DANAS JE CRVENO SLOVO I VELIKI PRAZNIK! Slavimo Ivanjdan, dan rođenja Svetog Jovana Preteče i Krstitelja!
Sveti Jovan Krstitelj je poznatiji kao Preteča jer se rodio pre Hrista, a onda ga je na reci Jordan i krstio.
Ana je sa svojim mužem Joakimom 50 godina živela bez dece, a onda je u poznim godinama rodila Mariju, Presvetu Bogorodicu.
SPC slavi danas Uspenije Svete Ane.
Sveta Ana je bila majka Presvete Bogorodice. Danas se praznuje Uspenije Svete Ane, no njen glavni praznik je 22. septembra pod kojim je datumom napisana i služba njena i žitije, kao i 22. decembra kada slavimo njeno začeće.
Sveta Ana je bila iz kolena Levijeva, ćerka Matana sveštenika i Marije iz grada Vitlejema. Imala je dve sestre - Mariju koja je rodila Salomiju, i Soviju koja je rodila Svetu Jelisavetu, majku Svetog Jovana Krstitelja.
Ana je sa svojim mužem Joakimom 50 godina živela bez dece, a onda je u poznim godinama rodila Mariju, Presvetu Bogorodicu. Joakim je, po predanju, godinama bio skrhan zbog činjenice da sa Anom nema poroda, pa je jednom prilikom otišao u pustinju gde je tugovao danima. Jednog dana ukazao mu se anđeo koji mu je rekao da će ga Bog blagosloviti detetom, a kasnije se ukazao i Ani i rekao joj istu stvar.
Presrećni Ana i Joakim obećali su Bogu da će dete posvetiti u hramu. Tako su Joakim i Ana postali roditelji Presvete Bogorodice, koju su odgajali do njene treće godine, a potom su ispunili svoje obećanje i odveli je u hram u kome je živela do svoje 12. godine, kada se verila za Josifa.
Posle dugog i bogougodnog života, Sveta Ana se upokojila u dubokoj starosti.
Tropar (glas 4):
Onu koja je rodila istiniti Život nosila si u utrobi, prečistu Bogomater, bogomudra Ana. Zato si se pri uspenju tvome sa slavom prestavila i uselila u blaženi život, da za one koji te poštuju sa ljubavlju, neprestano moliš Gospoda za oproštaj grehova, uvek blažena.
Sveti Jovan Krstitelj je poznatiji kao Preteča jer se rodio pre Hrista, a onda ga je na reci Jordan i krstio.
Tokom liturgije u istorijskom hramu Svetih apostola Petra i Pavla u Topčideru, patrijarh srpski Porfirije govorio je o dubljem smislu evharistije, o pogrešnim očekivanjima od Boga i o pozivu na slobodno, svesno i ljubavlju ispunjeno sjedinjenje sa Hristom.
Postradali su u Likiji 308 godine.
U mirnom Banstolu, nedaleko od Sremskih Karlovaca, podignut je jedinstveni pravoslavni hram koji spaja duboku molitvenu tradiciju sa teškom istorijskom uspomenom.
Car je na sve načine pokušavao da ih privoli da žive po jevrejskom zakonu. Ne uspevši, pogubio im je žene i decu.
Jedan je od 70 apostola, a često se naziva bratom Isusa Hrista, jer je bio sin Josifa, muža Presvete Bogorodice Marije.
U vreme jednog šumnog idolskog praznovanja, Sveti Averkije ušao je u idolski hram i polupao sve idole.
U Aleksandriji je stekao svetsku učenost, ali i spoznao Gospoda Isusa Hrista i krstio se.
Sabrani verni narod zajedno sa državnim zvaničnicima u tišini i molitvi odali poštovanje stradalima dok su patrijarhove reči o miru i jedinstvu dirnule srca svih prisutnih.
Uz nekoliko sastojaka i malo strpljenja, svaka domaćica može da oblikuje ruže, listiće i cvetove od testa koji će slavski kolač pretvoriti u istinski simbol vere, lepote i porodičnog blagoslova.
Na blagoslovenom mestu gde se spajaju Dunav i Sava, patrijarh srpski služio je liturgiju i predvodio litiju do kapele Svete Petke, pozvavši vernike da se saberu u veri i Hristovu reč postave kao temelj života.
Od molitava za zdravlje i porodičnu sreću do isceljenja koja se prepričavaju generacijama — žene širom Srbije svedoče kako im je Sveta Petka vratila snagu, veru i mir u srcu.
Na praznik Svetog Prohora Pčinjskog vernici su se sabrali na svetoj liturgiji koju je služio episkop šabački Jerotej.
Jednostavna, hranljiva i blaga, ova supa iz manastira Rukumija spaja zdravlje, smirenje i molitveni duh. Monahinja Atanasija otkriva kako i najskromniji sastojci mogu postati izvor unutrašnjeg mira i snage.
U besedi za 22. sredu po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća da lepota Crkve i verne duše ne dolazi spolja, već iz mesta gde Hristos prebiva — iz unutrašnje svetlosti koja ne prolazi i koja dušu čini carevim detetom.