Prožet sećanjem na nebeska čuda i istorijske pobede, ovaj praznik prenosi vernicima snagu vere koja osvetljava njihov put i podseća na vekovnu borbu svetlosti protiv tame, dobra protiv zla.
Srpska pravoslavna crkva i njeni vernici danas obeležavaju praznik Iznošenje Časnog krsta, drevni događaj duboko ukorenjen u svetoj istoriji pravoslavlja.
Ovaj praznik, prožet sećanjem na čuda i pobede, ustanovili su dogovorom Grci i Rusi u vreme cara Manuila i kneza Andreja. Ove dve vojske istovremeno su izvojevale pobede – Rusi nad Bugarima, a Grci nad Saracenima, a obe su pred sobom nosile krstove iz kojih je zasvetlela nebeska svetlost.
Zbog toga je ustanovljeno da se na današnji dan iznosi krst iz Crkve Svete Sofije i postavlja najpre u središte svetinje, a potom se prenosi ulicama, podsećajući vernike na pomoć Božiju i osveštanje prostora. Vernici sa strahopoštovanjem prilaze, klanjajući se Časnom krstu, moleći za blagodat i zaštitu.
Shutterstock
Simbol hrišćanstva
Časni krst nošen je iz carskog dvora u Crkvu Svete Sofije, a zatim ulicama Carigrada radi osveštavanja zemlje i vazduha. Iako danas živimo u modernom vremenu, srce vernika i dalje oseća snagu i svetlost koja je prožimala tadašnje vojske, a vera se prenosi s generacije na generaciju, čuvajući nasleđe svetih predaka.
Iznošenje Časnog krsta nije samo sećanje na davna ratna vremena, već i podsećanje na večnu borbu svetlosti i tame, dobra i zla, koju svaki vernik nosi u svom srcu. Krst, kao simbol pobede Hrista nad smrću, iznosi se pred narod, osvetljava put i daje nadu da se u veri nalazi jedini istinski mir i spasenje.
U katoličkoj tradiciji 31. decembar nosi više od odbrojavanja sekundi do Nove godine - nosi priču o Svetom Silvestru koji je oblikovao veru, odnos Crkve i vlasti i sudbinu Rimskog carstva
Pitanje koje svake zime deli vernike dobija jasan odgovor sveštenika koji, bez popuštanja veri ali i bez straha od radosti, objašnjava gde je prava granica.
U besedi za 30. sredu po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o jednostavnoj, ali moćnoj odluci koja je u trenutku bola i tuge oblikovala carevu lozu i otvorila put do proroka i najvećeg među carevima.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Pripremite ove nežne kolačiće po receptu koji se čuva generacijama i otkrijte kako svaki zalogaj može da probudi sećanja, poveže porodicu i upotpuni praznično slavlje.
Ugledni islamski učenjak i filozof otvoreno kritikuje osmansku prošlost i današnje političke igre, ističući potrebu za savezom muslimana i hrišćana u očuvanju istinske vere i mira.
U molitvenoj tišini Svete Sofije, dok traje obnova njenih temelja, čovek s prekrivenim licem i upaljačem u ruci oskrnavio je Sveto pismo, pokušavajući da podmetne požar. Da li je reč o nasumičnom incidentu – ili o znaku vremena u kojem živimo?
Na petu godišnjicu pretvaranja velike pravoslavne svetinje u džamiju, turski predsednik izazvao ogorčenje sveta rečima da je oslobodio spomenik i vratio ga „molitvi Muhameda“.
Jedna od najvećih svetinja pravoslavlja i čuveni spomenik ljudske civilizacije nalazi se usred kompleksne restauracije, koja je postala neizbežna nakon što su se delovi njene poznate kupole počeli urušavati.
Pravoslavni vernici danas slave Svetog Sevastijana po starom kalendaru, a Svetu Melaniju Mlađu po novom. Katolici proslavljaju Svetog papu Silvestera I, dok Jevreji i muslimani ovaj dan provode u redovnim molitvama prema svojim verskim običajima.
U mladosti je bio vojnik, a pošto je bio veoma obrazovan i hrabar, veoma se dopao caru Dioklecijanu, koji ga je postavio za načalnika svoje dvorske garde.
Pravoslavni vernici danas slave Svetog proroka Danila po starom kalendaru, dok se po novom proslavlja Sveta mučenica Anisija Solunska. Katolici i muslimani ovaj dan provode u redovnim molitvama, dok Jevreji obeležavaju Asarah B’Tevet, dan strogog posta, žalosti i pokajanja.
Njegova slava među Judejima u Vavilonu počela je onda kada je on izobličio dva pohotljiva i nepravedna starca, sudije judejske, i spasao celomudrenu Sosanu (Suzanu) od nepravedne smrti.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Proterivanje otvara neprijatno pitanje dvostrukih aršina, selektivne tolerancije i toga kome je dozvoljeno da peva, a kome ne — čak i na praznik koji bi trebalo da nosi poruku mira i praštanja.