OVIM SE UNIŠTAVA SVAKA KLETVA: Sveti Ignjatije Brjančaninov kaže da boljeg oružja protiv nje nema
Smiren čovek ne traži da bude iznad drugih, ne bori se da dokaže sebe – jer zna da je prava snaga u Božijoj volji, a ne u ljudskoj samovolji.
Cela životna borba današnjeg čoveka, ma kako bila obučena u moderne pojmove, zapravo je potraga za mirom.
Ceo svet teži duhovnom miru i gotovo da nema čoveka koji, svesno ili nesvesno, ne traga za spokojem — unutrašnjim tihovanjem koje ne zavisi od spoljašnjih okolnosti.
Međutim, što se više govori o miru, čini se da ga je sve manje.
Što ga ljudi više traže u stvarima, uspehu, priznanjima ili zabavi, to su dalje od njega. Cela životna borba današnjeg čoveka, ma kako bila obučena u moderne pojmove, zapravo je potraga za mirom – ali putem koji ne vodi tamo gde čovek misli da vodi.
U takvom svetu, pravoslavno predanje nudi drugačiji odgovor. Put ka miru ne ide preko spoljašnje kontrole života, već preko unutrašnje promene srca.
Sveti Gavrilo Gruzijski je dao jasan odgovor kako se do mira i dolazi.
"Ko hoće da živi u miru - neka se nauči ćutanju, molitvi i smirenju".
Ćutanje u ovom kontekstu nije bežanje od sveta, već od suvišnosti. To je svesno povlačenje iz stvarnosti – ne samo one spoljne, već i unutrašnje: misli koje nas razdiru, reči koje ništa ne grade, rasprave koje ne donose istinu.
Molitva je prirodni odgovor na tu tišinu. Ona ne dolazi iz potrebe da se nešto dobije, već iz želje da se bude s Bogom. Pravoslavna molitva ne traži spektakl ni osećaj, već stalno prinošenje srca Bogu – ujutru i uveče, u radosti i teskobi. Kada čovek istraje u molitvi, bez očekivanja i uslova, ona postaje svetlost koja osvetljava put, bez obzira na to koliko spolja sve izgleda mračno.
Smirenje je plod svega toga. To nije puko ćutanje iz slabosti, niti povlačenje pred životom, već snaga koja dolazi iz predavanja volje Bogu. Smiren čovek zna ko je, ne preuveličava sebe, ali ni ne očajava. On ne traži da sve bude po njegovom, jer zna da je Božiji plan dublji i mudriji od ljudskog shvatanja.
Smiren čovek ne traži da bude iznad drugih, ne bori se da dokaže sebe – jer zna da je prava snaga u Božijoj volji, a ne u ljudskoj samovolji.
U pravoslavlju ćutanje zauzima posebno mesto.
Za vernike, molitva nije samo verski običaj – ona je temelj duhovnog života i svakodnevna potreba duše.
U moru reči, pravi savet vredi više od hiljadu mišljenja.
Put do mira vodi kroz smirenje, odricanje od sopstvene volje i prihvatanje Božje promisli, ma koliko ona delovala teško ili nerazumljivo.
Molitva je i način da se nosimo sa teškoćama, pronađemo mir i duhovno sazrevamo.
Pravoslavno predanje uči da je nemir jedno od glavnih sredstava kojim se čovek slabi iznutra.
Razdražljivost u savremenom svetu postaje gotovo prihvaćeno stanje, a gnev se često opravdava umorom, brigama, bolešću ili spoljašnjim okolnostima.
U besedi za Nedelju mitara i fariseja, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje kako snaga Božja u srcu briše strah i čini svet bezopasnim.
Formalnosti i spoljašnje prakse mogu dati okvir, ali samo iskrena veza sa Bogom i moralna doslednost čine veru potpunom i stvarno živom.
Muškarac u braku ima veliku odgovornost, jer je pozvan da bude oslonac, ali ne gospodar, da prednjači u dobru, a ne u sili, i da svojim ponašanjem čuva mir u porodici.
Sud u Strazburu odlučuje hoće li Evropa ukloniti Hrista sa javnih površina i zaboraviti svoje duhovne korene.
Bez znanja bratstva prepisani groblje i temelji crkve, dok se zemljište nadomak manastira prodaje za izgradnju hotela i motela.
Episkop istočnoamerički uzneo je snažnu molitvu za zaštitu nerođene dece, a prisutni, od članova Kongresa do vernika, priznaju da su njegove reči ostavile snažan trag.
Zavetni hram na Vračaru večeras je centar molitve i svetlosti, gde se kroz ikone, sveće i melodije proživljava Hristov prvi susret sa Zakonom, duhovno obrezanje srca i početak nove godine po julijanskom kalendaru – događaji koji ne ostavljaju nikog ravnodušnim.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poslao snažnu božićnu poruku o miru, srcu koje treba da se promeni i veri koja ne počinje od spoljašnje veličine, već iznutra.
Od blagoslova patrijarha Pavla do molitve pred svakim mečem - otkrivamo kako pravoslavlje daje snagu, smirenost i unutrašnji kompas jednom od najvećih sportista sveta.
Snaga majki dece sa posebnim potrebama nije u rečima, već u svakom ustajanju kada su već slomljene, u svakom koraku koji prave umesto svog deteta i u ljubavi koja ne zna za granice.
U "Srbskom kuvaru" iz 19. veka jeromonah Jerotej Draganović ostavio je zapis o čorbi od rasola koja je bila više od jela - deo svakodnevice tokom zimskih meseci.