BIO UČENIK SVETOG JOVANA ZLATOUSTA, JASNO OBJASNIO I ŠTA SE DEŠAVA S DUŠOM POSLE SMRTI: Danas je Prepodobni Jovan Kasijan
Mošti Svetog Kasiana i danas počivaju u Marselju.
Rimski vojskovođa gotskog porekla, svojim mučeništvom i verom pomerio je granice ljudske izdržljivosti i postao simbol nepokolebljivosti u vremenu progona.
U dubinama istorije hrišćanstva, među mnogim ugodicima Božjim, svetli i ime Svetog Save Stratilata, koga Srpska pravoslavna crkva proslavlja 8. maja. Ovaj hrabri vojskovođa, koji je služio za vreme cara Avrelijana u Rimu, nije bio poznat samo po svojoj vojnoj veštini, već pre svega po duhovnoj snazi i nepokolebljivoj veri u Hrista.
Rođen u plemenu Gota, u vremenu kada je biti hrišćanin značilo život pod neprekidnom pretnjom, Sava je nosio vojvodsku čast, ali i duboko srce koje je kucalo za Hrista. Tajno je posećivao hrišćane po tamnicama te ih krijepio ne samo rečju, već i delima – delivši im svoju imovinu i utehu. Pročistivši sebe čistotom srca i postom tela, Sava je zadobio i duhovnu vlast nad nečistim silama – dar koji se dodeljuje samo onima čije srce nije podeljeno između sveta i večnosti.
Kada je došao trenutak iskušenja, nije se uplašio. Pred carem Avrelijanom, u času kada mnogi biraju ćutanje da bi sačuvali život, Sava je bacio svoj vojnički pojas – simbol svetovne moći – pred cara, ispovedivši jasno i javno veru u Raspetoga i Vaskrslog Gospoda. Bio je šiban, strugan gvožđem, opaljivan plamenom – ali iz svakog plamena i bola izlazio je živ, kao ognjem pročistivši svoju dušu. Nije se slomio, jer mu se sam Gospod Hristos javio u tamnici, obasjan svetlošću nebeskom, da ga uteši i osnaži.
Videvši njegovo trpljenje i silu Božju koja ga čuva, čak sedamdeset njegovih saboraca – vojnika rimske vojske – poverovaše u Hrista i odmah dobiše krunu mučeništva, posečeni po carevoj zapovesti. A Sava, kao novoizabrani vojvoda Carstva nebeskog, primi poslednju kaznu – potopljen bi u dubokoj reci, ali iz tog ponora telo mu primi zemlja, a duša uzlete ka Bogu.
Godine 272. Sveti Sava Stratilat okončao je svoj ovozemaljski život, ali Crkva Hristova dobila je neugasivi plamen vere i svedočenja. Onaj koji je carsku vlast prezreo radi Carstva nebeskog, danas caruje u molitvama svih koji ga prizivaju. Sveti mučenik Sava Stratilat, vojnik vere i vojvoda Hristov, ostaje večni podsetnik da se istinska snaga ne meri mačem, već žrtvom, ljubavlju i verom u Onoga koji pobedi smrt.
U vremenu kad se vera često skriva iza svakodnevice, život i žrtva Svetog Save Stratilata pozivaju nas da podignemo pogled – ka nebu koje čeka sve one koji su, poput njega, izabrali Hrista iznad svega.
Mošti Svetog Kasiana i danas počivaju u Marselju.
Na dan kada ga Srpska pravoslavna crkva molitveno proslavlja, sećamo se života podvižnika iz Carigrada koji se odrekao bogatstva, odenuo se u grubu tkaninu i zadobio dar čudotvorstva.
Srpska pravoslavna crkva 4. maja proslavlja Svetog sveštenomučenika Januarija i njegove saputnike u veri i stradanju – sedmoricu hrabrih koji su, pred zverima i mačem, ostali verni Hristu do kraja.
Rođen za vojsku, izabran za svetost — još kao dete krenuo je putem surovog podviga, a postao čudotvorac koji je isceljivao bolesne, pobeđivao demone i zapalio srca mnogih ognjem ljubavi prema Bogu.
Dom ovog ugodnika Božjeg bio je utočište apostolu Pavlu, a život mu je svedočanstvo tihe vere koja ruši idole i gradi Crkvu.
Danas slavimo jednog od hrabrih hrišćanskih velikana koji je nepokolebljivo branio veru u najtežim vremenima.
Rođen na Blagovesti, praznik na koji se i upokojio, ovaj duhovni gorostas proveo je ceo život između progonstva, molitve i borbe za istinu. Zbog svojih stavova bio je sklanjan, saslušavan i tiho gonjen – a danas ga narod slavi kao sveca koji i dalje menja ljudske sudbine.
Sveta Teodosija Tirska, koju Srpska pravoslavna crkva slavi 11. juna, svojim životom i čudesnim stradanjem pokazala je snagu vere koja ne zna za strah – i ostavila večni trag u duhovnom pamćenju hrišćanstva.
On je jeo samo jednom sedmično.
Spomen u ime velikog čuda.
Bio je knez celih 27 godina, a uz to je bio i posvećeni pravoslavac.
Praznik seća na mučeničko stradanje Svetog Jovana Krstitelja, čija je glava posečena po naredbi cara Iroda, jer ga je javno razobličavao zbog nemoralnog života.
Od prvog ubistva u ljudskoj istoriji, kada je zavist navela Kaina da digne ruku na brata Avelja, do današnjih dana osećaj nepravde nikada nije prestao da razdire čoveka. Iguman manastira Ribnica otkriva šta je zapravo u korenu ovog zla.
Marko koristi grčku reč tekton, koja se tradicionalno prevodi kao "drvodelja", ali zapravo znači "radnik" ili "majstor" u kamenu, drvetu ili metalu.
Svedočanstvo Brendona Ransona otkriva kako je poznati američki komentator, dok je odgovarao na pitanja pred publikom, izgovorio dirljive reči vere pre nego što je pogođen u pucnjavi koja je odjeknula univerzitetom Juta.
Meštanin Nenad Nikaljević brutalno je vređao igumana Nikona Kokotovića, monahinje i Srpsku pravoslavnu crkvu, dok vernici upozoravaju da je reč o udaru na svetinju i duhovno nasleđe Crne Gore.
Tina Pulu, sopran Atinske opere, opisala je kako joj je poklonjenje pred Časnim Pojasom Presvete Bogorodice donelo mir, snagu i iznenadno isceljenje, pretvorivši njen život u živu priču o veri i nadi.
Gusta čorba od mesa i povrća koja se vekovima pripremala u selima, danas vraća miris doma i tradiciju starih majstora kuhinje.
Pravoslavlje nas uči da svaki događaj nosi Božiji smisao, da sreća nije nagrada izvan Boga i da je život vođen ljubavlju i milošću Pravednog – lekcija koja menja pogled na svaki naš trud i odluku.