Prožet sećanjem na nebeska čuda i istorijske pobede, ovaj praznik prenosi vernicima snagu vere koja osvetljava njihov put i podseća na vekovnu borbu svetlosti protiv tame, dobra protiv zla.
Srpska pravoslavna crkva i njeni vernici danas obeležavaju praznik Iznošenje Časnog krsta, drevni događaj duboko ukorenjen u svetoj istoriji pravoslavlja.
Ovaj praznik, prožet sećanjem na čuda i pobede, ustanovili su dogovorom Grci i Rusi u vreme cara Manuila i kneza Andreja. Ove dve vojske istovremeno su izvojevale pobede – Rusi nad Bugarima, a Grci nad Saracenima, a obe su pred sobom nosile krstove iz kojih je zasvetlela nebeska svetlost.
Zbog toga je ustanovljeno da se na današnji dan iznosi krst iz Crkve Svete Sofije i postavlja najpre u središte svetinje, a potom se prenosi ulicama, podsećajući vernike na pomoć Božiju i osveštanje prostora. Vernici sa strahopoštovanjem prilaze, klanjajući se Časnom krstu, moleći za blagodat i zaštitu.
Shutterstock
Simbol hrišćanstva
Časni krst nošen je iz carskog dvora u Crkvu Svete Sofije, a zatim ulicama Carigrada radi osveštavanja zemlje i vazduha. Iako danas živimo u modernom vremenu, srce vernika i dalje oseća snagu i svetlost koja je prožimala tadašnje vojske, a vera se prenosi s generacije na generaciju, čuvajući nasleđe svetih predaka.
Iznošenje Časnog krsta nije samo sećanje na davna ratna vremena, već i podsećanje na večnu borbu svetlosti i tame, dobra i zla, koju svaki vernik nosi u svom srcu. Krst, kao simbol pobede Hrista nad smrću, iznosi se pred narod, osvetljava put i daje nadu da se u veri nalazi jedini istinski mir i spasenje.
Sretenje većina prepoznaje po datumu, a retko po njegovoj suštini: susret koji je u tišini jerusalimskog hrama promenio način na koji hrišćanstvo razume Boga, čoveka i spasenje.
U besedi za Mesopusnu nedelju, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički razotkriva zabludu samoupravljanja i pokazuje zašto život bez oslonca na Duha Svetog neminovno skreće u pogrešnom pravcu.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Ugledni islamski učenjak i filozof otvoreno kritikuje osmansku prošlost i današnje političke igre, ističući potrebu za savezom muslimana i hrišćana u očuvanju istinske vere i mira.
U molitvenoj tišini Svete Sofije, dok traje obnova njenih temelja, čovek s prekrivenim licem i upaljačem u ruci oskrnavio je Sveto pismo, pokušavajući da podmetne požar. Da li je reč o nasumičnom incidentu – ili o znaku vremena u kojem živimo?
Na petu godišnjicu pretvaranja velike pravoslavne svetinje u džamiju, turski predsednik izazvao ogorčenje sveta rečima da je oslobodio spomenik i vratio ga „molitvi Muhameda“.
Jedna od najvećih svetinja pravoslavlja i čuveni spomenik ljudske civilizacije nalazi se usred kompleksne restauracije, koja je postala neizbežna nakon što su se delovi njene poznate kupole počeli urušavati.
Sretenje većina prepoznaje po datumu, a retko po njegovoj suštini: susret koji je u tišini jerusalimskog hrama promenio način na koji hrišćanstvo razume Boga, čoveka i spasenje.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Sretenje Gospodnje po starom i Svetog apostola Onisima po novom kalendaru. Katolici proslavljaju Svetog Klaudija la Columbierea, dok u judaizmu i islamu danas nema velikog verskog praznika.
Nakon niza tvrdnji o"„selidbi" i navodnoj nelegalnoj izgradnji, Eparhija raško-prizrenska prvi put sistematski iznosi odluke Sabora, zakonske dozvole i stručna mišljenja, odbacujući optužbe koje su uzburkale javnost.
U besedi za subotu mesopusne sedmice, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća da reč kojom je Gospod oblikovao svet i danas deluje – pročišćava, vodi i oplemenjuje čoveka.