Ovaj svetac bio je dvorjanin paganskog cara Trajana, pa je hrišćanstvo ispovedao tajno. Kada je bio razotkriven i primoran da prinese žrtvu rimskim bogovima, s gnušanjem je odbio i žrtvovao svoj život za Isusa Hrista.
Sveti mučenik Jakint bio je tajni hrišćanin jer je služio na dvoru cara Trajana, koji je kao Rimljanin verovao u više bogova i prinosio im žrtve. Kada je paganski car priređivao svečanu žrtvu idolima, Jakint je odlučio da ne učestvuje u toj svečanosti. Ovo je izazvalo sumnju među dvorjanima, te je ubrzo bio optužen i izveden pred cara na sud.
Car Trajan mu je savetovao da se odrekne svoje vere i prinese žrtvu idolima, ali Jakint je ostao nepokolebljiv. Sa smirenošću i odlučnošću, izjavio je: „Ja sam hrišćanin, Hrista poštujem, Njemu se klanjam, i Njemu prinosim na žrtvu živu sebe samog.“
SPC
Ikona Svetog mučenika Jakinta
Zbog svoje nepokolebljive vere, Jakint je pretrpeo strašna mučenja. Bio je prebijen, popljuvan i sastrugan, a potom bačen u tamnicu. Po carevoj naredbi, nije mu davana nikakva hrana osim one koja je prinošena idolima. Jakint je to odbio da jede i nakon osam dana preminuo u tamnici.
Prema predanju, tamničari su videli dva svetla anđela u tamnici. Jedan je pokrivao telo mučenika svetlom odećom, dok je drugi polagao divan venac na njegovu glavu. Cela tamnica bila je ispunjena svetlošću i mirisom.
Sveti mučenik Jakint stradao je česno i zadobio večnu slavu 108. godine. Njegova hrabrost i nepokolebljiva vera nastavljaju da inspirišu vernike širom sveta, podsećajući nas na snagu i svetlost koju vera može doneti čak i u najmračnijim trenucima života. Danas se setimo ovog mladog mučenika i njegovog svetlog primera, moleći se da i mi budemo dostojni njegove vere i hrabrosti.
U katoličkoj tradiciji 31. decembar nosi više od odbrojavanja sekundi do Nove godine - nosi priču o Svetom Silvestru koji je oblikovao veru, odnos Crkve i vlasti i sudbinu Rimskog carstva
Pitanje koje svake zime deli vernike dobija jasan odgovor sveštenika koji, bez popuštanja veri ali i bez straha od radosti, objašnjava gde je prava granica.
U besedi za 30. sredu po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o jednostavnoj, ali moćnoj odluci koja je u trenutku bola i tuge oblikovala carevu lozu i otvorila put do proroka i najvećeg među carevima.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Pripremite ove nežne kolačiće po receptu koji se čuva generacijama i otkrijte kako svaki zalogaj može da probudi sećanja, poveže porodicu i upotpuni praznično slavlje.
Skriveni hrišćanin na carskom dvoru odbio je idolsku hranu i priznao Hrista pred Trajanom – predanje otkriva šta se dogodilo u tamnici kad je izdahnuo.
Ova svetiteljka posvetila je svoj život pomaganju stradalnicima, prkoseći nepravdi, gladi i progonima. Njeno mučeništvo i dela milosrđa ostaju večna inspiracija za sve generacije koje traže snagu u veri i žrtvi.
Pravoslavni vernici danas slave Svetog Sevastijana po starom kalendaru, a Svetu Melaniju Mlađu po novom. Katolici proslavljaju Svetog papu Silvestera I, dok Jevreji i muslimani ovaj dan provode u redovnim molitvama prema svojim verskim običajima.
U mladosti je bio vojnik, a pošto je bio veoma obrazovan i hrabar, veoma se dopao caru Dioklecijanu, koji ga je postavio za načalnika svoje dvorske garde.
Pravoslavni vernici danas slave Svetog proroka Danila po starom kalendaru, dok se po novom proslavlja Sveta mučenica Anisija Solunska. Katolici i muslimani ovaj dan provode u redovnim molitvama, dok Jevreji obeležavaju Asarah B’Tevet, dan strogog posta, žalosti i pokajanja.
Njegova slava među Judejima u Vavilonu počela je onda kada je on izobličio dva pohotljiva i nepravedna starca, sudije judejske, i spasao celomudrenu Sosanu (Suzanu) od nepravedne smrti.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Proterivanje otvara neprijatno pitanje dvostrukih aršina, selektivne tolerancije i toga kome je dozvoljeno da peva, a kome ne — čak i na praznik koji bi trebalo da nosi poruku mira i praštanja.