo ozdravljenje tela, već isceljenje srca. Jer samo u predanju Bogu svaka muka dobija smisao i pretvara se u dar spasenja.
- Treba da imamo poverenje u ljubav Božiju. Mi, dakle, preziremo bolest, a zapravo ne treba da mislimo na nju, nego da mislimo na Hrista - prosto, neprimetno, nesebično - i Bog čini svoje čudo na korist naše duše – govorio je starac Porfirije, jedan od najvećih duhovnika 20. veka.
- Treba da se prepuštamo sa poverenjem ljubavi Božijoj. Kada se predamo Hristu, smiruje se naš duhovni organizam, što kao posledicu ima normalno funkcionisanje svih organa i žlezda - isticao je on i dodavao:
- Sve biva pogođeno kada u našoj duši postoje smutnje; one deluju na telo i zdravlje ne ide dobro. Savršeno je da se ne molimo za svoje zdravlje. Da ne želimo da ozdravimo, nego da postanemo dobri.
Starac Porfirije dalje kaže:
- I ja za sebe to želim, kažem vam. Čujete li? Da postanemo dobri, da zadobijemo Božanski žar, da se prepuštamo sa poverenjem ljubavi Božijoj, da se molimo pre svega za svoju dušu.
A dušu svoju da sjedinjujemo, ugrađenu u Crkvu, čija je Glava Hristos. To je tajna. Ostalo će nas poučiti blagodat - na koji način da se prepustimo Hristu.
On još jednom podseća da ne smemo da padamo u očaj misleći samo na bolest, već da mislimo na Hrista – i Bog će učiniti svoje čudo na korist naše duše.
- Kao što govorimo na svetoj liturgiji: "Sav život svoj Hristu Bogu predajmo". Mnogo koristi imamo od bolesti, samo ako ih podnosimo bez gunđanja i slavimo Boga, moleći Njegovu milost. Tajna ispravnog odnosa prema bolesti jeste u tome da se boriš da zadobiješ blagodat Božiju. Ne treba da očajavamo u teškoćama koje nas snalaze, već da se sa još većom toplinom molimo Gospodu našem Isusu Hristu za Njegovu veliku milost - zaključuje Sveti Porfirije Kavsokalivit.
Otkrijte moć božanskih reči koje donose snagu, unutrašnji mir i istinsko isceljenje – svaki dan
Dok hiljade ljudi svakodnevno mole za ozdravljenje, malo ko zna za snažnu molitvu zahvalnosti posle bolesti koju je ostavio veliki ruski svetac.
Na praznik Svetih Zosima i Jakova, gospođa Vukotić iz Minhena ispričala kako su joj nestali bolovi nakon operacije, verujući da su joj tumanski svetitelji doneli isceljenje i novi život.
Jerej Ruske pravoslavne crkve, teolog i misionar u svojoj knjizi „Čuda i parabole Hristove“, detaljno opisuje duhovnu prirodu demonske opsednutosti i ističe da je jedini put izlečenja vera, molitva i post.
Budi deo Religija.rs zajednice.
Otac Joil Bulatović bio je izričit u stavu da je bolje slavu ne obeležavati nego je pretvoriti u nešto što nema veze sa njenim pravim značenjem.
Đurđic se obeležava kao uspomena na prenos moštiju Svetog Georgija iz Nikomidije u Lidu Palestinsku.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Greh nije samo ono što je kažnjivo pred zakonom ili što izaziva osudu okoline.
Njihovo stradanje postalo je svedočanstvo vere i za one koji su do tada progonili hrišćane.
Prema hrišćanskom učenju, čovek je pozvan da čuva svoj jezik od zlih reči, osude i proklinjanja, a roditeljska ljubav ne bi trebalo da se pretvori u ponižavanje i osuđivanje deteta.
Bog vidi i ono što mi ne možemo.
Dom ima dubok duhovni značaj, jer se u njemu uči ljubavi, praštanju, strpljenju i požrtvovanosti.
Na video-snimcima vidi se evakuacija monahinja, dok se u blizini svetinje vatrogasci bore sa vatrenom stihijom.
Otkrijte kako se priprema raskošna torta od beze kora, oraha i čokolade koja je obeležila generacije i svečane trenutke u našim domovima.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Priprema se bez komplikovanih postupaka, a najvažniji korak dolazi kada se izvadi iz rerne i prelije mirisnom mešavinom peršuna, ulja i belog luka.
U hrišćanstvu često se govori da nijedna ljudska sudbina nije bez smisla i da Gospod svakome daje ono što je potrebno za spasenje.
Maramice ostaju na ovom mestu sedam dana, a zatim se zakopavaju i muka večno ostaje u zemlji.
Ruski monah iz Pskovsko-pečerske pustinje nas podstiče da preispitamo naš odnos prema telu, lekarima i veri, i otvara temu o kojoj se retko govori javno — da li se isceljenje uopšte uvek meri nestankom bola.
Primer svetitelja pokazuje da strpljiva molitva i nepokolebljiva nada nisu samo duhovne prakse, već put ka isceljenju, unutrašnjem miru i obnovi vere u teškim trenucima.
Otac Joil Bulatović bio je izričit u stavu da je bolje slavu ne obeležavati nego je pretvoriti u nešto što nema veze sa njenim pravim značenjem.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Greh nije samo ono što je kažnjivo pred zakonom ili što izaziva osudu okoline.
Prema hrišćanskom učenju, čovek je pozvan da čuva svoj jezik od zlih reči, osude i proklinjanja, a roditeljska ljubav ne bi trebalo da se pretvori u ponižavanje i osuđivanje deteta.
Otac Joil Bulatović bio je izričit u stavu da je bolje slavu ne obeležavati nego je pretvoriti u nešto što nema veze sa njenim pravim značenjem.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Greh nije samo ono što je kažnjivo pred zakonom ili što izaziva osudu okoline.
Njihovo stradanje postalo je svedočanstvo vere i za one koji su do tada progonili hrišćane.
Kađenje je blagosiljanje i osvećenje prostora, a ne obaveza da se svaki kvadratni metar kuće na isti način kadi, objasnio je sveštenik.
Sveti oci upozoravali su da se čovek ne sme vezivati za rđave pomisli niti im pridavati preveliku pažnju, već da treba da se okrene molitvi i veri.
U pravoslavnom učenju reč ima posebnu težinu, a od čoveka se očekuje da je koristi za dobro, a ne za povređivanje drugih.