BIO UČENIK SVETOG JOVANA ZLATOUSTA, JASNO OBJASNIO I ŠTA SE DEŠAVA S DUŠOM POSLE SMRTI: Danas je Prepodobni Jovan Kasijan
Mošti Svetog Kasiana i danas počivaju u Marselju.
Rimski vojskovođa gotskog porekla, svojim mučeništvom i verom pomerio je granice ljudske izdržljivosti i postao simbol nepokolebljivosti u vremenu progona.
U dubinama istorije hrišćanstva, među mnogim ugodicima Božjim, svetli i ime Svetog Save Stratilata, koga Srpska pravoslavna crkva proslavlja 8. maja. Ovaj hrabri vojskovođa, koji je služio za vreme cara Avrelijana u Rimu, nije bio poznat samo po svojoj vojnoj veštini, već pre svega po duhovnoj snazi i nepokolebljivoj veri u Hrista.
Rođen u plemenu Gota, u vremenu kada je biti hrišćanin značilo život pod neprekidnom pretnjom, Sava je nosio vojvodsku čast, ali i duboko srce koje je kucalo za Hrista. Tajno je posećivao hrišćane po tamnicama te ih krijepio ne samo rečju, već i delima – delivši im svoju imovinu i utehu. Pročistivši sebe čistotom srca i postom tela, Sava je zadobio i duhovnu vlast nad nečistim silama – dar koji se dodeljuje samo onima čije srce nije podeljeno između sveta i večnosti.
Kada je došao trenutak iskušenja, nije se uplašio. Pred carem Avrelijanom, u času kada mnogi biraju ćutanje da bi sačuvali život, Sava je bacio svoj vojnički pojas – simbol svetovne moći – pred cara, ispovedivši jasno i javno veru u Raspetoga i Vaskrslog Gospoda. Bio je šiban, strugan gvožđem, opaljivan plamenom – ali iz svakog plamena i bola izlazio je živ, kao ognjem pročistivši svoju dušu. Nije se slomio, jer mu se sam Gospod Hristos javio u tamnici, obasjan svetlošću nebeskom, da ga uteši i osnaži.
Videvši njegovo trpljenje i silu Božju koja ga čuva, čak sedamdeset njegovih saboraca – vojnika rimske vojske – poverovaše u Hrista i odmah dobiše krunu mučeništva, posečeni po carevoj zapovesti. A Sava, kao novoizabrani vojvoda Carstva nebeskog, primi poslednju kaznu – potopljen bi u dubokoj reci, ali iz tog ponora telo mu primi zemlja, a duša uzlete ka Bogu.
Godine 272. Sveti Sava Stratilat okončao je svoj ovozemaljski život, ali Crkva Hristova dobila je neugasivi plamen vere i svedočenja. Onaj koji je carsku vlast prezreo radi Carstva nebeskog, danas caruje u molitvama svih koji ga prizivaju. Sveti mučenik Sava Stratilat, vojnik vere i vojvoda Hristov, ostaje večni podsetnik da se istinska snaga ne meri mačem, već žrtvom, ljubavlju i verom u Onoga koji pobedi smrt.
U vremenu kad se vera često skriva iza svakodnevice, život i žrtva Svetog Save Stratilata pozivaju nas da podignemo pogled – ka nebu koje čeka sve one koji su, poput njega, izabrali Hrista iznad svega.
Mošti Svetog Kasiana i danas počivaju u Marselju.
Na dan kada ga Srpska pravoslavna crkva molitveno proslavlja, sećamo se života podvižnika iz Carigrada koji se odrekao bogatstva, odenuo se u grubu tkaninu i zadobio dar čudotvorstva.
Srpska pravoslavna crkva 4. maja proslavlja Svetog sveštenomučenika Januarija i njegove saputnike u veri i stradanju – sedmoricu hrabrih koji su, pred zverima i mačem, ostali verni Hristu do kraja.
Rođen za vojsku, izabran za svetost — još kao dete krenuo je putem surovog podviga, a postao čudotvorac koji je isceljivao bolesne, pobeđivao demone i zapalio srca mnogih ognjem ljubavi prema Bogu.
Dom ovog ugodnika Božjeg bio je utočište apostolu Pavlu, a život mu je svedočanstvo tihe vere koja ruši idole i gradi Crkvu.
Danas slavimo jednog od hrabrih hrišćanskih velikana koji je nepokolebljivo branio veru u najtežim vremenima.
Rođen na Blagovesti, praznik na koji se i upokojio, ovaj duhovni gorostas proveo je ceo život između progonstva, molitve i borbe za istinu. Zbog svojih stavova bio je sklanjan, saslušavan i tiho gonjen – a danas ga narod slavi kao sveca koji i dalje menja ljudske sudbine.
Sveta Teodosija Tirska, koju Srpska pravoslavna crkva slavi 11. juna, svojim životom i čudesnim stradanjem pokazala je snagu vere koja ne zna za strah – i ostavila večni trag u duhovnom pamćenju hrišćanstva.
Posle teških mučenja, tokom kojih je, kako se navodi u žitiju, anđeo Božji krepio i ublažavao stradanja mučenika, najpre su mačem posečeni Atinogenovi učenici i saslužitelji, a zatim je istom smrću postradao i njihov episkop.
Poslao je izaslanike da pronađu pravu veru, a onda promenio sudbinu čitavog ruskog naroda.
Pravoslavci danas obeležavaju Svete mučenike Kirika i Julitu po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležavaju Sveti apostoli Prohor, Nikanor, Timon i Parmena. Katolička crkva obeležava spomendan Svetog pape Viktora I, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Jedan deo moštiju Svetih Kirika i Julite čuva se u Ohridu, u crkvi Presvete Bogorodice Bolničke, gde im vernici vekovima dolaze na poklonjenje i molitvu.
Na mestu gde je Stefan Uroš IV Dušan Nemanjić prvobitno sahranjen, nakon manastirske slave služen je parastos prvom srpskom caru.
U porti manastira, nakon svete arhijerejske liturgije episkopa Teodosija, održan je program posvećen srpskoj kulturi i tradiciji, a umetnici su pesmom podsetili na duhovno nasleđe Kosova i Metohije.
Episkopa raško-prizrenskog Teodosija u drevnoj zadužbini cara Dušana dočekali su iguman Mihailo sa bratstvom i vernim narodom, nakon čega je počela sveta arhijerejska liturgija.
Posle dugog iščekivanja i brojnih iskušenja, supružnici su u svetinji pronašli utehu i nadu, a vest koju su ubrzo dobili zauvek im je promenila život.
Istinita priča o nestaloj majci, očajničkoj potrazi i usrdnoj molitvi koja je porodici vratila nadu u trenutku kada je izgledalo da je sve izgubljeno.
Sveti oci učili su da svaka nepravda može postati put ka većem smirenju, jer nas podseća na sopstvene slabosti i poziva da se više oslonimo na Boga nego na ljudsku pravdu.
Recept iz starih vremena otkriva male trikove zbog kojih ovo omiljeno jelo dobija posebnu mekoću i prepoznatljiv ukus