"SVAKI DAN JE MALI ŽIVOT, ČOVEK SE POŠTUJE DOK JE ŽIV" Ove mudre reči patrijarha Pavla danas odjekuju jače nego ikad
Mudrosti blaženopočivšeg poglavara Srpske pravoslavne crkve su vanvremenska riznica znanja.
Iza nametnutih moralnih vrednosti isijava istinski savet svojevremenog duhovnog vođe - kog Srbi ne zaboravljaju ni 16 godina od njegovog upokojenja.
Patrijarh Pavle je duhovni kompas srpskog naroda, a u vremenima koja dolaze ljudi se sve više okreću svetlosti njegovih beseda.
Iza nametnutih moralnih vrednosti isijava istinski savet svojevremenog duhovnog vođe - kog Srbi ne zaboravljaju ni 16 godina od njegovog upokojenja.
U vremenu kada je materijalno, makar privremeno, potisnulo duhovno, a potreba za ushićenjem veštački se održava maničnom kupovinom, savet patrijarha Pavla ostaje neprocenjiv dar, koji podseća na prave vrednosti koje žive u nama kroz pobožnost, milosrđe, lepu reč i nenametljivost - vrednosti koje ne plaćamo novcem, a nemaju cenu.

Njegova beseda o blaženstvu i sreći, tj. njihovom razgraničenju - podsetnik da blagostanje u nama postoji, ali je potrebno da ga otkrijemo i negujemo.
- Blaženstvo nije isto što i sreća. Sreća je nešto što pripada ovome svetu i često ne zavisi od nas. Svi mi želimo da budemo srećni... Blaženstvo - to je nešto drugo. To je u našim rukama. Čovek može biti blažen i kada je bolestan. Može biti blažen i u zatvoru. Čak i kada ga vode na giljotinu i tada može biti blažen.
- Blaženstvo zavisi od čoveka, od unutrašnjeg stanja njegovog srca. Upravo tim putem se postaje svet.
Objasnio je da praćenjem zapovesti, koje naizgled deluju kao nešto što je teško i neizvodljivo mi idemo putem koji nam je od Boga namenjen.
- Kada ispunjavamo Božije zapovesti - koje nisu teške, već su lake, mi se približavamo blaženstvu. A kroz blaženstvo približavamo se Bogu.
Mudrosti blaženopočivšeg poglavara Srpske pravoslavne crkve su vanvremenska riznica znanja.
Njegova sposobnost da se obraća ljudima u svim prilikama, kako u dobrim, tako i u teškim vremenima, ostavila je dubok trag.
Ukoliko je zaborav hleba koji silazi s neba dublji, utoliko je pohlepa čovekova za bogaćenjem, novcem i uživanjem veća i nezajažljivija, govorio je patrijarh Pavle.
Kao znak zahvalnosti, svog sina je nazvala Pavle, u njegovu čast.
Pouka koju treba da primenimo, i na taj način olakšamo sebi um od nepotrebnih opterećenja.
U današnjem vremenu, kada je sve dostupno, lako zamenljivo i često bez istinske vrednosti, patrijarh Pavle nas vraća korenima.
Njegove duhovite opaske, britke dosetke i nenametljive poruke, izrečene s blagim osmehom i dubokom verom, ostale su zapamćene i prepričavaju se i danas. i.
Njegovi citati se svakodnevno i neprestano traže na različitim mestima - od članaka na internetu preko starih časopisa...
Pravoslavno učenje nas podseća da život nije dat da bismo ga u potpunosti razumeli, već da bismo ga živeli u veri, strpljenju i poslušanju.
U besedi Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za subotu Svetle sedmice pokazuje se kako starozavetno proročanstvo puni smisao dobija tek kroz Hristovo vaskrsenje.
U vremenima ličnih borbi i nevidljivih pritisaka, reči jednog optinskog starca otkrivaju drugačije čitanje životnih teškoća i nude neobično smirenje koje ne dolazi spolja, već iznutra.
Mitropolit dabrobosanski govori o odlasku mladih, tišini koja postaje opasna, zloupotrebi vlasti i prizorima iz Jerusalima koji bude nelagodu.
Mitropolit dabrobosanski govori o odlasku mladih, tišini koja postaje opasna, zloupotrebi vlasti i prizorima iz Jerusalima koji bude nelagodu.
U razgovoru koji nadilazi uobičajene novinarske priče, otac Dimitrije govori o smislu praznovanja, o radosti koja ne prolazi i o tome zašto se Vaskrs ne objašnjava, već prepoznaje u životu, odnosima i svakodnevnim susretima vernika.
Hram ispunjen do poslednjeg mesta, deca u prvom planu, osveštana jaja kao dar radosti i liturgija koju je služio protojerej Dejan Vojisavljević učinili su da praznični dan preraste u snažno iskustvo zajedništva i vere.
Plato zavetnog hrama na Vračaru ispunjen svećama i tišinom očekivanja – Blagodatni oganj stigao iz Svete zemlje, a ponoćnu liturgiju služi vladika toplički Petar
U vremenima ličnih borbi i nevidljivih pritisaka, reči jednog optinskog starca otkrivaju drugačije čitanje životnih teškoća i nude neobično smirenje koje ne dolazi spolja, već iznutra.
Mitropolit dabrobosanski govori o odlasku mladih, tišini koja postaje opasna, zloupotrebi vlasti i prizorima iz Jerusalima koji bude nelagodu.
U tom smislu, brak nije cilj sam po sebi, već sredstvo kroz koje se čovek približava Bogu.