Duhovni pad retko dolazi iznenada - on se uvlači neprimetno, kroz ravnodušnost, rutinu i gubitak žive veze sa Bogom.
Mnogi ljudi danas žive u grehu, a da toga nisu ni svesni. Čak i oni koji su uvereni da žive u skladu sa Božjom voljom često se nalaze u stanju duhovne hladnoće, naviknuti na spoljašnju pobožnost, ali bez unutrašnje vatre.
Duhovni pad retko dolazi iznenada - on se uvlači neprimetno, kroz ravnodušnost, rutinu i gubitak žive veze sa Bogom. Najopasnije je što osoba može izgledati duhovno ispravno, dok je u stvarnosti duhovno oslabljena.
Teolog Vilijam Mekdonald upozorava da je upravo ta tišina najopasnija – jer mnogi vernici ni ne znaju da su pali. A kad srce postane hladno, duša suva, a vera samo navika, potrebno je nešto više od samodiscipline. Potrebna je – obnova.
Shutterstock/Gorodenkoff
Ispovest je lek za duhovni pad
- Duhovni pad je opasna bolest koju mnogi hrišćani čak ni ne znaju da imaju. Često se dešava polako, sa ozbiljnim posledicama. Stanje duhovnog pada je često poput raka, ne znamo da ga imamo. Duhovna hladnoća može se postepeno uvući, tako da čak ni ne shvatamo koliko smo postali telesni - upozorava katolički teolog Vilijam Mekdonald.
On upozorava da je "ponekad je potrebna tragedija, kriza ili glas Božjeg proroka da bismo postali svesni naše očajničke potrebe za Bogom".
Mekdonald ukazuje i na simpotome duhovnog pada.
On kaže da se to dešava kada se izgubi entuzijazam za Božju reč, kad molitveni život padne u dosadnu rutinu (ili potpuno potone) ili kada čovek ostavi svoju prvu ljubav odnosno Boga. Potom i kada ga više zanima televizijski program nego lokalni crkveni sastanak, kada dolazi na posao na vreme, ali kasni na crkvene sastanke, kada redovno ide na posao, ali neredovno ide u crkvu.
Shutterstock/KoldunovaAnna
Mnogi i ne znaju da su duhovno pali
- Potrebna nam je obnova kada smo spremni da uradimo za novac ono što nismo spremni da uradmo i za Spasitelja, kada trošimo više novca na zadovoljavanje sebe nego na delo Gospodnje. Potrebna nam je obnova i kada gajimo ogorčenost, negodovanje, gorčinu. Kada smo krivi za ogovaranje i klevetu. Kada nismo spremni da priznamo pogrešno delo koje smo učinili ili da oprostimo drugima kada oni priznaju svoje pogrešno delo prema nama - naglašava teolog.
Potrebna nam je obnova i, kako naglašava, kada se kod kuće svađamo kao mačke i pretvaramo se u crkvi kao da je sve med i mleko.
Prva velika iskopina na ostrvu Sir Bani Jas u poslednjih 30 godina otkriva da je ranohrišćanska zajednica živela u srcu Persijskog zaliva i otvara nova poglavlja o širenju vere Hristove.
Posle krštenja 2021. godine, počeo je da deli svoje iskustvo sa drugima. Jedan prijatelj, Stiven Gao iz Čikaga, počeo je da se usrdno moli Isusovom molitvom i ubrzo se pridružio Marku u vođenju internet zajednica.
Od 2020. godine sa lica Bogorodice "Utešiteljke" u Grčkoj neprestano teku suze, a pred ikonom svakodnevno dolaze ljudi koji traže utehu, nadu i odgovore.
Prepodobni Isakije Ispovednik upokojio se oko 383. godine, ostavivši za sobom primer nepokolebljive vere, hrabrosti i spremnosti da istinu brani bez obzira na cenu.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Uprkos rasprostranjenoj slici iz udžbenika i umetnosti, Biblija nigde ne pominje jabuku kao „zabranjeni plod“ – ovo tumačenje poteklo je iz lingvističke igre reči i srednjovekovnih zapadnih predstava, dok Pravoslavna crkva uporno čuva dublji smisao priče o padu čoveka.
U vreme oluje i uzburkavanja strasti, trudi se da ne padneš u uninije i očajanje, već pribegni samoprekorevanju, krotosti i pokajanju, kaže jeromonah Mihailo Valaamski
Sveti Otac tokom posete Španiji poručio da Crkva mora da čuje žrtve, prizna odgovornost i obezbedi obeštećenje, uz jačanje mera zaštite i prevencije zloupotreba.
Od pastirice iz Lorene do zapovednice vojske i svetiteljke Rimokatoličke crkve, njen život ostaje jedno od najdramatičnijih svedočanstava spoja duhovnog uverenja i istorijskih preokreta u Evropi 15. veka
Nakon prvog dana najvećeg islamskog praznika sledi mirniji dan ispunjen posetama, porodičnim okupljanjima i sećanjem na bližnje, u kojem se bajramska poruka živi kroz svakodnevne odnose.
U crkvi Uspenja Presvete Bogorodice jubilej je proslavljen kroz liturgiju, zvuke hilandarskih pojaca i sabranje koje je pokazalo duboku vezu ovog prostora sa svetogorskim nasleđem i živim predanjem Crkve.
Arhimandrit Jefrem poručio je da prisustvo Časnog Pojasa nije slučajno, govorio je o „milion poklonika“, zavetu kneza Lazara i duhovnoj vezi koja ostaje i posle odlaska svetinje u Vatoped.
Na Vračaru, pred odlazak Časnog pojasa Presvete Bogorodice, emotivni prizori i molitvena tišina obeležili su ispraćaj koji je, uz suze patrijarha i sabranost vernika, zatvorio 17 dana hodočašća kroz Hram Svetog Save.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetu mučenicu Teodosiju Tirski po starom i Svete apostole Vartolomeja i Varnavu po novom kalendaru. Katolička Crkva obeležava spomen Svetog Barnabe, apostola, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Svetitelj i čudotvorac opisuje kako su ga uvrede i klevete, umesto da ga slome, naučile slobodi, smirenju i ljubavi oslobođenoj potrebe za ljudskim odobravanjem.
Arhimandrit Jefrem govori o duhovnoj radosti nakon boravka u Srbiji, zahvaljuje na prijemu i najavljuje konkretne stipendije za bogoslovske škole, uz poruku o značaju dolaska Pojasa Presvete Bogorodice.