DANAS JE VELIKI PRAZNIK! Slavimo Uspenije Svete Ane, majke Presvete Bogorodice!
Ana je sa svojim mužem Joakimom 50 godina živela bez dece, a onda je u poznim godinama rodila Mariju, Presvetu Bogorodicu.
Praznik iznošenje Časnog krsta dogovorno su ustanovili Grci i Rusi u vreme grčkog cara Manuila i ruskog kneza Andreja, kao spomen istovremene pobede.
Srpska pravoslavna crkva danas obeležavaju praznik iznošenje Časnog krsta, drevni događaj duboko ukorenjen u svetoj istoriji pravoslavlja.
Praznik iznošenje Časnog krsta dogovorno su ustanovili Grci i Rusi u vreme grčkog cara Manuila i ruskog kneza Andreja, kao spomen istovremene pobede, Rusa nad Bugarima i Grka nad Saracenima.
I ruska i grčka vojska pred sobom nosile su krstove, iz kojih je zasvetlela nebeska svetlost. Ustanovljeno je da se na današnji dan iznosi krst iz Crkve Svete Sofije, i to najpre na sredinu crkve, a potom na ulice radi poklonjenja naroda i spomena na pomoć krsta u ratovima.
Nije iznošen obični krst, nego upravo Časni krst, koji je čuvan u hramu carskog dvora. Dan ranije, on je prenošen u crkvu Svete Sofije, odakle je nošen ulicama Carigrada, radi osveštavanja zemlje i vazduha. Nakon 14 dana ponovo je vraćan u hram carske palate.
A zašto i kako se sve izdešavalo? Caru Manuilu i knezu Andreju, koji su bili u međusobnom miru i bratskoj ljubavi, dogodi se da u jedan isti dan krenu u rat: Manuil iz Carigrada na Saracene, a Andrej iz Rostova na Bugare.
U to vreme veliki knez Andrej živeo je u Rostovu, a Bugare (Volgari) su zvali neznabošci, koji su živeli na donjem toku Volge. I Gospod Bog darovao je obojici potpunu pobedu nad neprijateljima: grčki car pobedi Saracene, a ruski knez pobedi Bugare i pokori ih, načinivši ih vazalima svoje države.
Veliki knez Andrej imao je sledeći običaj: kada je odlazio u rat, nosio je sa sobom česnu ikonu Presvete Bogorodice, koja je držala na rukama Predvečnog Mladenca, i Časni krst Gospodnji koji su usred vojske nosili dva sveštenika, obučeni u sveštene odežde, kojima su se molili. Kada se posle jedne bitke sa neznabošcima vratili u svoj logor oni videše gde od ikone Presvete Bogomajke sa Bogomladencem Hristom izlaze presvetli zraci, kao ognjeni, i obasjavaju svu vojsku.
Ovaj čudesni prizor još više pobudi u velikom knezu hrabrost i nadu i on ponovo okrenu svoju vojsku u poteru za Bugarima.
Isto tako i grčki car Manuil, izašavši sa svojom vojskom protiv Saracena, tog istog dana vidi slično čudo: od ikone Presvete Bogorodice sa Spasiteljem, koja se zajedno sa Časnim krstom nalažaše usred njegove vojske, izlažahu ognjeni zraci koji obasjavaju svu vojsku. I tog dana on pobedi Saracene.
Ana je sa svojim mužem Joakimom 50 godina živela bez dece, a onda je u poznim godinama rodila Mariju, Presvetu Bogorodicu.
"Nikakvi pregovori o navodnom "Temeljnom ugovoru" se ne vode, niti taj obrazac može biti obrazac koji je recimo primenjen u Crnoj Gori, u čemu sam lično učestvovao, ali i u Hrvatskoj, Sloveniji, BiH ili Mađarskoj."
Preminuo je rano, imao je svega 33 godine kada se upokojio.
U obraćanju zbog događaja u Gornjem Zaostru, sveštenstvo, monaštvo i verni narod Eparhije budimljansko-nikšićke upozoravaju na medijski linč, politički pritisak i selektivno delovanje institucija, uz poziv svim građanima na mir i istinu.
