"SVAKI DAN JE MALI ŽIVOT, ČOVEK SE POŠTUJE DOK JE ŽIV" Ove mudre reči patrijarha Pavla danas odjekuju jače nego ikad
Mudrosti blaženopočivšeg poglavara Srpske pravoslavne crkve su vanvremenska riznica znanja.
Iza nametnutih moralnih vrednosti isijava istinski savet svojevremenog duhovnog vođe - kog Srbi ne zaboravljaju ni 16 godina od njegovog upokojenja.
Patrijarh Pavle je duhovni kompas srpskog naroda, a u vremenima koja dolaze ljudi se sve više okreću svetlosti njegovih beseda.
Iza nametnutih moralnih vrednosti isijava istinski savet svojevremenog duhovnog vođe - kog Srbi ne zaboravljaju ni 16 godina od njegovog upokojenja.
U vremenu kada je materijalno, makar privremeno, potisnulo duhovno, a potreba za ushićenjem veštački se održava maničnom kupovinom, savet patrijarha Pavla ostaje neprocenjiv dar, koji podseća na prave vrednosti koje žive u nama kroz pobožnost, milosrđe, lepu reč i nenametljivost - vrednosti koje ne plaćamo novcem, a nemaju cenu.
Njegova beseda o blaženstvu i sreći, tj. njihovom razgraničenju - podsetnik da blagostanje u nama postoji, ali je potrebno da ga otkrijemo i negujemo.
- Blaženstvo nije isto što i sreća. Sreća je nešto što pripada ovome svetu i često ne zavisi od nas. Svi mi želimo da budemo srećni... Blaženstvo - to je nešto drugo. To je u našim rukama. Čovek može biti blažen i kada je bolestan. Može biti blažen i u zatvoru. Čak i kada ga vode na giljotinu i tada može biti blažen.
- Blaženstvo zavisi od čoveka, od unutrašnjeg stanja njegovog srca. Upravo tim putem se postaje svet.
Objasnio je da praćenjem zapovesti, koje naizgled deluju kao nešto što je teško i neizvodljivo mi idemo putem koji nam je od Boga namenjen.
- Kada ispunjavamo Božije zapovesti - koje nisu teške, već su lake, mi se približavamo blaženstvu. A kroz blaženstvo približavamo se Bogu.
Mudrosti blaženopočivšeg poglavara Srpske pravoslavne crkve su vanvremenska riznica znanja.
Njegova sposobnost da se obraća ljudima u svim prilikama, kako u dobrim, tako i u teškim vremenima, ostavila je dubok trag.
Ukoliko je zaborav hleba koji silazi s neba dublji, utoliko je pohlepa čovekova za bogaćenjem, novcem i uživanjem veća i nezajažljivija, govorio je patrijarh Pavle.
Kao znak zahvalnosti, svog sina je nazvala Pavle, u njegovu čast.
Njegove duhovite opaske, britke dosetke i nenametljive poruke, izrečene s blagim osmehom i dubokom verom, ostale su zapamćene i prepričavaju se i danas. i.
Njegovi citati se svakodnevno i neprestano traže na različitim mestima - od članaka na internetu preko starih časopisa...
Ovo je jedan izuzetno mali deo duhovne biblioteke, koja bi mogla da se napravi ukoliko bi se svaka beseda patrijarha Pavla zapisivala.
Kada se jedna kuća ili stan sagradi, okreči, ulepša, i kada se nameste stvari, i kada u njemu porodica započne život, potrebno je izvršiti osvećenje doma.To osvećenje vrši nadležni sveštenik.
Deci u školama besplatno dele „Biblije” koje sadrže skrivene poruke – evo zašto pravoslavni stručnjaci upozoravaju na ovu tihu, ali veliku opasnost.
Čin krštenja se odigrao u Crnoj Gori u istorijskom manastiru Kom, u Crnoj Gori.
Dok su druga deca maštala o lutkama, Mihaela Đurović je pisala stihove svetiteljki – njena molitva pretvorena je u spot koji su vernici dočekali u suzama i tišini poštovanja
Niko ne može da potkupi Gospoda ili njegov Sveti sud, kaže se na sajtu poznatog srpskog manastira.
Dok su druga deca maštala o lutkama, Mihaela Đurović je pisala stihove svetiteljki – njena molitva pretvorena je u spot koji su vernici dočekali u suzama i tišini poštovanja
Uvođenjem ovakve svakodnevne rutine, svakodnevna briga može postati izvor duhovne snage.
Porodice koje su se posle rata vratile na svoja ognjišta ostale su bez domova i uspomena – monahinje i meštani rizikovali živote da spasu selo od potpunog uništenja.
Dok plamen lila obasjava mrak uoči praznika, vekovni običaj iz paganskih vremena spaja se s hrišćanskom simbolikom, okupljajući mlade i stare oko vatre u molitvi za zaštitu i rodnu godinu.
Dete je dar Božiji. I ako Gospod ne daje decu, to znači da za to postoji njegov promisao koji treba prihvatiti, a ne padati u očaj ili misliti da se život završio, kaže otac Valerije.
Iako pravoslavna crkva 12. jula proslavlja i Svetog Petra i Svetog Pavla, u narodu je ovaj praznik poznatiji kao Petrovdan. Zašto je to tako?
U današnjoj besedi, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava zašto je strah Božji jedini koji čoveka ne zarobljava, već ga spašava od gordosti i praznine, čineći ga smirenim, čistim i snažnim pred licem Onoga Koji ga je stvorio.