ŠTA SE DOGODI KAD ČOVEK IZGOVORI "GOSPODE, POMILUJ MOJE DETE"! Sveti Porfirije Kavsokalivit je govorio da je ovo nešto najbolje što možete uraditi za svoja čeda!
U molitvi se roditeljska ljubav pretvara u zaštitu, snagu i blagoslov.
Rođen za vojsku, izabran za svetost — još kao dete krenuo je putem surovog podviga, a postao čudotvorac koji je isceljivao bolesne, pobeđivao demone i zapalio srca mnogih ognjem ljubavi prema Bogu.
Sa blagodarnošću i poštovanjem, Srpska pravoslavna crkva 5. maja proslavlja prepodobnog Teodora Sikeota – čoveka koji je još kao dete zamenio vojnu čast careva ovoga sveta za trnoviti put nebeskog vojevanja.
Rođen u selu Sikea u Galatiji, odakle je i dobio nadimak Sikeot, Teodor je od malena pokazivao znake izuzetne duhovne zrelosti. Njegovo srce, umesto da kuca za vojnički poziv koji mu je majka Marija, bogata udovica, namenila, kucalo je za neugasivu ljubav prema Bogu. Još kao dečak, vođen primerom starca Stefana koji je boravio u njihovom domu, predavao se strogom postu i svenoćnim molitvama. Međutim, Gospod nije ostavio skrivenim Svoj plan s ovim detetom.
U snovima njegove majke, kao i u životu samog Teodora, više puta javljao se Sveti Đorđe, objavljujući da je Teodor izabranik Božiji – vojnik nebeskog Carstva. Sveti Đorđe ga je poučavao, hrabrio i čuvao, naročito kada su demonske sile pokušavale da ga obeshrabre i slome. Teodor je imao i viđenja Presvete Bogorodice, što je samo još više rasplamsavalo njegovu veru i ljubav prema Nebeskoj Carici.
Njegov podvižnički život bio je oganj koji je čistio svaku pomisao, svaku želju, osim one za Gospodom. Glad, žeđ, teški okovi, svenoćno stajanje na molitvi – to su bila njegova svakodnevica, ali i njegovo slavlje. Nije tražio utehu u telesnom miru, već u borbi sa sobom i svetom, želeći da dušu svoju učini potpunim gospodarom tela i da je priveže za Hrista neraskidivim vezama ljubavi.
I Bog mu uzvraća darovima. Teodor postaje znameniti iscelitelj, čudotvorac, čovek kojem su dolazili iz daleka tražeći utehu, zdravlje i nadu. Njegovo ime se pronosilo kao miris miomira kroz Galatiju i dalje, a njegova čistoća duše sijala je kao svetilnik u tami ljudske nemoći.
Iako nevoljno, Teodor biva izabran za episkopa u Anastasiopolju, gde je služio jedanaest godina, a potom se, po sopstvenoj molitvi, vraća u svoj manastir. Nije želeo vlast niti titule. Želeo je samo Hrista, koga je ljubio više od života. U manastiru, daleko od ljudskih počasti, predaje svoju dušu Gospodu oko 613. godine, u vreme cara Iraklija.
Prepodobni Teodor Sikeot ostavio nam je svetli primer borbe, stradanja i ljubavi – primer kako se duša izdiže iznad tela, kako čovek može postati svetionik neugasive vere. Danas, dok mu se molimo, ne samo da mu iskazujemo čast, već i želimo da makar delić njegove ognjene ljubavi za Boga pronađe mesto i u našim srcima.
U vremenu duhovne borbe, kada su tame mnoge i protivljenja brojna — prepodobni Teodore, moli Boga za nas!
U molitvi se roditeljska ljubav pretvara u zaštitu, snagu i blagoslov.
Novozavetni spisi, a i kasniji crkveni kanoni, ne određuju nikakve spoljašnje znake žalosti za umrlima, naglašava sveštenik.
U pravoslavlju sveća simbolizuje Hristovu svetlost, prosvetljenje duše, molitvu i prisustvo Božije blagodati.
U pravoslavlju, spoljašnji izgled vernika, uključujući i frizuru, ne smatra se presudnim za duhovno spasenje, ali se, ipak, posmatra u svetlu simbolike, skromnosti i poštovanja određenog reda.
Car Likinije naredio je najstrašnije mučenje, ali ni vatra ni bol nisu slomili njihove reči – „Mi smo hrišćani“. Danas ih slavimo kao svetitelje čija hrabrost nadahnjuje vekovima.
Srpska pravoslavna crkva 6. maja slavi Đurđevdan – dan mučenika koji nije uzmakao ni pred carem ni pred smrću, već je verom i ljubavlju prema Hristu pobedio tamu ovog sveta i postao večni saputnik vernih kroz molitvu i čudotvornu blagodat.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svete mučenike Timoteja i Mavru po starom i Prepodobnog Teodora Osveštanog po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svetog Ivana Nepomuka, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Punih devet dana su lagano umirali na krstu, hrabreći jedno drugo.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog Atanasija Velikog po novom i Prepodobnog Pahomija Velikog po starom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svetog Izidora, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Bio je prinuđen da se od gonitelja krije čak i u bunaru, u grobu, po privatnim kućama, pustinjama.
Rukopisi, ikone i predmeti iz Hilandara, ali i potpuno nova postavka u srcu prestonice, donose drugačiji pogled na jednu od najvažnijih ličnosti srpske istorije - Svetog Savu.
Svečani početak Sabora označen je nakon liturgije tradicionalnim "prizivom Duha Svetog" u kripti Hrama Svetog Save.
Ova svetinja postala je novo veliko hodočasničko središte Hercegovine, gde se prepliću istorija, vera i narodna predanja o pronalasku moštiju majke Ostroškog Čudotvorca.
Kod Trebinja se nalazi Tvrdoš, jedna od najstarijih pravoslavnih svetinja na Balkanu, mesto koje su obnavljali mitropolit Amfilohije i vladika Atanasije, vraćajući mu nekadašnji značaj.
Rukopisi, ikone i predmeti iz Hilandara, ali i potpuno nova postavka u srcu prestonice, donose drugačiji pogled na jednu od najvažnijih ličnosti srpske istorije - Svetog Savu.
Sud u Podgorici dosudio je odštetu arhimandritu Hrizostomu Nešiću nakon što je na kontroverznom portalu bio označen kao „špijun“, zajedno sa više monaha i sveštenika SPC.
Na izraelskim poljima počinje žetva pšenice za „šmura macu“, koja se mesecima čuva pod strogim nadzorom i kroz svaki korak priprema za Pesah, uz pravila u kojima nema mesta ni za najmanju grešku.