Budi deo Religija.rs zajednice.
Kada se kolač podeli, gost deo iz leve ruke spušta na sto, pored sveće i žita, dok četvrtinu koju drži u desnoj ruci podiže i predaje domaćici.
Poznati kao besrebrenici i čudotvorci, lečili su bolesne ne tražeći zauzvrat novac niti bilo kakvu nagradu, zbog čega su dobili ime bezmezdni lekari.
Hrišćansko učenje poziva čoveka da se čuva mržnje i osvete, jer zlopamćenje ne donosi mir duši, već je još više opterećuje.
Broj 13 u pojedinim predanjima povezuje se sa Tajnom večerom, na kojoj je, prema hrišćanskom predanju, bilo 13 učesnika, dok se petak dovodi u vezu sa danom Hristovog stradanja.
Pojedini među njima postali su episkopi i revnosno brinuli o poverenim hrišćanskim zajednicama, dok su neki za svoju veru podneli mučeničku smrt.
Podrška i molitve za njegovo ozdravljenje stigle su i iz Eparhije bačke, u čijim je hramovima sinoć služena posebna molitva.
Bog vidi i ono što mi ne možemo.
Dom ima dubok duhovni značaj, jer se u njemu uči ljubavi, praštanju, strpljenju i požrtvovanosti.
Na video-snimcima vidi se evakuacija monahinja, dok se u blizini svetinje vatrogasci bore sa vatrenom stihijom.
Otkrijte kako se priprema raskošna torta od beze kora, oraha i čokolade koja je obeležila generacije i svečane trenutke u našim domovima.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Priprema se bez komplikovanih postupaka, a najvažniji korak dolazi kada se izvadi iz rerne i prelije mirisnom mešavinom peršuna, ulja i belog luka.
Verski kalendar Srpske pravoslavne crkve za 9. mesec 2026. godine, sa detaljima o postu, slavama i danima posvećenim svetiteljima.
Verski kalendar Srpske pravoslavne crkve za 8. mesec 2026. godine, sa detaljima o postu, slavama i danima posvećenim svetiteljima.
Bila je supruga svetog kneza Lazara, majka svetog despota Stefana i žena koja je u najtežim danima srpske istorije preuzela odgovornost za opstanak države i vere.
Pored glavnog svetitelja dana, Crkva molitveno proslavlja i Svetog Stefana Visokog, sina kneza Lazara, čuvenog despota, viteza, ktitora Manasije i jednog od najvećih srpskih književnika srednjeg veka.
Poznati kao besrebrenici i čudotvorci, lečili su bolesne ne tražeći zauzvrat novac niti bilo kakvu nagradu, zbog čega su dobili ime bezmezdni lekari.
Pojedini među njima postali su episkopi i revnosno brinuli o poverenim hrišćanskim zajednicama, dok su neki za svoju veru podneli mučeničku smrt.
Umesto da bogatstvo čuvaju za sebe, odlučili su da ga podele siromašnima, pomažući svima kojima je pomoć bila potrebna.
Anastasija je rođena u Rimu, u blagorodnoj porodici, ali je već sa tri godine ostala siroče.
Kada se kolač podeli, gost deo iz leve ruke spušta na sto, pored sveće i žita, dok četvrtinu koju drži u desnoj ruci podiže i predaje domaćici.
Hrišćansko učenje poziva čoveka da se čuva mržnje i osvete, jer zlopamćenje ne donosi mir duši, već je još više opterećuje.
Pojedini među njima postali su episkopi i revnosno brinuli o poverenim hrišćanskim zajednicama, dok su neki za svoju veru podneli mučeničku smrt.
Posebna opasnost leži u tome što čovek često ne primećuje koliko je nekoj strasti dozvolio da ovlada njime.
Celivanje pokojnika je duboko ukorenjen hrišćanski, pre svega pravoslavni, običaj koji simbolizuje poslednji pozdrav, izraz ljubavi, opraštanja i vere u večni život i vaskrsenje.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.
Sveštenik podseća da Bog nije ograničen stranama sveta i da mu se čovek može moliti bilo gde.