DANAS JE VELIKI PRAZNIK! Slavimo Svete Prohora, Nikanora, Timona i Parmena!
Sva četvorica su bila iz reda sedam đakona i iz sedamdeset apostola.
Kada je umro, ceo Izraelj je za njim plakao.
Srpska pravoslavna crkva danas slavi Svetog proroka Samuila, koji je bio 15. i poslednji sudija Izrailjski.
Sveti Prorok Samuil je živeo 1100 godina pre Hrista.
Rođen je u plemenu Levijina, od roditelja Elkana i Ane, u mestu Ramatu.
Nerotkinja Ana izmolila je od Boga Samuila. Kada je napunio tri godine, posvetila ga je Bogu.
Živeći u Silomu, kod kovčega zaveta, Samuil je u 12-oj godini imao istinito otkrovenje od Boga o kazni, "koja predstojaše domu prvosveštenika Ilije zbog nevaljalstva sinova njegovih Ofnia i Finesa".
Ilija je bio star i sinovi ga nisu poslušali kad ih je posavetovao da "prekinu sa nevaljalstvima".
Otkrovenje se uskoro i dogodilo: Filistejci potukoše Izrailjce, ubiše oba sina Ilijina, i zapleniše kovčeg zaveta.
Kada je Ilija za to saznao, padao je i izdahnu u 98 godini.
U narednih 20 godina od ovog događaja, Izrailjci su bili robovi Filistejcima.
"Posle toga, posla Bog Samuila narodu da propoveda pokajanje, ako želi da se spase od neprijatelja svojih. I narod se pokaja, i odbaci tuđe idole, i priznade Samuila kao proroka, sveštenika i sudiju".
Tada Samuil pođe s vojskom na Filistejce i uz pomoć Božjom ih pobedi i tako je oslobodio zemlju i narod. Potom je duboku starost dočekao kao sudija. Pred smrt, Samuil je okupio sav narod i oprostio se s njim.
Kada je umro, ceo Izraelj je za njim plakao. Sahranjen je časno u Rami.
Sva četvorica su bila iz reda sedam đakona i iz sedamdeset apostola.
Praznik iznošenje Časnog krsta dogovorno su ustanovili Grci i Rusi u vreme grčkog cara Manuila i ruskog kneza Andreja, kao spomen istovremene pobede.
Ne zna se tačno, da li je i ovaj prorok bio ubijen ili je umro prirodnom smrću, ali poznato je da je bio sahranjen u svome selu, i da su mu mošti pronađene, zajedno sa moštima proroka Avakuma.
Nasledio je veliko imanje od roditelja i kao pravi hrišćanin, delio je milostinju, a sam je živeo podvižnički.
Njegov značaj za hrišćansku Crkvu 2. veka može se sravniti sa značajem Svetog Atanasija Velikog za hrišćansku Crkvu 4. veka.
Kako je slepi starac iz bolničkog paraklisa postao najtraženiji duhovnik Atine i zašto su se ljudi hvatali za njegove reči kao za poslednju slamku spasa.
Pravoslavci danas obeležavaju Svetog proroka Avdiju po starom kalendaru, Svetog proroka Avakuma po novom, katolici nemaju svečani praznik, dok je u judaizmu i islamu današnji dan posvećen redovnoj molitvi i svakodnevnim verskim obavezama.
Ostavio je knjigu proročanstava o Carstvu gospodnjem.
Pravoslavci danas obeležavaju Svetog mučenika Platona po starom kalendaru, Svetog proroka Nauma po novom, katolici proslavlja Svetog Šarla de Fukoa, dok je u judaizmu i islamu današnji dan posvećen redovnoj molitvi i svakodnevnim verskim obavezama.
U manastiru Mrkonjići, samo nekoliko metara od ulaza u hram, stoji košćela stara više od četiri veka - mesto gde se susreću vera, predanje i čudo prirode.
Od prenosa posmrtnih ostataka pesnika iz Amerike do današnje uloge hrama na Crkvini kao duhovnog i kulturnog središta – priča o svetinji koja je postala znak prepoznavanja Trebinja.
U najvećoj medicinskoj ustanovi u zemlji proslavljena je krsna slava, a priča o hramu koji je preživeo rat, zaborav i preobražaj u mrtvačnicu otkriva koliko je ovo mesto važno za bolesnike, lekare i grad.
Kad su mu rekli da je jedina šansa transplantacija srca, brat Goran nije odustao. Iz bolničke sobe krenuo je na put duhovnog isceljenja ka Hilandaru, gde je pronašao snagu za novi život.
Pravoslavci danas obeležavaju Svetog proroka Avdiju po starom kalendaru, Svetog proroka Avakuma po novom, katolici nemaju svečani praznik, dok je u judaizmu i islamu današnji dan posvećen redovnoj molitvi i svakodnevnim verskim obavezama.
Reči starca Josifa Isihaste bez ulepšavanja otkrivaju zašto se blagodat ne daje onima koji odustaju na prvoj prepreci i kako se prava snaga vere proverava upravo u danima teskobe i unutrašnjih lomova.
Iako su zajedno slavili jubilej Nikejskog sabora i istakli jedinstvo, odsustvo drugih pravoslavnih poglavara i izbor liturgijskog jezika izazvali su debatu u crkvenim krugovima.