POKUŠAO DA JE OMAĐIJA, A ONDA JE SPOZNAO MOĆ KRSTA: Sutra su Sveti sveštenomučenik Kiprijan i Justina devica
Sveti Kiprijan i Justina su zajedno posečeni 258. godine, jer nisu želeli da se odreknu vere u Hrista.
Skriveni hrišćanin na carskom dvoru odbio je idolsku hranu i priznao Hrista pred Trajanom – predanje otkriva šta se dogodilo u tamnici kad je izdahnuo.
Srpska pravoslavna crkva 16. jula molitveno proslavlja ranohrišćanskog sveca, Svetog Jakinta. Sveti mučenik Jakint bio je tajni hrišćanin jer je služio na dvoru cara Trajana, koji je kao Rimljanin verovao u mnogoboštvo i prinosio žrtve idolima. Kada je paganski car priređivao svečanu žrtvu idolima, Jakint je odlučio da ne učestvuje u toj svečanosti. Ovo je izazvalo sumnju među dvorjanima, te je ubrzo bio optužen i izveden pred cara na sud.
Car Trajan mu je savetovao da se odrekne svoje vere i prinese žrtvu idolima, ali Jakint je ostao nepokolebljiv. Sa smirenošću i odlučnošću izjavio je:
– Ja sam hrišćanin, Hrista poštujem, Njemu se klanjam i Njemu prinosim na žrtvu živu sebe samog.
Zbog svoje nepokolebljive vere, Jakint je pretrpeo strašna mučenja. Bio je prebijen, popljuvan i sastrugan, a potom bačen u tamnicu. Po carevoj naredbi, nije mu davana nikakva hrana osim one koja je prinošena idolima. Jakint je to odbio da jede i nakon osam dana preminuo u tamnici.
Prema predanju, tamničari su videli dva svetla anđela u tamnici. Jedan je pokrivao telo mučenika svetlom odećom, dok je drugi polagao divan venac na njegovu glavu. Cela tamnica bila je ispunjena svetlošću i neizrecivim mirom i mirisom.
Sveti mučenik Jakint stradao je časno i zadobio večnu slavu 108. godine. Njegova hrabrost i nepokolebljiva vera nastavljaju da inspirišu vernike širom sveta, podsećajući nas na snagu i svetlost koju vera može doneti čak i u najmračnijim trenucima života. Danas se setimo ovog mladog mučenika i njegovog svetlog primera, moleći se da i mi budemo dostojni njegove vere i hrabrosti.
Ovaj svetac bio je dvorjanin paganskog cara Trajana, pa je hrišćanstvo ispovedao tajno. Kada je bio razotkriven i primoran da prinese žrtvu rimskim bogovima, s gnušanjem je odbio i žrtvovao svoj život za Isusa Hrista.
Sveta Teodosija Tirska, koju Srpska pravoslavna crkva slavi 11. juna, svojim životom i čudesnim stradanjem pokazala je snagu vere koja ne zna za strah – i ostavila večni trag u duhovnom pamćenju hrišćanstva.
Rimski vojskovođa gotskog porekla, svojim mučeništvom i verom pomerio je granice ljudske izdržljivosti i postao simbol nepokolebljivosti u vremenu progona.
Srpska pravoslavna crkva 4. maja proslavlja Svetog sveštenomučenika Januarija i njegove saputnike u veri i stradanju – sedmoricu hrabrih koji su, pred zverima i mačem, ostali verni Hristu do kraja.
Sveti Kiprijan i Justina su zajedno posečeni 258. godine, jer nisu želeli da se odreknu vere u Hrista.
Čudo u Vlahernskom hramu postalo je temelj jedne od najmoćnijih ikona — simbola zastupništva Majke Božje, anđela i svetih, koji i danas uliva veru i nadu hrišćanima širom sveta.
Na današnji dan, 911. godine, za vreme cara Lava Mudrog, Bogorodica se tokom službe javila okupljenom narodu na molitvi u Bogorodičinoj crkvi u Carigradu.
Carevoj sestri javilo se u snu da njen poludeli brat neće ozdraviti dok se Grigorije ne izvadi iz jame.
Na današnji dan sećamo se osvećenja Jerusalimskog hrama Vaskrsenja – svetinje nad svetinjama. Mesto Hristovog raspeća i Vaskrsenja postalo je srce hrišćanskog sveta.
U vremenima tuge, klevete i unutrašnjih borbi, ne traži snagu u sebi, već u Gospodu. Jer kako reče otac Mihailo – „trpi i istrpi, ali najviše se čuvaj očajanja.“
Nedavni primer iz Amerike pokreće pitanje koje mnogi vernici smatraju nemogućim: kako ostati veran Hristovom učenju i Svetim kanonima u vremenu duhovne dekadencije i relativizacije vere?
Dokumentarac otkriva neprolazni kosovski zavet, borbu naroda i svetinja, i višegodišnji rad humanitarne organizacije "Svi za Kosmet", koja menja živote ljudi i čuva srpsku duhovnost.
U vremenu kada sve manje slušamo, a prečesto zaboravljamo na poštovanje, arhimandrit Stefan podseća: pazite kako govorite majci – jer reč upućena majci, ide pravo Bogu.
Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava kako izbegavanje zlih saveta i sablazni može promeniti ne samo vaš život, već i živote onih oko vas.
Saznajte zašto ovaj skromni crkveni predmet simbolizuje zajedništvo, veru i duhovnu povezanost vernika.