Shutterstock/Lidiia, Берлинско-Германская епархия/rokmp.de,Šta se dešava kada mozak "prokuva" na vrućini?
Sveštenik Ruske pravoslavne crkve Evgenije Murzin podseća da duhovno učenje svetih otaca razotkriva suptilnu, ali pogubnu formu greha – laž mišlju.
U hrišćanskom pogledu na svet, laž se ne svodi samo na svesno i namerno iskrivljavanje stvarnosti rečima, kada čovek, potpuno svestan svojih postupaka, govori neistinu. Reč je o znatno širem pojmu. U najširem smislu, laž je sve ono što nas sprečava da živimo po Božijim zapovestima – sve što iskrivljuje Božiji naum o svakome od nas i što nas odvaja od Njega.
– Od Boga nas odvaja laž – i samo laž... Lažne misli, lažne reči, lažna osećanja, lažne želje – to je celina laži koja nas vodi ka nebiću, ka iluzijama i ka odricanju od Boga – piše sveti vladika Nikolaj Srpski. Laž je suprotna istini i pravdi Božijoj. Nije slučajno što Gospod Isus Hristos, opisujući suštinu đavola, naziva ga „lžom“ i „ocem laži“ (Jn. 8, 44).
O laži mišlju piše i prepodobni ava Dorotej, razmatrajući u svojoj Devetoj pouci različite oblike laži u čovekovom životu. On razlikuje tri vrste laži: laž rečju, delom (životom) i mišlju. Dok je laž rečju svakome jasna, preostala dva oblika zahtevaju dublje razumevanje. Objašnjenje daje sveštenik Evgenije Murzin:
– Laž životom ogleda se u pretvaranju, kada ljudi nastoje da se predstave boljima nego što zaista jesu. Laže životom onaj koji, iako je bludnik, pretvara se da je uzdržljiv; ili, iako je pohlepan, govori o milostinji i hvali milosrđe; ili, iako je gord, divi se smirenju – navodi on.
Берлинско-Германская епархия/rokmp.de,
Sveštenik Ruske pravoslavne crkve Evgenije Murzin
– A laž mišlju koristi onaj koji svoje pretpostavke prihvata kao istinu, što dovodi do radoznalosti, klevetanja, prisluškivanja, neprijateljstva, osuđivanja – objašnjava otac Evgenije.
Zanimljivo je da ava Dorotej u svojim razmatranjima o laži mišlju gotovo proročki naslućuje zaključke savremene psihologije o tzv. misaonim iskrivljenjima – kada, kako kaže, čovek „ne znajući istinu, izmišlja ono što ne zna“, a to postaje uzrok duševne pometnje i grešnih stanja. Kada u umu pripisujemo drugima misli i namere koje oni uopšte nemaju, kada posmatramo ljude i događaje ne objektivno, već kroz osudu, kada opisujemo stvarnost vođeni emocijama ili razmišljamo crno-belo – tada zapravo gradimo izmišljeni svet, koji nema dodir sa istinom.
– Boraveći u tom iluzornom svetu, čovek neprestano dolazi u sukob sa stvarnošću, jer ona ne odgovara njegovoj unutrašnjoj slici. Tako upada u greh uninija, gneva, uvređenosti, zavisti i drugih strasti – kaže otac Evgenije i dodaje:
– Takva laž mišlju predstavlja stvarnu opasnost po duhovno stanje čoveka, jer je veoma teško osvestiti je. Dok hrišćanin koji izgovara neistinu ili se pretvara da je ono što nije zna da time greši protiv istine, laž mišlju često potpuno promiče njegovoj pažnji. A upravo ta laž – iluzija istine koju stvara naš um – u nekom trenutku počinje da oblikuje čitav naš život, naše emocije, ponašanje, odnos prema ljudima i događajima.
Ava Dorotej piše:
– Kada takav čovek vidi da drugi razgovaraju, odmah zamišlja i govori: razgovaraju o meni. Ako prestanu da pričaju, opet misli da su prestali zbog njega. Ako neko izusti neku reč, on pretpostavlja da je to rečeno da bi ga uvredilo. Uopšte, u svemu on neprestano u bližnjima uočava zle namere: on je to uradio zbog mene, on je to rekao meni u inat, on je to učinio s nekim skrivenim razlogom.
