ShutterstockMnogi mladi o pravolsavlju uče preko Jutuba.
Od drevnih običaja u hrišćanskim bogosluženjima, pa sve do svakodnevnog života, tamjan postaje most između vere i svakodnevice, pomažući nam da pronađemo unutrašnju tišinu i povezanost sa božanskim.
U svetu prepunom užurbanosti i buke miris tamjana pruža umirujući odjek davnih vremena, kada su ljudi verovali da dim koji se vije prema nebu prenosi njihove molitve Bogu. Ovaj miris, duboko ukorenjen u hrišćanskoj tradiciji, nosi u sebi težinu vekova i simboliku koja nadilazi prostore svetinja.
Tamjan, smola drveta bosvelije, od davnina je smatran svetim. Njegova upotreba seže u paganske običaje, ali je svoje pravo značenje pronašao u hrišćanstvu, gde se koristi u bogoslužbenim činovima, označavajući prisustvo Svetog duha. Miris tamjana u crkvi, koji vidimo i čulno osetimo, povezuje nas s duhovnim svetom, koji ne vidimo, ali osetimo, evocirajući misli na raj i božansku prisutnost.
Printscreen
Sveti Jovan Zlatousti
Jedan od retkih zapisa u kojima se Jovan Zlatousti dotiče teme tamjana jeste njegovo tumačenje Psalma 140, gde spominje da molitva treba da se uzdigne pred Boga kao miris tamjana.
On takođe govori o tamjanu kao simbolu duhovnog pročišćenja i svetosti, što je uobičajeno u patrističkoj tradiciji. Ovi zapisi podsećaju nas na drevnu mudrost, koja nas i danas uči da kroz miris tamjana podižemo svoje molitve ka nebesima, u duhovnoj čistoti i svetosti.
Printscreen/YouTube
Otac Veljko Vasiljev
Sveštenik Veljko Vasiljev napominje:
- Često se može čuti mišljenje da je kađenje paganskog porekla. Istina je da je prinošenje tamjana prilikom molitve prisutno u mnogim religijama i kultovima. Možemo stoga kađenje okarakterisati kao opšti ljudski simbol molitve.
On dodaje i da, na osnovu Svetog pisma, znamo da je kađenje bilo prisutno u Starom zavetu, u judejskom bogosluženju.
- Dvaput na dan, ujutro i uveče, prinosio se tamjan. Kroz Psalam 141, koji se i u hrišćanstvu peva svako veče, molimo se da se uzdigne molitva moja, kao kađenje pred lice Tvoje; uzdizanje ruku mojih žrtva večernja (Ps. 141, 2), čime ispovedamo da je celokupno bogosluženje (kako judejsko, tako i hrišćansko) jedan podvig, uzdizanje ka Gospodu, što podizanje dima tamjana koji sagoreva na simboličan način pokazuje - zaključuje otac Veljko.
Kada govorimo o pravilnom kađenju kuće, Srpska pravoslavna crkva pruža jasne smernice. Kuća se treba kaditi nakon molitve ili blagoslova, pri čemu se koristi tamjan za pročišćenje prostora od duhovnih nečistoća. Kađenje treba da počne od vrata, krećući se u krug, dok se izgovaraju molitve za zaštitu i blagoslov doma. U Srpskoj pravoslavnoj crkvi, kađenje se često obavlja na praznike i tokom velikih blagoslova.
Wikipedia
Otac Tadej
Nije dovoljno, kako nas opominje otac Tadej, samo provetriti prostoriju.
- Osim provetravanja, prostoriju treba i okaditi tamjanom. Jer neke otrove koji ostaju u vazduhu uništava samo tamjan, i zla sila beži kada palimo tamjan. U ovim rečima čujemo eho duhovne borbe, u kojoj tamjan predstavlja oružje protiv nevidljivih sila, čineći prostoriju svetim mestom gde Božja blagodat može da obitava - govorio je otac Tadej.
Kada plamen dodirne smolu i dim počne da ispunjava prostor, pred nama se otvara put ka unutrašnjem hramu. Taj dim, lagan i gotovo nevidljiv, nosi sa sobom misli, nade, strahove i molitve, podsećajući nas da nismo sami i da je Bog prisutan u svakom trenutku našeg života.
Sveštenik Veljko Vasiljev to objašnjava ovako:
- Kao što se, nakon kađenja, prepoznatljivi miris tamjana još dugo oseća u prostoriji gde je vršeno kađenje, tako i blagodat Božja koja nas posećuje kada se molimo Gospodu, dugo ostaje i dejstvuje u nama . zaključuje otac Veljko.
