Duhovna riznica 07.09.2025 | 17:58

ARHIMANDRIT PETAR O GREHU SRBA KOJI NAM BOG NE OPRAŠTA: "Nisu nam drugi krivi, sami sebi smo najveći neprijatelji!"

Slika Autora
Autor: M.M.
ARHIMANDRIT PETAR O GREHU SRBA KOJI NAM BOG NE OPRAŠTA: "Nisu nam drugi krivi, sami sebi smo najveći neprijatelji!"
TANJUG/ JOVANA KULAŠEVIĆ,illustrissima/Shutterstock

Začeće, prema učenju Crkve, nije samo biološki proces već čin Božje volje i blagoslova.

U Srbiji broj abortusa predstavlja zabrinjavajući društveni i zdravstveni problem. Iako se podaci razlikuju u zavisnosti od izvora, procenjuje se da je broj prekida trudnoće i dalje visok u poređenju sa brojem rođene dece. 

Pravoslavna crkva ima jasan i čvrst stav protiv abortusa, te smatra da život počinje od začeća i da je svaki prekid trudnoće - osim u retkim slučajevima, kada je u pitanju spasavanje života majke - greh. 

Začeće, prema učenju Crkve, nije samo biološki proces već čin Božje volje i blagoslova.

Svako začeto dete nosi u sebi večnu dušu i stoga ima pravo na život od prvog trenutka postojanja. U tom svetlu, abortus se u pravoslavlju posmatra kao prekid Božjeg dela stvaranja i kao težak greh jer predstavlja prekid života koji je darovan od Boga.

 

Foto: Freepik
Začeće je Božji blagoslov i čin Božje volje

 

Arhimandrit Petar, iguman Manastira Pinosava, u jednom od svojih intervjua je istakao da "nikad Crkva ne može blagosiljati abortus niti pravo bilo kog ljudskog bića na arortus".

- Dve stotine hiljada abortusa godišnje među Srbima, a onda kažemo neko nam je drugi kriv. Ne, mi smo prvi krivci. Da, postoje krivci sa strane, i naši neprijatelji, i oni koji nas ne vole, ali, verujte, samo smo sebi najveći neprijatelji. To što sami sebi činimo već 80 godina, od 1945. pa na ovamo, to je jedna samodestrukcija, autogenocid. To je najveći greh na duši srpskog naroda, a o tome govori i starac Tadej. Narod koji toliko psuje Boga i toliko ubija svoje nerođene dece... - počeo je arhimandrit Petar.

TANJUG/ JOVANA KULAŠEVIĆ/ bg
Arhimandrit Petar

 

Kaže da tako utroba majke postaje koncentracioni logor.

- I to deteta koje je osuđeno bez krivice na smrt i nema pravo da se brani. Po zakonima od 1945. do danas, to dete nema pravo da se brani. I otac i majka, umesto da budu najveći prijatelji tog deteta, postaju njegovi najveći neprijatelji i dželati - istakao je otac Petar.