KAKO DOSTIĆI UNUTRAŠNJI MIR! Starac Sevastijan Karagandinski otkrio najkraći put do istinske sreće!
Pravoslavlje jasno pokazuje da je unutrašnji mir dar koji se zadobija ne spoljnim okolnostima, već unutrašnjim preobražajem.
Bitka protiv greha nije naša - pobeda dolazi od Gospoda.
Uprkos iskrenom pokajanju, molitvama i ispovestima, mnogi vernici se iznova susreću s istim grešnim navikama, nesposobni da ih se potpuno oslobode. Iako se neki iskreno trude da promene svoj život, greh se često vraća - tiho, uporno i s istom snagom kao i pre.
Katolički sveštenik Džek Velman, čije reči prenosi hrišćanski portal novizivot.net, ponudio je konkretne smernice koje mogu pomoći svakome ko se bori s upornim grehom.
Njegov tekst nudi četiri ključna duhovna koraka koji, uz Božju pomoć, mogu dovesti do istinskog oslobođenja.
"Ovo je post koji ja biram, govori Gospod Bog: da raskinem okove nepravde, da razvežem teške terete, da pustim ugnjetavane na slobodu i da slomim svaki jaram", podseća nas prorok Isaija.
Post nije samo uzdržavanje od hrane - to je svesno duhovno ponižavanje pred Bogom, priznanje da bez njega ne možemo ništa. Post nam pomaže da sagledamo sopstvenu slabost i usmerimo se ka sili koja može istinski da nas oslobodi - Božijoj milosti.

"Reč tvoju sakrio sam u srcu svome, da ne bih sagrešio protiv tebe" (Psalam 119:11).
Učenje Božje reči napamet omogućava da nas u trenucima slabosti podsete stihovi puni istine, opomene i utehe. Stih poput: "Težite za mirom sa svim ljudima i za svetošću, bez koje niko neće videti Gospoda“ (Jevrejima 12:14), može biti presudan u trenucima iskušenja.
Velman ističe važnost poverenja i zajedništva. Kada muškarci koji se bore sa zavisnošću od pornografije zatraže njegov savet, on ih ohrabruje da pronađu nekoga za podršku - osobu kojoj će redovno podnositi izveštaj, moliti se zajedno i postaviti zaštitne mere, poput lozinki na računarima.
- Biblija nas uči da smo potrebni jedni drugima - da se molimo i pomažemo. Sami padamo lako. Zajedno stojimo jače - ističe Velman.

"Zato ispovedajte grehe svoje jedan drugom i molite se jedan za drugoga, da se iscelite. Mnogo može usrdna molitva pravednika".
Ispovest donosi skromnost - priznanje da nismo savršeni. A upravo toj skromnosti Bog daje svoju blagodat: "Bog se protivi gordima, a smirenima daje blagodat".
Otvorenost i pokajanje pred drugima razbija okove tajnog greha i oslobađa put ka isceljenju.
Pastor Velman zaključuje:
- Bitka protiv greha nije naša, pobeda dolazi od Gospoda. U Otkrivenju 12:11 stoji: "I pobedili su ga krvlju Jagnjeta i rečju svedočanstva svoga, i nisu voleli život svoj do smrti. Iako greh izgleda moćno, krv Hristova je snažnija. Naša uloga je da ostanemo u istini, u reči, u pokajanju, a pobeda dolazi od Onoga koji je već pobedio.
Pravoslavlje jasno pokazuje da je unutrašnji mir dar koji se zadobija ne spoljnim okolnostima, već unutrašnjim preobražajem.
Život se u pravoslavlju ne posmatra samo kao prolazno vreme između rođenja i smrti, već kao duhovno putovanje ka Carstvu nebeskom.
Oboje su živeli u nevinosti sve dok Eva nije podlegla iskušenju zlog zmijskog zavodnika i okusila zabranjeni plod, a zatim joj se pridružio i Adam. Tada su spoznali svoju nagost i prekrili se smokvinim lišćem.
Duhovni pad retko dolazi iznenada - on se uvlači neprimetno, kroz ravnodušnost, rutinu i gubitak žive veze sa Bogom.
Duhovno iskustvo Crkve kroz vekove svedoči da Bog ne gleda samo na delo, već na nameru i stanje srca.
Jedan od najvećih pravoslavnih duhovnika 20. veka objasnio je kako da se spasemo od najveće opasnosti u životu – kroz jedan vrlo praktičan savet.
Gresi koji su se ponavljali, mogu se samo navesti, a mogu se opisati i situacije koje su dovele do greha, priča sveštenik.
Arhijerejska liturgija i rukoproizvođenje u čin ipođakona Darka Stefanovića u hramu Svetih cara Konstantina i carice Jelene doneli su radost i duhovnu snagu, a nadahnute reči episkopa šabačkog o praštanju i ljubavi bile su podsećanje na suštinu pravoslavnog života.
Sveti Otac tokom posete Španiji poručio da Crkva mora da čuje žrtve, prizna odgovornost i obezbedi obeštećenje, uz jačanje mera zaštite i prevencije zloupotreba.
Od pastirice iz Lorene do zapovednice vojske i svetiteljke Rimokatoličke crkve, njen život ostaje jedno od najdramatičnijih svedočanstava spoja duhovnog uverenja i istorijskih preokreta u Evropi 15. veka
U hrišćanstvu često se govori da nijedna ljudska sudbina nije bez smisla i da Gospod svakome daje ono što je potrebno za spasenje.
Nakon prvog dana najvećeg islamskog praznika sledi mirniji dan ispunjen posetama, porodičnim okupljanjima i sećanjem na bližnje, u kojem se bajramska poruka živi kroz svakodnevne odnose.
U crkvi Uspenja Presvete Bogorodice jubilej je proslavljen kroz liturgiju, zvuke hilandarskih pojaca i sabranje koje je pokazalo duboku vezu ovog prostora sa svetogorskim nasleđem i živim predanjem Crkve.
Arhimandrit Jefrem poručio je da prisustvo Časnog Pojasa nije slučajno, govorio je o „milion poklonika“, zavetu kneza Lazara i duhovnoj vezi koja ostaje i posle odlaska svetinje u Vatoped.
Na Vračaru, pred odlazak Časnog pojasa Presvete Bogorodice, emotivni prizori i molitvena tišina obeležili su ispraćaj koji je, uz suze patrijarha i sabranost vernika, zatvorio 17 dana hodočašća kroz Hram Svetog Save.
Svetinja je u molitvenoj tišini ispraćena iz srpske prestonice ka manastiru Vatoped, u kojem se vekovima čuva.
U Ruskom domu u Beogradu održan je humanitarni koncert "Mirno nebo za dečiji osmeh 9", uz poziv vikara patrijarha srpskog za pomoć ugroženim Srbima u Eparhiji raško-prizrenskoj.
Prema navodima iz diplomatskih krugova, Evropska unija ponovo otvara pitanje restriktivnih mera prema patrijarhu Kirilju, što je izazvalo zabrinutost u crkvenim krugovima zbog mogućeg presedana za verske poglavare.
Gledajući tuđe imanje, položaj, ugled ili bogatstvo, mnogi zaboravljaju da svako nosi svoj krst, svoje borbe i svoj put pred Bogom.