DANAS JE VELIKI PRAZNIK! Slavimo Svete Prohora, Nikanora, Timona i Parmena!
Sva četvorica su bila iz reda sedam đakona i iz sedamdeset apostola.
Njegov značaj za hrišćansku Crkvu 2. veka može se sravniti sa značajem Svetog Atanasija Velikog za hrišćansku Crkvu 4. veka.
Srpska pravoslavna crkva danas slavi Svetog sveštenomučenika Irineja.
Sveti Irinej, episkop Lionski, spada u najznamenitije oce i učitelje Crkve.
Sveti Irinej se rodio u gradu Smirni, u Maloj Aziji; od rane mladosti odao se temeljnom izučavanju jelinske mudrosti, i postao odličan znalac grčke poezije, filosofije i ostalih jelinskih nauka. Ipak svetovno znanje nije zanelo mladog Irineja.
Čuvši za duhovnu mudrost, mudrost hrišćansku, i počevši se upoznavati s njom, on se oduševi njome i zažele da je svim srcem usvoji, jer osećaše spasonosnost i neizmernu važnost njenu.
Istinama hrišćanske vere, mladi Irinej se najpre učio od svetog Polikarpa, episkopa smirnskog.
Živeo je i podvizavao se u 2. veku, posvetivši sav svoj život borbi sa gnosticizmom. Njegov značaj za hrišćansku Crkvu 2. veka može se sravniti sa značajem Svetog Atanasija Velikog za hrišćansku Crkvu 4. veka.
I jedan i drugi javljaju se životu i radu prvenstveno kao zaštitnici čistog, nepovređenog crkvenog učenja protiv lažnih jeretičkih učenja svoga vremena: Sveti Irinej - protiv gnosticizma, sveti Atanasije - protiv arijanizma.
Sveti Irinej spasao je mnoge od neznabožačkog idolopoklonstva i od jeretičkih zabluda i izveo ih na put spasenja.
Naposletku, i sam je postradao za ime Hristovo u vreme cara Sevira - odsečena mu je glava.
Sva četvorica su bila iz reda sedam đakona i iz sedamdeset apostola.
Praznik iznošenje Časnog krsta dogovorno su ustanovili Grci i Rusi u vreme grčkog cara Manuila i ruskog kneza Andreja, kao spomen istovremene pobede.
Ne zna se tačno, da li je i ovaj prorok bio ubijen ili je umro prirodnom smrću, ali poznato je da je bio sahranjen u svome selu, i da su mu mošti pronađene, zajedno sa moštima proroka Avakuma.
Prota Jovan Magarašević neumorno je služio zajednici, branio veru i obrazovanje, i kroz svoje mučeništvo postao večni simbol svetosti i hrabrosti.
Kada je umro, ceo Izraelj je za njim plakao.
Od učenika do igumana, od progona do mirnog kraja, njegov put otkriva kako je mala monaška zajednica u Carigradu postala poslednja linija odbrane svetih ikona.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Prepodobnog Simeona Persijskog po starom i Svetog prepodobnog Jakova Ispovednika po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svetog Pija V, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Na gubilište sa Simeonom bilo je izvedeno još 1000 hrišćana.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svete mučenice Agapiju, Hioniju i Irinu po starom i Svete apostole Jasona i Sosipatra po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svete Katarine Sijenske, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja služena zaupokojena liturgija za Jovana Kneževića, uz prisustvo mitropolita Joanikija i brojnih vernika; emotivni oproštaj nastavljen molitvom i ispraćajem ka manastiru Kosijerevo.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
Mitropolit dabrobosanski govori o odlasku mladih, tišini koja postaje opasna, zloupotrebi vlasti i prizorima iz Jerusalima koji bude nelagodu.
Bez struje i ikakvih oznaka, crkva-brvnara kod Duba vekovima krije ruske ikone, ratne tajne i neobično predanje o sili koja ju je sklonila od očiju ljudi, a do nje se ne dolazi slučajno.
To nije nagli pad, već postepeno udaljavanje od istine, koje počinje onda kada čovek prestane da prepoznaje sopstvenu unutrašnju težinu.
Promenljiv početak i fiksni završetak čine ovaj post posebnim u crkvenom kalendaru, a njegova suština ne iscrpljuje se u jelovniku - naglasak je na unutrašnjem preobražaju, molitvi i pričešću kao središtu hrišćanskog života.