Upražnjavajući paganske rituale, ljudi čine greh, jer verujući u slučajnost, potire se verovanje u promisao Božju.
Mnogi ljudi, iako se smatraju vernicima i veruju u Boga, i danas se služe običajima koji potiču iz perioda pre širenja hrišćanstva. Pojedini rituali, u osnovi paganskog porekla, često su toliko ukorenjeni u svakodnevnom životu da se retko prepoznaju kao takvi.
Kucanje u drvo, praznoverna očekivanja i drugi paganski običaji i dalje su prisutni, čak toliko da su ljudi uvereni da su hrišanski.
Treba naglasiti, da hrišćanstvo ove rituale ne da ne priznaje, već ih smata da su u suprotnosti sa verovanjem u Boga. Naime, upražnjavajući ih, mi činimo greh, jer verujemo u slučajnost a ne promisao Božju.
U stvarnom hrišćanskom životu, zahvalnost Bogu i svakodnevno prizivanje Božje volje trebaju biti osnova naših postupaka – jednostavno, ali moćno pravilo koje vodi kroz sve situacije.
printskrin video
Otac Predrag
Otac Predrag Popović je jednom prilikom i objasnio kako treba da se ponaša pravi hrišćanin u svakodnevnim sutuacijima.
- Nemojte da se sablažnjave, nemojte da kukate. Kad vas neko pita kako ste, nemojte da pričate ni da ste dobro, ni da ste loše, samo recite "Bugu hvala"! Kakav god da si, reci: "Bogu hvala"! Ko zna zašto je to dobro, a Bog zna zašto je to dobro. Kad idete negde kažete: "Dolazim, ako Bog da", kad hoćete da kažete nešto, a nećete da đavo čuje, nemojte da kucate u drvo, već se prekstite. Učite sebe, ne morate decu, jer će deca raditi ono što radite vi.
Otac Predrag je potom objasnio šta je suština vere i šta bi trebalo da bude i suština našeg života.
- Dakle, suština našeg života je gde nam je Bog dao i što nam je Bog dao, i to s kim nam je Bog dao, da to funkcioniše - objasnio je on.
Shutterstock/ANNA GRANT
Umesto da kucate u drvo, prekrstite se, savetuje otac Predrag
Dakle, ni kucanje u drvo, koje Srbi mahom praktikuju da ne bi prizvali zlo ili da bi se na nečemu zahvalili, nije hrišćanski običaj.
Ovaj ritual je opstao iz davnih dana, kada se verovalo da dobri duhovi žive u drveću, pa se kucanjem o stabla njima izražavala zahvalnost ili molba da odbiju od nas zlo odnosno da se ljude zahvale za podareno dobro.
Prema Bruesovom rečniku fraza i legendi iz 1870. godine (Brewer's Dictionary of Phrase and Fable), "tradicionalno, određena stabla, kao što su hrast, jasen, lešnik, glog i vrba, imala su sveto značenje, a samim tim i zaštitničke moći.“
Svako ko ih je molio za nešto – morao je da dodirne koru drveta kako bi stupio u kontakt sa njima. Ako bi se želja ostvarila, morao je ponovo da dođe i zahvali božanstvu na isti način.
Na petu godišnjicu pretvaranja velike pravoslavne svetinje u džamiju, turski predsednik izazvao ogorčenje sveta rečima da je oslobodio spomenik i vratio ga „molitvi Muhameda“.
Od srebroljublja i gordosti do neblagodarnosti i ravnodušnosti, svetogorski starac nabraja ponašanja koja se lako prikriju iza svakodnevnih navika, a čoveka mogu udaljiti od Boga i drugih ljudi.
U besedi za četvrtak 17. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava zbog čega zemaljska dobra ne mogu da daju trajnu sitost i zašto je prava glad ona koja vodi ka Bogu.
Hristovo učenje nije bilo i nije ni danas prilagođeno ljudskim željama, već je pozivalo i poziva na promenu iznutra, što savremenom čoveku nimalo ne odgovara.
Od srebroljublja i gordosti do neblagodarnosti i ravnodušnosti, svetogorski starac nabraja ponašanja koja se lako prikriju iza svakodnevnih navika, a čoveka mogu udaljiti od Boga i drugih ljudi.
U besedi za četvrtak 17. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava zbog čega zemaljska dobra ne mogu da daju trajnu sitost i zašto je prava glad ona koja vodi ka Bogu.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.