Ovaj svetac bio je dvorjanin paganskog cara Trajana, pa je hrišćanstvo ispovedao tajno. Kada je bio razotkriven i primoran da prinese žrtvu rimskim bogovima, s gnušanjem je odbio i žrtvovao svoj život za Isusa Hrista.
Sveti mučenik Jakint bio je tajni hrišćanin jer je služio na dvoru cara Trajana, koji je kao Rimljanin verovao u više bogova i prinosio im žrtve. Kada je paganski car priređivao svečanu žrtvu idolima, Jakint je odlučio da ne učestvuje u toj svečanosti. Ovo je izazvalo sumnju među dvorjanima, te je ubrzo bio optužen i izveden pred cara na sud.
Car Trajan mu je savetovao da se odrekne svoje vere i prinese žrtvu idolima, ali Jakint je ostao nepokolebljiv. Sa smirenošću i odlučnošću, izjavio je: „Ja sam hrišćanin, Hrista poštujem, Njemu se klanjam, i Njemu prinosim na žrtvu živu sebe samog.“
SPC
Ikona Svetog mučenika Jakinta
Zbog svoje nepokolebljive vere, Jakint je pretrpeo strašna mučenja. Bio je prebijen, popljuvan i sastrugan, a potom bačen u tamnicu. Po carevoj naredbi, nije mu davana nikakva hrana osim one koja je prinošena idolima. Jakint je to odbio da jede i nakon osam dana preminuo u tamnici.
Prema predanju, tamničari su videli dva svetla anđela u tamnici. Jedan je pokrivao telo mučenika svetlom odećom, dok je drugi polagao divan venac na njegovu glavu. Cela tamnica bila je ispunjena svetlošću i mirisom.
Sveti mučenik Jakint stradao je česno i zadobio večnu slavu 108. godine. Njegova hrabrost i nepokolebljiva vera nastavljaju da inspirišu vernike širom sveta, podsećajući nas na snagu i svetlost koju vera može doneti čak i u najmračnijim trenucima života. Danas se setimo ovog mladog mučenika i njegovog svetlog primera, moleći se da i mi budemo dostojni njegove vere i hrabrosti.
U Rimu za vreme cara Adrijana četiri hrišćanke odbile su da prinesu žrtvu idolskoj boginji Artemidi, a majka je svoje kćeri do poslednjeg trenutka učvršćivala u veri i učila ih da ne pokleknu pred strahom.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
U istraživanju je razmatrano kako se teško iskustvo povezuje sa čovekovim padom, podvigom i borbom sa strastima, ali i kako kroz život u Hristu može postati deo puta ka duhovnom očišćenju i zajednici sa Bogom.
Protojerej Aleksej Mitjušin objašnjava da li ovaj čin ima veze sa spasenjem, može li se obaviti nakon sahrane i kako vernici treba da učestvuju u molitvenom ispraćaju pokojnika.
Skriveni hrišćanin na carskom dvoru odbio je idolsku hranu i priznao Hrista pred Trajanom – predanje otkriva šta se dogodilo u tamnici kad je izdahnuo.
Iako njen praznik nije označen crvenim slovom u crkvenom kalendaru, ima posebno mesto u srcima vernika, naročito među ženama. Na ovaj dan, iz poštovanja prema svetici, mnogi vernici izbegavaju rad rukama i poljske poslove, sećajući se njenog hrabrog stradanja za veru.
U današnjim molitvama, Srpska pravoslavna crkva se seća hrabrih svedoka vere. Njihova žrtva i snaga podsećaju nas na nepokolebljivost duha pred iskušenjima, osvetljavajući put vernicima kroz vekove.
Božji ugodnik čija je vera preobrazila njegov život i učinila ga simbolom hrabrosti i nepokolebljivosti. Njegova borba i mučeništvo ostaju inspiracija za vernike širom sveta, dok se danas okupljaju u molitvi i sećanju na njegovu žrtvu i ljubav prema Bogu.
U Rimu za vreme cara Adrijana četiri hrišćanke odbile su da prinesu žrtvu idolskoj boginji Artemidi, a majka je svoje kćeri do poslednjeg trenutka učvršćivala u veri i učila ih da ne pokleknu pred strahom.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetu velikomučenicu Jefimiju po starom kalendaru, dok po novom slave Prepodobnog Kirijaka Otšelnika. Katolička crkva obeležava Svete arhanđele Mihajla, Gavrila i Rafaila. Jevreji obeležavaju četvrti dan Sukota, dok muslimani danas nemaju veliki praznik.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog velikomučenika Nikitu po starom kalendaru, dok po novom slave Prepodobnog Haritona Ispovednika. Katolička crkva obeležava Svetog Vjenceslava i Svetog Lovrenca Ruiza. Jevreji obeležavaju treći dan Sukota, a muslimani nemaju veći praznik.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
Rumunski duhovnik objašnjava da post, molitva, milostinja i uzdržanje sami po sebi nisu dovoljni, jer je za Boga važno i sa kakvom namerom čovek čini ono što izgleda kao dobro.
Svetom liturgijom počelo je praznovanje, a nakon osvećenja Krsta usledio je kulturno-umetnički program uz nastupe horova i ansambala iz Bele Crkve, Beograda i Raške.