Shutterstock
Laz mislima je pogubna, ilustracija
Kako se, dakle, boriti protiv laži mišlju? Otac Evgenije kaže da rešenje ponovo nalazimo kod ave Doroteja:
– Nikada ne veruj svojim pretpostavkama, jer pogrešno merilo i pravo čini krivim. Ljudska mišljenja su lažna i štetna onome koji im se prepušta. Ako poveruješ svojim pretpostavkama, one neće imati kraja i nikada neće dozvoliti tvojoj duši da zadobije mir.
Neophodno je da stalno proveravamo svoje misli u odnosu na stvarno stanje, da svesno otkrivamo misaona iskrivljenja i pogrešne obrasce razmišljanja i da ih razobličavamo. „Gvozdeni“ pokazatelj laži mišlju jeste pogoršanje našeg duševnog stanja, koje se manifestuje upadanjem u grešna osećanja. Ako nas muče ogorčenost, gnev, uninije, patološka ljubomora ili zavist, ako stalno upadamo u osuđivanje i ogovaranje – to je jasan signal da treba da se zapitamo: šta nije u redu sa mojim mislima?
Kada se reči izgovaraju mehanički i bez unutrašnje pažnje, pouka starca Ilije Optinskog otkriva kako jedan jednostavan duhovni početak može da promeni smisao molitve i odnos čoveka prema svakodnevici.
Duhovi se smatraju rođendanom Crkve, a uspomena na Silazak Svetog Duha i danas živi u bogosluženjima, zelenim grančicama u hramovima i običajima koje vernici vekovima čuvaju.
Iz manastira Vatoped dopremljene su dodatne osveštane trakice, pa će svi vernici koji dolaze u Hram Svetog Save, nakon poklonjenja Časnom pojasu, moći da prime ovaj blagoslov.
Hram Svetog Save na Vračaru u subotu postaje mesto molitvenog okupljanja vernika, dok se Časni Pojas uz svečanu liturgiju koju služi srpski patrijarh Porfirije ispraća u Vatoped na Svetu goru.
U Svetovaznesenskom hramu služena je zaupokojna liturgija uz prisustvo više arhijereja Srpske pravoslavne crkve, dok je patrijarh besedio nad odrom upokojenog Stojana Sladojevića.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Kada se reči izgovaraju mehanički i bez unutrašnje pažnje, pouka starca Ilije Optinskog otkriva kako jedan jednostavan duhovni početak može da promeni smisao molitve i odnos čoveka prema svakodnevici.
Reči jeromonaha manastira Agaton otvaraju pitanje koje mnogi izbegavaju: da li sa odlaskom bližnjih prestaje naša dužnost ili tek počinje molitva kao jedina veza koja ostaje između dva sveta.
Monah iz Manastira Vatoped govori o redovima vernika ispred hrama na Vračaru i poručuje da prizor strpljenja i vere u 21. veku svedoči o posebnoj duhovnoj vezi naroda sa Presvetom Bogorodicom.
Iz manastira Vatoped dopremljene su dodatne osveštane trakice, pa će svi vernici koji dolaze u Hram Svetog Save, nakon poklonjenja Časnom pojasu, moći da prime ovaj blagoslov.
Otvarajući predavanje igumana Jefrema, patrijarh srpski saopštio blagu vest da se boravak Časnog pojasa produžava zbog velikog broja vernika koji danima pristižu iz cele Srbije i regiona.
Od ranog jutra kolone vernika slivale su se ka tumanskoj svetinji na presvlačenje moštiju Svetog Zosima, dok je posle liturgije ogromna litija krenula kroz šumu ka isposnici svetitelja.
Od Vaznesenjske crkve do Hrama Svetog Save slivala se nepregledna reka vernog naroda, dok je jedna od najvećih svetinja pravoslavlja prvi put posle više vekova proneta ulicama prestonice.
Reči jeromonaha manastira Agaton otvaraju pitanje koje mnogi izbegavaju: da li sa odlaskom bližnjih prestaje naša dužnost ili tek počinje molitva kao jedina veza koja ostaje između dva sveta.
Monah iz Manastira Vatoped govori o redovima vernika ispred hrama na Vračaru i poručuje da prizor strpljenja i vere u 21. veku svedoči o posebnoj duhovnoj vezi naroda sa Presvetom Bogorodicom.
Tumačeći Hristove reči o Utešitelju, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički u besedi za subotu 7. sedmice po Vaskrsu otkriva zašto se unutrašnja snaga ne zadržava sama od sebe.