BIO UČENIK SVETOG JOVANA ZLATOUSTA, JASNO OBJASNIO I ŠTA SE DEŠAVA S DUŠOM POSLE SMRTI: Danas je Prepodobni Jovan Kasijan
Mošti Svetog Kasiana i danas počivaju u Marselju.
Rimski vojskovođa gotskog porekla, svojim mučeništvom i verom pomerio je granice ljudske izdržljivosti i postao simbol nepokolebljivosti u vremenu progona.
U dubinama istorije hrišćanstva, među mnogim ugodicima Božjim, svetli i ime Svetog Save Stratilata, koga Srpska pravoslavna crkva proslavlja 8. maja. Ovaj hrabri vojskovođa, koji je služio za vreme cara Avrelijana u Rimu, nije bio poznat samo po svojoj vojnoj veštini, već pre svega po duhovnoj snazi i nepokolebljivoj veri u Hrista.
Rođen u plemenu Gota, u vremenu kada je biti hrišćanin značilo život pod neprekidnom pretnjom, Sava je nosio vojvodsku čast, ali i duboko srce koje je kucalo za Hrista. Tajno je posećivao hrišćane po tamnicama te ih krijepio ne samo rečju, već i delima – delivši im svoju imovinu i utehu. Pročistivši sebe čistotom srca i postom tela, Sava je zadobio i duhovnu vlast nad nečistim silama – dar koji se dodeljuje samo onima čije srce nije podeljeno između sveta i večnosti.
Kada je došao trenutak iskušenja, nije se uplašio. Pred carem Avrelijanom, u času kada mnogi biraju ćutanje da bi sačuvali život, Sava je bacio svoj vojnički pojas – simbol svetovne moći – pred cara, ispovedivši jasno i javno veru u Raspetoga i Vaskrslog Gospoda. Bio je šiban, strugan gvožđem, opaljivan plamenom – ali iz svakog plamena i bola izlazio je živ, kao ognjem pročistivši svoju dušu. Nije se slomio, jer mu se sam Gospod Hristos javio u tamnici, obasjan svetlošću nebeskom, da ga uteši i osnaži.
Videvši njegovo trpljenje i silu Božju koja ga čuva, čak sedamdeset njegovih saboraca – vojnika rimske vojske – poverovaše u Hrista i odmah dobiše krunu mučeništva, posečeni po carevoj zapovesti. A Sava, kao novoizabrani vojvoda Carstva nebeskog, primi poslednju kaznu – potopljen bi u dubokoj reci, ali iz tog ponora telo mu primi zemlja, a duša uzlete ka Bogu.
Godine 272. Sveti Sava Stratilat okončao je svoj ovozemaljski život, ali Crkva Hristova dobila je neugasivi plamen vere i svedočenja. Onaj koji je carsku vlast prezreo radi Carstva nebeskog, danas caruje u molitvama svih koji ga prizivaju. Sveti mučenik Sava Stratilat, vojnik vere i vojvoda Hristov, ostaje večni podsetnik da se istinska snaga ne meri mačem, već žrtvom, ljubavlju i verom u Onoga koji pobedi smrt.
U vremenu kad se vera često skriva iza svakodnevice, život i žrtva Svetog Save Stratilata pozivaju nas da podignemo pogled – ka nebu koje čeka sve one koji su, poput njega, izabrali Hrista iznad svega.
Mošti Svetog Kasiana i danas počivaju u Marselju.
Na dan kada ga Srpska pravoslavna crkva molitveno proslavlja, sećamo se života podvižnika iz Carigrada koji se odrekao bogatstva, odenuo se u grubu tkaninu i zadobio dar čudotvorstva.
Srpska pravoslavna crkva 4. maja proslavlja Svetog sveštenomučenika Januarija i njegove saputnike u veri i stradanju – sedmoricu hrabrih koji su, pred zverima i mačem, ostali verni Hristu do kraja.
Rođen za vojsku, izabran za svetost — još kao dete krenuo je putem surovog podviga, a postao čudotvorac koji je isceljivao bolesne, pobeđivao demone i zapalio srca mnogih ognjem ljubavi prema Bogu.
Duhovni sin apostola Petra, prvi episkop Misira i pisac jednog od četiri sveta Jevanđelja, Sveti Marko ostavio je neizbrisiv trag u istoriji Crkve i primer vere, ljubavi i hrabrosti koju ni tamnice ni zverstva ovoga sveta nisu mogli da ugase.
Iako tek punoletan, golobrad mladić Đorđe Kratovac odbio je da se odrekne Hrista i promeni veru, zbog čega je pretrpeo surove muke i strašnu smrt u plamenu.
Kao prvi ugodnik Božji koji je sledio Isusa, nazvan je Prvozvani, a nakon Hristovog vaskrsenja i vaznesenja, primio je Duha Svetoga zajedno sa ostalim apostolima. Od Galilejskog mora do obala Dunava i Kijevskih gora, ostavio je neizbrisiv trag, propovedajući ljubav, veru i snagu krsta, čak i pred licem smrti, a 13. decembar kada ga molitveno proslavljamo, mnoge porodice u srpskim zemljma obeležavaju i kao krsnu slavu.
Svojim primerom ovaj svetitelj nas podseća na snagu vere i hrabrost u odbrani pravih vrednosti, uprkos svim izazovima i teškoćama koje se mogu pojaviti na našem putu.
Oni su ubedili prvo Kagana da se krsti, a zatim i mnogo naroda preveli u hrišćanstvo. Po povratku u Carigrad sastavili su slovensku azbuku od 38 slova i počeli da prevode crkvene knjige sa grčkog na slovenski.
Pošto je uspeo da mnoge obrati veri Hristovoj, namučen je i najzad na krstu raspet.
Svetitelj se javio u snu jednom svešteniku u Bariju i rekao mu da se mošti prenesu u Bari, koji je u to vreme bio pravoslavni grad.
Prema predanju, Sveti Jovan Bogoslov, jedan od najbližih Hristovih učenika i autor Jevanđelja po Jovanu, nije doživeo telesnu smrt u klasičnom smislu.
Umesto jasne crkvene službe jeftin politički angažman upakovan u simbole vere koju suštinski ne predstavlja.
Od španijela i papagaja do čak povremenih kamila ili krava - svi pernati, krzneni i ostali stvorovi „ispoštovali su” toga praznik Svetog Franje Asiškog, na koji budu blagosiljani svake godine od kraja 20. veka.
Sinagoga je građena sredstvima subotičke jevrejske zajednice, u periodu kada je ona bila u svom zenitu.
Kada se uzmu u obzir prilično oskudni podaci o ovoj srednjevekovnoj građevini, nekako je i očekivano da postoje legende i predanja koja se vezuju za Araču.
Starac Jefrem Katunakijski da ljudi koji izgovaraju ovo molitvu, duboku u sebi, da su ravni monasima.
Mladi sovjetski vojnik koji je tokom rata prešao u islam i osnovao porodicu sa šestoro dece, danas u pravoslavnoj Rusiji pronalazi mir i ponovo grli korene koje rat nije mogao da izbriše
Pravoslavlje smatra učenje o mitarstvima izuzetno važnim jer podseća vernike na značaj pokajanja, ispovesti i življenja po Božijim zapovestima.