ČIM UPADNETE U OČAJANJE, URADITE OVU SITNU STVAR I NAVUĆI ĆETE BLAGODAT BOŽJU! Dobro poslušajte savet Prepodobnog Makarija Optinskog!
Pravoslavna duhovnost ne negira svet, već poziva da se ne vezujemo za njega.
Njihova prisutnost nije upadljiva, ali je neizbrisiva.
U vremenu kada svet bruji od nemira, jurnjave, glasnih mišljenja i još glasnijih ambicija, prava retkost postaju ljudi koji zrače tišinom - smireni ljudi. Nema ničeg lepšeg, ničeg dragocenijeg od čoveka koji je u miru sa sobom, s drugima i s Bogom.
Takvi ljudi ne viču. Ne nameću se. Ne nadmeću se. Oni jednostavno jesu. I njihovo "biti" ima snagu kakvu reči nemaju. Njihova prisutnost nije upadljiva, ali je neizbrisiva. Odišu tišinom koja ne guši, već leči. Njihova sreća nije nametljiva, jer ne potiče iz spoljašnjeg uspeha, već iz unutrašnjeg sklada. I ono najlepše - taj mir koji su našli, nesebično prenose na druge.
Jer smiren čovek ne čuva mir samo za sebe. On ga širi oko sebe poput blagog, nevidljivog vetra. Dovoljno je da budete kraj njega, pa da vam srce postane lakše. I zato, iako ih je malo, kada sretnete takvog čoveka - to se ne zaboravlja.
Crkva nas uči da su smireni ljudi najbliži Bogu. Da se blagodat nastanjuje u srcu koje se ne uznosi, u duši koja ne traži da sija, već da služi. Sveti Oci oduvek su isticali da je smirenje iznad svakog dara i svakog znanja - jer smiren čovek poznaje Boga i dopušta Bogu da deluje kroz njega.
U tom duhu, duboko i tačno odzvanjaju reči Oca Tadeja, koje kao da sažimaju celu istinu o smirenim ljudima:
"Kad sretnete svetog čoveka, nešto uzdrhti u vama… Uzdrhti od unutrašnjeg mira i milja. Niste sami takvi, ali nešto unutra zna da je to Božiji čovek, jer vas smiruje njegovo smirenje. Kad ste u njegovom prisustvu, osećate blagodat, mir, radost, a to je opet Božja pomoć da takvog nekog sretnete, jer sve ređe sretamo takve ljude…"
Pravoslavna duhovnost ne negira svet, već poziva da se ne vezujemo za njega.
Molitva je i način da se nosimo sa teškoćama, pronađemo mir i duhovno sazrevamo.
Brige nas razaraju iznutra, a jedan od najvećih srpskih duhovnika 20. veka govorio je da je rešenje jednostavnije nego što mislimo.
Cela životna borba današnjeg čoveka, ma kako bila obučena u moderne pojmove, zapravo je potraga za mirom.
Duhovi zla u ljudski um unose misli koje podstiču strah, očajanje, mržnju, zavist, gordost i beznađe.
Što se čovek više oslobađa svoje gordosti i svoje volje, to u njegovoj duši ostaje više mesta za Božju blagodat.
Mnogi podvižnici kroz vekove svedočili su da je upravo dar suza bio jedan od najvećih darova koje su primili tokom svog duhovnog života.
Kada se duša smiri pred Gospodom, utišaju se i nemiri koji potresaju čovekovo srce.
Veliki ruski podvižnik govorio je o značaju obraćanja Presvetoj Bogorodici u trenucima straha, nemira i životnih iskušenja.
U besedi za sredu 20. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički upozorava kako loša pomisao prerasta u greh, a loš primer može da odvede i druge na stranputicu.
Pravoslavni podvižnik objašnjava zašto je važno prepoznati sopstvene slabosti, osloboditi se potrebe da uvek budemo u pravu i kroz smirenje se otvoriti za Božju blagodat.
Pravoslavna vera nije spojiva sa sujeverjem.
Obeležamo praznik posvećen čudesnom javljanju Majke Božje u carigradskoj crkvi Vlaherni.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Pravoslavna vera poziva čoveka da se ne predaje očajanju i strahu zbog porodične prošlosti, već da svoj život usmerava prema Bogu.
Na Miholjdan su Vuk, Teodora i Lazar krenuli tragom neobičnog pisma, a susret sa usamljenim starcem i zapuštenim voćnjakom naučio ih je da se najveće bogatstvo krije u dobroti, prijateljstvu i delima ljubavi.
Priprema se bez komplikovanih postupaka, a najvažniji korak dolazi kada se izvadi iz rerne i prelije mirisnom mešavinom peršuna, ulja i belog luka.
Iz Pres-službe Svete Stolice najavljeno je novo obaveštenje o oporavku poglavara Rimokatoličke crkve, koji se nalazi pod lekarskim nadzorom u rimskoj bolnici Đemeli.
U besedi za sredu 20. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički upozorava kako loša pomisao prerasta u greh, a loš primer može da odvede i druge na stranputicu.