Na prvim stranicama Novog zaveta čitamo da su jedni od prvih očevidaca Hristovog rođenja, trojica mudraca, na dar doneli zlato, tamjan i smirnu (Mt. 2, 11). Zlato, kao caru, tamjan kao Bogu i smirnu kao nekom ko će okusiti smrt. Možemo da zaključimo da su i oni, pagani, koristili tamjan kao nešto što se Bogu prinosi.
Shutterstock
Kandilo
U dobu digitalne tehnologije i brzih informacija, miris tamjana podseća nas na važnost trenutaka introspekcije, povratka suštini i neprekidne veze sa božanskim. Tamjan, sa svojom dubokom simbolikom i duhovnom snagom, ostaje tihi svedok naših težnji ka svetosti, pružajući nam utehu i nadu, čak i u najtežim trenucima.
Miris tamjana u savremenom životu nije samo povratak tradiciji, već i potreba duše da pronađe mir u svetu koji nas često udaljava od samih sebe. Taj miris, tiha molitva koja lebdi u vazduhu, ostaje večni podsetnik na našu povezanost sa nebesima.
Janis Paskvale Tortora u svom radu ističe da odsustvo očinskog autoriteta ostavlja trajne posledice na razvoj mladića i oblikuje njihove kasnije životne izbore.
Od Vaznesenjske crkve do Hrama Svetog Save slivala se nepregledna reka vernog naroda, dok je jedna od najvećih svetinja pravoslavlja prvi put posle više vekova proneta ulicama prestonice.
Prenos moštiju je izvršen po čudesnom snoviđenju jednog hristoljubivog, pobožnog i pravednog monaha, kome se javio Sveti Nikolaj i rekao da se njegove mošti prenesu u Bari.
U Hramu Svetog Save jasno je uređen red prilaska i celivanjasvetinje, a sveštenik objašnjava sve korake – od stajanja u redu i poklonjenja do kratke molitve i izlaska, uz apel vernicima da sve protekne u sabranosti i bez zadržavanja.
Na obeležavanju Spasovdana u Starom dvoru episkop toplički Petar poručio je da Beograd vekovima čuva identitet grada svetinja, stradanja i pravoslavnog zaveta.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Meštani Samaila i gosti iz okolnih gradova ispunili portu crkve Svetog Pantelejmona, uživajući u liturgiji, lomljenju slavskog kolača i programu koji su uveličali najmlađi folkloraši.
Janis Paskvale Tortora u svom radu ističe da odsustvo očinskog autoriteta ostavlja trajne posledice na razvoj mladića i oblikuje njihove kasnije životne izbore.
U Hramu Svetog Save jasno je uređen red prilaska i celivanjasvetinje, a sveštenik objašnjava sve korake – od stajanja u redu i poklonjenja do kratke molitve i izlaska, uz apel vernicima da sve protekne u sabranosti i bez zadržavanja.
U besedi za četvrtak 6. sedmice po Vaskrsu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički ukazuje na tihu, ali presudnu borbu u čoveku u kojoj se određuje smer njegovih dela i njihovih posledica.
Od Vaznesenjske crkve do Hrama Svetog Save slivala se nepregledna reka vernog naroda, dok je jedna od najvećih svetinja pravoslavlja prvi put posle više vekova proneta ulicama prestonice.
Čudotvorni pojas svečano je dočekan u porti Vaznesenjske crkve u Beogradu, uz najviše crkvene počasti i more vernika koje je ispunilo centar prestonice.
Rukopisi, ikone i predmeti iz Hilandara, ali i potpuno nova postavka u srcu prestonice, donose drugačiji pogled na jednu od najvažnijih ličnosti srpske istorije - Svetog Savu.
Savremeni domaći recept, bez duge istorije, ali sa jasnom idejom deljenja, vraća tu simboliku u svakodnevicu - kroz toplo testo koje iz rerne ne odlazi samo na sto, već i preko praga.
Praznik Svetog Jovana Bogoslova, koji se svake godine obeležava 21. maja, ove godine poklopio se sa Spasovdanom, velikim pokretnim praznikom i jednim od 12 najvećih hrišćanskih praznika, pa danas mnogi vernici istovremeno slave dve slave.
Odluka da krsno znamenje ponese učenik Matematičke gimnazije Andrej Drobnjaković, višestruki osvajač međunarodnih medalja na najvećim svetskim naučnim takmičenjima, izazvala je veliko interesovanje javnosti u Srbiji.