OVI LJUDI NAJTEŽE PROLAZE MITARSTVA! Otac Tadej o nedelu koje se često pravi, a retko ispoveda!
Takva žena i muž se osuđuju kao ubice, govorio je otac Tadej.
Takva žena i muž se osuđuju kao ubice, govorio je otac Tadej.
Od Svetog Jovana Zlatoustog do starca Tadeja, sveti oci nas uče da jezik može biti izvor blagoslova ili prokletstva, a psovka otvara vrata duhovnim iskušenjima.
Njihova prisutnost nije upadljiva, ali je neizbrisiva.
Negativne pomisli donose teskobu i slabost, dok čiste misli vode do zdravlja i spokoja. Trojica velikih duhovnika – otac Tadej, sveti Ignjatije i starac Pajsije – otkrivaju kako da nadziremo ono što oblikuje našu dušu.
Brige nas razaraju iznutra, a jedan od najvećih srpskih duhovnika 20. veka govorio je da je rešenje jednostavnije nego što mislimo.
Ljudi se u današnje vreme ne žale toliko na sam posao, koliko na atmosferu na poslu, koju neretko opisuju kao neprijatnu i toksičnu.
Jednom prilikom, ovaj duhovnik je odgovorio na pitanje - Ko može povrediti čoveka? Iako bi mnogi pomislili da je to pitanje koje zahteva dug odgovor, otac Tadej je to objasnio u dve rečenice.
Otac Tadej duboko je verovao da je smisao svega u pozitivnim mislima, da od njih i vere u Boga sve potiče.
Ako je moguće gladnoga da nahrane, žednoga da napoje i sa svima da budu u dobrim odnosima što do njih stoji, govorio je starac Tadej o porodici koja je Bogu mila.
Otac Tadej često je isticao da je Bog prisutan svuda i da pomaže svima, bez obzira na njihove slabosti ili snagu.
Iako je redovno išao kod lekara i lečio se, pravi lek za svoje tegobe, otac Tadej je našao u prirodi.
Devojka, koja je bila izrazito pobožna, požalila se ocu Tadeju da nikako ne može da se uda, uprkos tome što je nekoliko puta bila u ozbiljnim vezama. Svaki put, sve je išlo dobro dok nije trebalo da se desi veridba.Pokušavala je da pronađe razlog, ali ni u čemu ga nije pronalazila.
Od drevnih običaja u hrišćanskim bogosluženjima, pa sve do svakodnevnog života, tamjan postaje most između vere i svakodnevice, pomažući nam da pronađemo unutrašnju tišinu i povezanost sa božanskim.
Hrišćansko učenje poziva čoveka da se čuva mržnje i osvete, jer zlopamćenje ne donosi mir duši, već je još više opterećuje.
Pojedini među njima postali su episkopi i revnosno brinuli o poverenim hrišćanskim zajednicama, dok su neki za svoju veru podneli mučeničku smrt.
Posebna opasnost leži u tome što čovek često ne primećuje koliko je nekoj strasti dozvolio da ovlada njime.
Građani Republike Srbije na Kosovu i Metohiji moraju znati da nisu prepušteni sami sebi, navedeno je u saopštenju Studentske liste.
Celivanje pokojnika je duboko ukorenjen hrišćanski, pre svega pravoslavni, običaj koji simbolizuje poslednji pozdrav, izraz ljubavi, opraštanja i vere u večni život i vaskrsenje.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.
Sveštenik podseća da Bog nije ograničen stranama sveta i da mu se čovek može moliti bilo gde.