ABORTUS JE TEŽAK GREH I NE MOŽE BITI TEK TAKO OPROŠTEN: Otac Jovan o mukama koje žene moraju da prođu da bi ga okajale
Za veliki greh, treba i veliko kajanje. I da se zna da ovaj ne može biti oprošten samo ispovešću, kaže otac Jovan.
Takva žena i muž se osuđuju kao ubice, govorio je otac Tadej.
Pravoslavna crkva smatra život svetinjom od samog trenutka začeća. Po crkvenom učenju, Bog daje dušu plodu odmah nakon začeća, čineći svaki ljudski život jedinstvenim i neponovljivim.
Zbog toga se svaki čin prekidanja trudnoće vidi kao ozbiljan moralni i duhovni prestup. Abortus se tumači ne samo kao uništavanje fizičkog života, već i kao greh protiv božanskog dara života.
Otac Tadej ističe da roditelji koji uništavaju plod čine nezamisliv greh.
- Oni roditelji, majke i saglasni očevi ili inicijatori toga, koji uništavaju plod svoje utrobe čine veliki greh. Oni uništavaju život. To je veliki greh - govorio je otac Tadej i objašnjavao:
- Bog začinje preko roditelja život i daje dušu u trenutku začeća, a majke ga uništavaju, i očevi. Treba iz dubine duše da se izmene i da ne ponavljaju takav greh. Takva žena i muž se osuđuju kao ubice. Ni jedna životinja na zemaljskoj kugli ne ubija svoje mladunče, jedino razumno biće ubija svoje dete.
Otac Tadej je isticao da će duše ovih ljudi, ako se ne pokaju, teško proći mitarstva.
- Pitanje je da li će moći da prođe kroz mitarstva. Nema neoprostivog greha osim neokajanog greha. Veliki je greh našeg naroda – neokajani greh. Čitava su sela nestala. Bio sam mlad kada je u Vitovnici bilo 110 kuća, a sada ih nema ni polovina. Žalosno je što ćemo mi Srbi biti manjina. Doći će sa strane i naseliće se. Velika je greška od strane građanskog zakona da se zemlja deli na decu. Na zapadu nije tako, jedan ostaje na zemlji, a ostali se zaposle. Ne valja da se dele male parcele.
- Naši Romi nemaju ni kuće ni kućišta, pa je opet puna čerga dece. Uvek su zadovoljni, uvek veseli. A naši imaju hleba, pa ni sa hlebom neće da imaju dece. Žalosno je to. Treba da se popravimo, ako možemo.
Za veliki greh, treba i veliko kajanje. I da se zna da ovaj ne može biti oprošten samo ispovešću, kaže otac Jovan. Parlament Ujedinjenog Kraljevstva usvojio je zakon koji legalizuje prekid trudnoće i nakon 24. nedelje, bez ikakvih medicinskih indikacija. Pravoslavni hrišćani upozoravaju: ovo nije napredak, već ozakonjeno čedomorstvo i gašenje savesti u samim temeljima društva. I među verujućima se događa prekid trudnoće, a tada ostaje teško pitanje koje ne prestaje da progoni roditelje – gde odlaze nevine duše? Protojerej Aleksandar Ermulin govori o složenosti ovog pitanja i Božjem promislu. Začeće, prema učenju Crkve, nije samo biološki proces već čin Božje volje i blagoslova.

ABORTUS JE TEŽAK GREH I NE MOŽE BITI TEK TAKO OPROŠTEN: Otac Jovan o mukama koje žene moraju da prođu da bi ga okajale
MONSTRUOZNI ZAKON ŠOKIRAO I VERNIKE I LEKARE: U Britaniji dozvoljen abortus u šestom mesecu trudnoće - i to bez ikakvog razloga
GDE ODLAZE DUŠE NEROĐENE DECE? Otac Aleksandar odgovara na najbolnije pitanje koje muči mnoge parove
ARHIMANDRIT PETAR O GREHU SRBA KOJI NAM BOG NE OPRAŠTA: "Nisu nam drugi krivi, sami sebi smo najveći neprijatelji!"
Njihova prisutnost nije upadljiva, ali je neizbrisiva.
Pravoslavna teologija porodicu posmatra kao malu crkvu, zajednicu u kojoj se, osim telesnog i emocionalnog, gradi i duhovni život.
U osnovi ovog greha nalazi se prekid duhovne veze s Bogom i okretanje nepoznatim silama, koje Crkva jasno identifikuje kao demonske.
Brige nas razaraju iznutra, a jedan od najvećih srpskih duhovnika 20. veka govorio je da je rešenje jednostavnije nego što mislimo.
Dok Jovanjdan u mnoge domove dolazi i kao krsna slava, Crkva podseća na molitvu koja se ne čita iz navike, već kao iskrena potreba da se čovek vrati sebi, veri i pokajanju.
Kroz lik Svetog Jovana Krstitelja, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o najtežem koraku u duhovnom životu: trenutku kada čovek prestaje da upravlja svojim putem i usudi se da ga poveri Bogu.
Veliki pravoslavni duhovnik 20. veka podseća nas da tuga nije prirodna za one koji veruju i otkriva put ka unutrašnjem miru kroz nadu, radost i Božiju ljubav.
Šta se zaista dešava u hramovima u ove dane, zašto se voda ne svodi na „lek za sve“ i kako Crkva gleda na agijasmu, njenu snagu i njenu svrhu u životu vernika.
Zavetni hram na Vračaru večeras je centar molitve i svetlosti, gde se kroz ikone, sveće i melodije proživljava Hristov prvi susret sa Zakonom, duhovno obrezanje srca i početak nove godine po julijanskom kalendaru – događaji koji ne ostavljaju nikog ravnodušnim.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poslao snažnu božićnu poruku o miru, srcu koje treba da se promeni i veri koja ne počinje od spoljašnje veličine, već iznutra.
Crkva Hristovog Rođenja jedna je najstarijih sačuvanih hrišćanskih crkava na svetu, podignuta u 4. veku, u vreme cara Konstantina.
Broj zlatnika simbolizuje godine Isusa Hrista, a vernici veruju da pronalazak dukata donosi blagoslov i napredak za narednu godinu.
Crkva nas uči da se istinska snaga ne rađa iz samodovoljnosti, već iz smirenja i svesti da bez Boga ne možemo ništa učiniti.
Stefan Popović zaplivao je sa društvom na plaži u Australiji i, u hladnim talasima kod Geelonga, pokazao da se praznik i tradicija ne vezuju za geografiju, već za veru koja putuje zajedno sa čovekom.
Razlika između Krstovdanske i Bogojavljenske vodice ne leži u "jačini“ vode, već u razlogu zbog kojeg se osvećuje.