Upražnjavajući paganske rituale, ljudi čine greh, jer verujući u slučajnost, potire se verovanje u promisao Božju.
Mnogi ljudi, iako se smatraju vernicima i veruju u Boga, i danas se služe običajima koji potiču iz perioda pre širenja hrišćanstva. Pojedini rituali, u osnovi paganskog porekla, često su toliko ukorenjeni u svakodnevnom životu da se retko prepoznaju kao takvi.
Kucanje u drvo, praznoverna očekivanja i drugi paganski običaji i dalje su prisutni, čak toliko da su ljudi uvereni da su hrišanski.
Treba naglasiti, da hrišćanstvo ove rituale ne da ne priznaje, već ih smata da su u suprotnosti sa verovanjem u Boga. Naime, upražnjavajući ih, mi činimo greh, jer verujemo u slučajnost a ne promisao Božju.
U stvarnom hrišćanskom životu, zahvalnost Bogu i svakodnevno prizivanje Božje volje trebaju biti osnova naših postupaka – jednostavno, ali moćno pravilo koje vodi kroz sve situacije.
printskrin video
Otac Predrag
Otac Predrag Popović je jednom prilikom i objasnio kako treba da se ponaša pravi hrišćanin u svakodnevnim sutuacijima.
- Nemojte da se sablažnjave, nemojte da kukate. Kad vas neko pita kako ste, nemojte da pričate ni da ste dobro, ni da ste loše, samo recite "Bugu hvala"! Kakav god da si, reci: "Bogu hvala"! Ko zna zašto je to dobro, a Bog zna zašto je to dobro. Kad idete negde kažete: "Dolazim, ako Bog da", kad hoćete da kažete nešto, a nećete da đavo čuje, nemojte da kucate u drvo, već se prekstite. Učite sebe, ne morate decu, jer će deca raditi ono što radite vi.
Otac Predrag je potom objasnio šta je suština vere i šta bi trebalo da bude i suština našeg života.
- Dakle, suština našeg života je gde nam je Bog dao i što nam je Bog dao, i to s kim nam je Bog dao, da to funkcioniše - objasnio je on.
Shutterstock/ANNA GRANT
Umesto da kucate u drvo, prekrstite se, savetuje otac Predrag
Dakle, ni kucanje u drvo, koje Srbi mahom praktikuju da ne bi prizvali zlo ili da bi se na nečemu zahvalili, nije hrišćanski običaj.
Ovaj ritual je opstao iz davnih dana, kada se verovalo da dobri duhovi žive u drveću, pa se kucanjem o stabla njima izražavala zahvalnost ili molba da odbiju od nas zlo odnosno da se ljude zahvale za podareno dobro.
Prema Bruesovom rečniku fraza i legendi iz 1870. godine (Brewer's Dictionary of Phrase and Fable), "tradicionalno, određena stabla, kao što su hrast, jasen, lešnik, glog i vrba, imala su sveto značenje, a samim tim i zaštitničke moći.“
Svako ko ih je molio za nešto – morao je da dodirne koru drveta kako bi stupio u kontakt sa njima. Ako bi se želja ostvarila, morao je ponovo da dođe i zahvali božanstvu na isti način.
Na petu godišnjicu pretvaranja velike pravoslavne svetinje u džamiju, turski predsednik izazvao ogorčenje sveta rečima da je oslobodio spomenik i vratio ga „molitvi Muhameda“.
Sveti velikomučenik Dimitrije ostao je upamćen kao zaštitnik Soluna, ali i kao svetitelj kome se vernici obraćaju u trenucima straha, bolesti i životnih iskušenja.
Hrišćanin je pozvan da svoju savest oblikuje prema Jevanđelju, čak i onda kada ga to udaljava od stavova i načina života koji preovlađuju u njegovom okruženju.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Peticija je predata crnogorskim državnim zvaničnicima, dok istorijski navodi i pismo mitropolita Amfilohija svedoče o starom hramu Svete Trojice i litijskoj tradiciji koja je vekovima okupljala vernike na vrhu Rumije.
Patrijarh se, zajedno sa prisutnima, pomolio za boljitak naroda, kako bi svi bili u milosti Božijoj. Tom prilikom on je pozvao vernike da se pomole za dušu preminulog protojereja-stavrofora Vojislava Bilbije.
Sveti velikomučenik Dimitrije ostao je upamćen kao zaštitnik Soluna, ali i kao svetitelj kome se vernici obraćaju u trenucima straha, bolesti i životnih iskušenja.
Hrišćanin je pozvan da svoju savest oblikuje prema Jevanđelju, čak i onda kada ga to udaljava od stavova i načina života koji preovlađuju u njegovom okruženju.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Hristovo učenje nije bilo i nije ni danas prilagođeno ljudskim željama, već je pozivalo i poziva na promenu iznutra, što savremenom čoveku nimalo ne odgovara.
Sveti velikomučenik Dimitrije ostao je upamćen kao zaštitnik Soluna, ali i kao svetitelj kome se vernici obraćaju u trenucima straha, bolesti i životnih iskušenja.
Hrišćanin je pozvan da svoju savest oblikuje prema Jevanđelju, čak i onda kada ga to udaljava od stavova i načina života koji preovlađuju u njegovom okruženju.
Patrijarh se, zajedno sa prisutnima, pomolio za boljitak naroda, kako bi svi bili u milosti Božijoj. Tom prilikom on je pozvao vernike da se pomole za dušu preminulog protojereja-stavrofora Vojislava Bilbije.
Čovek ne može uvek da utiče na postupke drugih ljudi, da spreči neprijatnosti ili promeni ono što mu život donosi, ali može da se trudi da ne dozvoli da ga svaka reč, svađa ili prolazna teškoća udalji od spokojstva.
Njegovo stradanje dogodilo se u vreme kada su hrišćani bili izloženi strašnim progonima, a pred bezbožnim carem i njegovim zahtevima ostao je nepokolebljiv do poslednjeg trenutka života.
Među datumima koje pravoslavni vernici treba da zapamte nalaze se i neke od najpoznatijih srpskih slava, a kraj meseca donosi početak Božićnog posta, zbog čega će poslednja novembarska slavska trpeza biti posna.
Odnos prema majci i ocu zauzima posebno mesto u hrišćanskom učenju, a jedna od deset Božjih zapovesti upravo nalaže: "Poštuj oca svojega i mater svoju".