Iako je redovno išao kod lekara i lečio se, pravi lek za svoje tegobe, otac Tadej je našao u prirodi.
Otac Tadej, jedan od najpoznatijih pravoslavnih duhovnika, tokom svog života suočavao se sa ozbiljnim zdravstvenim problemima poput reume, gastritisa i zakrčenja vena. Iako je redovno išao kod lekara i lečio se, pravi lek za svoje tegobe, kako je tvrdio, pronašao je na kraju u prirodi.
Kako je otac Tadej jednom ispričao, lekovi su samo ublažili njegove tegobe i bolove. Išao je i u banju, nekad i dva puta godišnje, na preporuku jedne lekarke iz Beograda, ali je i ta terapija samo privremeno delovala.
- Banja mi je dodijala, a bolovi su ostajali. Reknem da više neću ići, pa šta bude neka bude. Ali stara bolest, desna ruka mi se bila dva puta ukočila. A doktor kaže: vežbaj, čoveče, izgubićeš i drugu ruku. Stalno sam imao bolove. Kad god podignem ruku, bolovi; ne mogu ni da se prekrstim - pričao je otac Tadej.
Profimedia
Crna ribizla
Tražeći alternativu, otac Tadej je naišao na knjigu o travama koja mu je promenila život. Knjiga je opisivala lekove iz prirode, a posebno je izdvajala čaj od listova crne ribizle, koji je pomogao jednoj reumatičnoj i nepokretnoj pacijentkinji u Parizu.
- Žena je bila sva reumatična i nepokretna. Lekar joj je davao da pije čaj od listova crne ribizle, i potpuno je izlečio. Ja kažem bratu, idi u rasadnik, naći ćeš negde, pa kupi koliko možeš da kupiš sadnica. I on je našao 20 sadnica i doneo - govorio je otac Tadej.
Počeo je da kuva čaj čim je biljka prolistala. Kako je rekao, recept je jednostavan:
- U pola litre stavi se 10-20 liski, u ključalu vodu, i posle jedan ključ-dva, izmaknem. Treba da se pije bez šećera. Jednostavno vruću vodu. Ja uzmem na kašičicu meda na jezik, dok ne popijem pola litra čaja. I tako ujutro, uveče, i vidim da mi je dobro. Sve lakše i lakše i nema bolova, nemam ništa - pričao je otac Tadej.
Profimedia
Čaj, Ilustracija
Rezultati su bili zadivljujući – bolovi su polako nestali, a reuma, gastritis i zakrčenje vena su se povukli. Otac Tadej je zaključio da hrana i unos previše kalorija mogu uzrokovati ovakve probleme, dok čaj od crne ribizle deluje kao pravi lek za reumu.
- Hrana čini svoje. Mi svi volimo da jedemo do sita. Unosimo u sebe mnogo kalorija, a onda organizam prima koliko mu je potrebno, što može, što ne može ostaje i taloži se u mišićima. Potom nastaje gastritis i zakrčenje vena. I onda stradaju kao i ja, jer vole da do sita jedu. Ti ne jedeš umereno, čoveče, nego uvek se presićavaš. I nijedan lek ne deluje na ta oboljenja kao čaj od crne ribizle. Vitamin C mnogo osvežava i daje potencijal srcu, ali nije za reumu. Nju rastvara samo čaj od lista crne ribizle - zaključio je otac Tadej.
Kada je došao za episkopa u Kesariju zatekao je sav grad neznabožački samo sa 17 hrišćana, a kada je odlazio iz ovog života ostavio je sav grad hrišćanski samo sa 17 neznabožaca.
Kada je mučitelj Platonu spomenuo neznabožačkog filozofa Platona, on je odgovorio “Niti sam ja sličan Platonu, ni Platon meni, osim jedino po imenu. Ja se učim mudrosti, koja je Hristova, a on je učitelj one mudrosti, koja je ludost pred Bogom.”
Na portalu crkve i danas stoji tabla: "U slavu srećnog spasenja vrhovnog komandanta Kraljevske srpske vojske Njegovog veličanstva kralja Aleksandara i ovaj hram iz temelja obnavljaju zahvaljujući Svemogućem što je sačuvao dragoceni život Uzvišenog Gospodara Srbije, a u znak toplih osećanja koji su prema njegovoj uzvišenoj ličnosti prožeti. Oficiri i vojnici inženjerijskih trupa.”
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svete mučenike Timoteja i Mavru po starom i Prepodobnog Teodora Osveštanog po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svetog Ivana Nepomuka, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Svetogorski starac objašnjava zašto i molitva izgovorena bez pune sabranosti nije prazna, već deluje kao duhovni udar koji zaustavlja haos misli i odvraća ono što čoveka udaljava od mira.
Sud u Podgorici dosudio je odštetu arhimandritu Hrizostomu Nešiću nakon što je na kontroverznom portalu bio označen kao „špijun“, zajedno sa više monaha i sveštenika SPC.
Rukopisi, ikone i predmeti iz Hilandara, ali i potpuno nova postavka u srcu prestonice, donose drugačiji pogled na jednu od najvažnijih ličnosti srpske istorije - Svetog Savu.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Jednostavno jelo od nekoliko sastojaka vekovima je bilo nezaobilazno tokom posta na ulju, a tajna punog ukusa krije se u načinu kuvanja i strpljivom krčkanju koje pasulju daje posebnu aromu.
U slojevima mesa, testenine i zapečenog sira krije se jelo koje je nastajalo u danima kada nema posta, skromno, zasitno i duboko ukorenjeno u ritam života ravnice.
U kombinaciji testa i krompira krije se priča o pravoslavnim običajima, porodičnim okupljanjima i toplini domaće kuhinje koja se prenosi s kolena na koleno.
Starinsko jelo od pšenice, kajmaka i mleka otkriva kako su pravoslavni domovi spajali post i mrs, ali i kako je jedna jednostavna trpeza postajala simbol zajedništva, obilja i života u skladu sa crkvenim ritmom.
Rukopisi, ikone i predmeti iz Hilandara, ali i potpuno nova postavka u srcu prestonice, donose drugačiji pogled na jednu od najvažnijih ličnosti srpske istorije - Svetog Savu.
Ova svetinja postala je novo veliko hodočasničko središte Hercegovine, gde se prepliću istorija, vera i narodna predanja o pronalasku moštiju majke Ostroškog Čudotvorca.
Kod Trebinja se nalazi Tvrdoš, jedna od najstarijih pravoslavnih svetinja na Balkanu, mesto koje su obnavljali mitropolit Amfilohije i vladika Atanasije, vraćajući mu nekadašnji značaj.
Jednostavno jelo od nekoliko sastojaka vekovima je bilo nezaobilazno tokom posta na ulju, a tajna punog ukusa krije se u načinu kuvanja i strpljivom krčkanju koje pasulju daje posebnu aromu.
Monahinja Hristina decenijama je, bez buke i želje za priznanjem, služila Crkvi i ljudima, a oni koji su je poznavali pamte je kao simbol krotosti, požrtvovanja i tihe vere koja je menjala živote oko nje.