OVIM SE UNIŠTAVA SVAKA KLETVA: Sveti Ignjatije Brjančaninov kaže da boljeg oružja protiv nje nema
Smiren čovek ne traži da bude iznad drugih, ne bori se da dokaže sebe – jer zna da je prava snaga u Božijoj volji, a ne u ljudskoj samovolji.
Cela životna borba današnjeg čoveka, ma kako bila obučena u moderne pojmove, zapravo je potraga za mirom.
Ceo svet teži duhovnom miru i gotovo da nema čoveka koji, svesno ili nesvesno, ne traga za spokojem — unutrašnjim tihovanjem koje ne zavisi od spoljašnjih okolnosti.
Međutim, što se više govori o miru, čini se da ga je sve manje.
Što ga ljudi više traže u stvarima, uspehu, priznanjima ili zabavi, to su dalje od njega. Cela životna borba današnjeg čoveka, ma kako bila obučena u moderne pojmove, zapravo je potraga za mirom – ali putem koji ne vodi tamo gde čovek misli da vodi.
U takvom svetu, pravoslavno predanje nudi drugačiji odgovor. Put ka miru ne ide preko spoljašnje kontrole života, već preko unutrašnje promene srca.
Sveti Gavrilo Gruzijski je dao jasan odgovor kako se do mira i dolazi.
"Ko hoće da živi u miru - neka se nauči ćutanju, molitvi i smirenju".
Ćutanje u ovom kontekstu nije bežanje od sveta, već od suvišnosti. To je svesno povlačenje iz stvarnosti – ne samo one spoljne, već i unutrašnje: misli koje nas razdiru, reči koje ništa ne grade, rasprave koje ne donose istinu.
Molitva je prirodni odgovor na tu tišinu. Ona ne dolazi iz potrebe da se nešto dobije, već iz želje da se bude s Bogom. Pravoslavna molitva ne traži spektakl ni osećaj, već stalno prinošenje srca Bogu – ujutru i uveče, u radosti i teskobi. Kada čovek istraje u molitvi, bez očekivanja i uslova, ona postaje svetlost koja osvetljava put, bez obzira na to koliko spolja sve izgleda mračno.
Smirenje je plod svega toga. To nije puko ćutanje iz slabosti, niti povlačenje pred životom, već snaga koja dolazi iz predavanja volje Bogu. Smiren čovek zna ko je, ne preuveličava sebe, ali ni ne očajava. On ne traži da sve bude po njegovom, jer zna da je Božiji plan dublji i mudriji od ljudskog shvatanja.
Smiren čovek ne traži da bude iznad drugih, ne bori se da dokaže sebe – jer zna da je prava snaga u Božijoj volji, a ne u ljudskoj samovolji.
U pravoslavlju ćutanje zauzima posebno mesto.
Za vernike, molitva nije samo verski običaj – ona je temelj duhovnog života i svakodnevna potreba duše.
U moru reči, pravi savet vredi više od hiljadu mišljenja.
Put do mira vodi kroz smirenje, odricanje od sopstvene volje i prihvatanje Božje promisli, ma koliko ona delovala teško ili nerazumljivo.
Molitva je i način da se nosimo sa teškoćama, pronađemo mir i duhovno sazrevamo.
Duhovni mir postao je retkost, gotovo privilegija koja izmiče većini ljudi.
Duhovni oci podsećaju da molitva traži trud, sabranost i istrajnost, jer tek kad je srce uključeno, molitva postaje istinska veza sa Bogom.
Strah od nerazumevanja često zaustavlja vernike, ali jedna mudrost optinskog monaha pokazuje kako strpljenje i smirenje otvaraju vrata duhovnog mira i Božije blagodati.
Protinica Olga Jurevič otvoreno govori o preprekama koje stoje na putu ka odluci o sklapanju braka: od sumnje u izbor partnera do bojazni od ličnog sloma, i otkriva kojim putem se dolazi do sigurnosti, zrelosti i prave bliskosti.
Vernici se često pitaju da li tuđi krst nosi tuđu sudbinu, a odgovor sveštenika ruši rasprostranjene strahove.
Od najranijih vremena, Crkva uči da je trpljenje put ka smirenju, duhovnoj snazi i unutrašnjem preobražaju čoveka.
Skoro tri decenije ovaj zanatlija iz Ježevice izrađuje voštanice po manastirskom predanju, učeći nas da se prava sveća ne stvara mašinom, već strpljenjem, iskustvom i verom koja se ne gasi ni kada plamen dogori.
Na manastirskom imanju, nakon požara i decenija bez uzgoja, bratstvo uz pomoć svetogorskih monaha i molitvu igumana Metodija obnavlja poljoprivrednu tradiciju, dajući novi život ekonomiji i duhovnom životu manastira.
U manastiru Mrkonjići, samo nekoliko metara od ulaza u hram, stoji košćela stara više od četiri veka - mesto gde se susreću vera, predanje i čudo prirode.
Od prenosa posmrtnih ostataka pesnika iz Amerike do današnje uloge hrama na Crkvini kao duhovnog i kulturnog središta – priča o svetinji koja je postala znak prepoznavanja Trebinja.
Čini se da vernici u Srbiji, pa i šire, duhovnu stranu često zanemaruju, pa se post za mnoge svodi, pre svega, na opterećenje time šta će da jedu.
Otkrijte kako kombinacija začina, crnog luka, belog luka i crvenog vina pretvara običan karfiol u hranljiv i bogat obrok koji je vekovima služio monasima.
U besedi za 26. nedelju po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje kako unutrašnje poniženje i dobrodetelj otkrivaju pravi put ka duhovnom vrhu.