DANAS JE VELIKI PRAZNIK! Slavimo Svete Prohora, Nikanora, Timona i Parmena!
Sva četvorica su bila iz reda sedam đakona i iz sedamdeset apostola.
Kada je umro, ceo Izraelj je za njim plakao.
Srpska pravoslavna crkva danas slavi Svetog proroka Samuila, koji je bio 15. i poslednji sudija Izrailjski.
Sveti Prorok Samuil je živeo 1100 godina pre Hrista.
Rođen je u plemenu Levijina, od roditelja Elkana i Ane, u mestu Ramatu.
Nerotkinja Ana izmolila je od Boga Samuila. Kada je napunio tri godine, posvetila ga je Bogu.
Živeći u Silomu, kod kovčega zaveta, Samuil je u 12-oj godini imao istinito otkrovenje od Boga o kazni, "koja predstojaše domu prvosveštenika Ilije zbog nevaljalstva sinova njegovih Ofnia i Finesa".
Ilija je bio star i sinovi ga nisu poslušali kad ih je posavetovao da "prekinu sa nevaljalstvima".
Otkrovenje se uskoro i dogodilo: Filistejci potukoše Izrailjce, ubiše oba sina Ilijina, i zapleniše kovčeg zaveta.
Kada je Ilija za to saznao, padao je i izdahnu u 98 godini.
U narednih 20 godina od ovog događaja, Izrailjci su bili robovi Filistejcima.
"Posle toga, posla Bog Samuila narodu da propoveda pokajanje, ako želi da se spase od neprijatelja svojih. I narod se pokaja, i odbaci tuđe idole, i priznade Samuila kao proroka, sveštenika i sudiju".
Tada Samuil pođe s vojskom na Filistejce i uz pomoć Božjom ih pobedi i tako je oslobodio zemlju i narod. Potom je duboku starost dočekao kao sudija. Pred smrt, Samuil je okupio sav narod i oprostio se s njim.
Kada je umro, ceo Izraelj je za njim plakao. Sahranjen je časno u Rami.
Sva četvorica su bila iz reda sedam đakona i iz sedamdeset apostola.
Praznik iznošenje Časnog krsta dogovorno su ustanovili Grci i Rusi u vreme grčkog cara Manuila i ruskog kneza Andreja, kao spomen istovremene pobede.
Ne zna se tačno, da li je i ovaj prorok bio ubijen ili je umro prirodnom smrću, ali poznato je da je bio sahranjen u svome selu, i da su mu mošti pronađene, zajedno sa moštima proroka Avakuma.
Nasledio je veliko imanje od roditelja i kao pravi hrišćanin, delio je milostinju, a sam je živeo podvižnički.
Njegov značaj za hrišćansku Crkvu 2. veka može se sravniti sa značajem Svetog Atanasija Velikog za hrišćansku Crkvu 4. veka.
Car Konstantin je 313. godine doneo Milanski edikt, kojim je hrišćanstvo postalo zvanična religija, čime su zaustavljeni okrutni progoni hrišćana.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Duhovski utorak po starom i po novom kalendaru. Katolici obeležavaju Svetog Marcelina i Petra, mučenike, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Praznik Sveta Trojica se u narodu naziva "rođendanom" hrišćanske crkve.
Ovaj praznik nas podseća na silazak Svetog duha na apostole i na trenutak kada je, prema predanju, započeto širenje vere koje je oblikovalo temelje Crkve i njeno učenje o Svetoj Trojici.
Na Duhovski ponedeljak, uprkos slaboj kiši, hiljade vernika i dalje su strpljivo čekale ispred Hrama Svetog Save da se poklone Časnim Pojasu.
Iz manastira Vatoped dopremljene su dodatne osveštane trakice, pa će svi vernici koji dolaze u Hram Svetog Save, nakon poklonjenja Časnom pojasu, moći da prime ovaj blagoslov.
Otvarajući predavanje igumana Jefrema, patrijarh srpski saopštio blagu vest da se boravak Časnog pojasa produžava zbog velikog broja vernika koji danima pristižu iz cele Srbije i regiona.
Od ranog jutra kolone vernika slivale su se ka tumanskoj svetinji na presvlačenje moštiju Svetog Zosima, dok je posle liturgije ogromna litija krenula kroz šumu ka isposnici svetitelja.
Dok se formiraju dugi redovi vernika ispred Hrama Svetog Save, zaštitnik građana upozorava da vređanje na njihov račun prelazi granicu slobode govora i predstavlja povredu ljudskog dostojanstva.
Starinska, praktična zamena koja je vremenom dobila svoje stalno mesto na porodičnoj trpezi.
U besedi Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za utorak prve sedmice po Duhovima otvara se slika unutrašnje borbe između duha koji razara čovekov mir i Duha koji ga vraća smirenju, krotosti i njegovoj pravoj prirodi.