OVIM SE UNIŠTAVA SVAKA KLETVA: Sveti Ignjatije Brjančaninov kaže da boljeg oružja protiv nje nema
Smiren čovek ne traži da bude iznad drugih, ne bori se da dokaže sebe – jer zna da je prava snaga u Božijoj volji, a ne u ljudskoj samovolji.
Cela životna borba današnjeg čoveka, ma kako bila obučena u moderne pojmove, zapravo je potraga za mirom.
Ceo svet teži duhovnom miru i gotovo da nema čoveka koji, svesno ili nesvesno, ne traga za spokojem — unutrašnjim tihovanjem koje ne zavisi od spoljašnjih okolnosti.
Međutim, što se više govori o miru, čini se da ga je sve manje.
Što ga ljudi više traže u stvarima, uspehu, priznanjima ili zabavi, to su dalje od njega. Cela životna borba današnjeg čoveka, ma kako bila obučena u moderne pojmove, zapravo je potraga za mirom – ali putem koji ne vodi tamo gde čovek misli da vodi.
U takvom svetu, pravoslavno predanje nudi drugačiji odgovor. Put ka miru ne ide preko spoljašnje kontrole života, već preko unutrašnje promene srca.
Sveti Gavrilo Gruzijski je dao jasan odgovor kako se do mira i dolazi.
"Ko hoće da živi u miru - neka se nauči ćutanju, molitvi i smirenju".
Ćutanje u ovom kontekstu nije bežanje od sveta, već od suvišnosti. To je svesno povlačenje iz stvarnosti – ne samo one spoljne, već i unutrašnje: misli koje nas razdiru, reči koje ništa ne grade, rasprave koje ne donose istinu.
Molitva je prirodni odgovor na tu tišinu. Ona ne dolazi iz potrebe da se nešto dobije, već iz želje da se bude s Bogom. Pravoslavna molitva ne traži spektakl ni osećaj, već stalno prinošenje srca Bogu – ujutru i uveče, u radosti i teskobi. Kada čovek istraje u molitvi, bez očekivanja i uslova, ona postaje svetlost koja osvetljava put, bez obzira na to koliko spolja sve izgleda mračno.
Smirenje je plod svega toga. To nije puko ćutanje iz slabosti, niti povlačenje pred životom, već snaga koja dolazi iz predavanja volje Bogu. Smiren čovek zna ko je, ne preuveličava sebe, ali ni ne očajava. On ne traži da sve bude po njegovom, jer zna da je Božiji plan dublji i mudriji od ljudskog shvatanja.
Smiren čovek ne traži da bude iznad drugih, ne bori se da dokaže sebe – jer zna da je prava snaga u Božijoj volji, a ne u ljudskoj samovolji.
U pravoslavlju ćutanje zauzima posebno mesto.
Za vernike, molitva nije samo verski običaj – ona je temelj duhovnog života i svakodnevna potreba duše.
U moru reči, pravi savet vredi više od hiljadu mišljenja.
Put do mira vodi kroz smirenje, odricanje od sopstvene volje i prihvatanje Božje promisli, ma koliko ona delovala teško ili nerazumljivo.
Molitva je i način da se nosimo sa teškoćama, pronađemo mir i duhovno sazrevamo.
Učenje Svetog Josifa Isihaste o poslušnosti, poniznosti i molitvi vodi vernike ka duhovnom miru i snazi srca, otvarajući put ka Božjoj svetlosti.
Pravoslavlje jasno opominje da duhovni mir nije rezultat naših napora da sve oko sebe dovedemo u red, već plod unutrašnje promene - života u zajednici s Bogom.
Poziv vernicima, kroz podsećanja na reči Svetog apostola Pavla, da se uzdaju u Hrista i ne sablažnjavaju Njegovim delima.
U svetu punom iskušenja i sumnje, Zlatoust nas podseća da iskreno pokajanje i vera pretvaraju padove u unutrašnju snagu i vode ka bližini Boga.
Stojičević kaže da se iza kulisa geopolitičkih pritisaka odvija se hibridna operacija Zapada usmerena na potkopavanje Srpske i Ruske crkve — kroz medije, univerzitete i politiku gradi se mreža uticaja koja menja lice pravoslavlja.
Rešenje Fanara kojim potvrđuje presudu za koju je sam priznao da je nepravedna pokrenula je talas nezadovoljstva, dok se iza crkvenih zidina vodi tiha, ali sudbonosna borba između savesti, vere i moći.
Od Svetog Jovana Zlatoustog do starca Tadeja, sveti oci nas uče da jezik može biti izvor blagoslova ili prokletstva, a psovka otvara vrata duhovnim iskušenjima.
Usamljeni hram kod sela Edelevo u Rusiji, za koji se kaže da do njega stižu samo oni kojima vera pokaže put, zbunjuje naučnike, inspiriše vernike i privlači avanturiste iz celog sveta.
Na ostrvcetu od svega 100 kvadratnih metara, svetinja Svetog Andreja Prvozvanog očarava posetioce bajkovitim prizorom i duhovnim mirom, postajući nezaobilazna destinacija za vernike i turiste.
Na liturgiji i svepravoslavnom molebanu, vernici iz cele zemlje i Balkana sabrali su se da mole za mir, zaštitu napaćenog naroda i blagoslov svojih porodica, stvarajući prizor koji očarava i duhovno i vizuelno.
Od Svetog Jovana Zlatoustog do starca Tadeja, sveti oci nas uče da jezik može biti izvor blagoslova ili prokletstva, a psovka otvara vrata duhovnim iskušenjima.
Pravoslavna crkva uči da Bog nikada ne deluje preko prisile, straha ili uznemirenja, već kroz ljubav, mir i radost u duši.
Recept iz kuvara „Ko posti, dušu gosti“ otkriva kako obični sastojci postaju neodoljiv posni ajvar, savršen za zimnicu, sendviče i tradicionalni domaći namaz pun mirisa i topline manastirskog doma.