"ZAKAČI OVO NA VRATA I ČITAJ SVAKI DAN": Otac Gojko podelio mudri savet starog sveštenika - napišite DVE reči
Nakon što ga je stari sveštenik saslušao poručio mu je šta treba da radi.
Pouka koju treba da primenimo, i na taj način olakšamo sebi um od nepotrebnih opterećenja.
U životu često imamo potrebu da osudimo nekoga, iako znamo da to nije hrišćanski način postupanja, kao i da nam je sam Isus Hrist rekao da to ne činimo.
A ovaj citat je zapisan u Jevanđelju:
"Ne sudite, da se ne sudi vama! Jer sudom kojim sudite sudiće se vama i merom kojom merite - meriće se vama. Zašto gledaš trunak u oku svoga brata, a brvna u svojemu oku ne zamjećuješ? I kako možeš reći svojemu bratu: "Dopusti da ti izvadim trunak iz tvoga oka", a gle - brvno u oku tvojemu? Licemjere, najpre izvadi brvno iz svojega oka pa ćeš onda jasno vidjeti kako izvaditi trunak iz oka svojega brata."

Upravo je na oprez u ovom slučaju pozivao i patrijarh Pavle, koji je jasno uvideo opasnost kojoj smo podložni svi i na čijoj ivici se nalazimo svakog dana - iz najrazličitijih razloga, a to je osuda.
"Pre nego što počneš suditi o meni i mom životu, obuj moje cipele i idi mojim putem! Prođi ulice, brda i doline! Oseti bol i sreću... Prođi godine kroz koje ja prolazim, padni preko svakog kamena koji se meni našao na putu! Ustani uvek ponovo i idi istim putem, kao što i ja radim! I tek mi onda možeš suditi."
Te reči treba da nam prođu kroz glavu svaki put kada nas nešto trenutno iznervira, bilo to u prodavnici, u gradskom prevozu, u komunikaciji sa drugima...
Nesporazumi i neprijatne situacije ne treba da nas uvedu u predvorje ogovaranja, jer nakon izgovorenih reči teško da možemo da ih ublažimo, ukoliko smo nekog povredili i olako osudili - najčešće zbog događaja, koji na kraju dana nema suštinski značaj za naš život, osim ako nam ne posluži kao lekcija da se suzdržimo osuđivanja.
BONUS VIDEO: NA RODNOM IMANJU PATRIJARHA PAVLA SE PRAVI MUZEJ: Sveštenik Dragan Gaćeša otkriva planove
Nakon što ga je stari sveštenik saslušao poručio mu je šta treba da radi.
Pravoslavlje nas uči da ljubav nije samo emocija već duhovno stanje, način postojanja koji prevazilazi granice ličnog i uzdiže se do univerzalnog.
Svojim pripovedanjem naučila je mnoge da veruju u sebe, da se ne opterećuju mišljenjima drugih i da ne sude drugima, već da u njima prepoznaju ono što je lepo i jedinstveno.
U današnjem vremenu, kada je sve dostupno, lako zamenljivo i često bez istinske vrednosti, patrijarh Pavle nas vraća korenima.
Ovaj citat može nam poslužiti kao savršen momenat utemeljenja. Kao siguran oslonac tj. štaka pri hodu, ako smo duhovno izranjavani.
Do sada je posetio 24 zemlje, a njegov motivacioni govor i predavanja je pratilo više od tri miliona ljudi.
Sveti Alfonsus Liguori - biskup i crkveni učitelj, govorio je: "Ako prihvatimo volju Božiju u svemu, bićemo među najsrećnijim ljudima na zemlji i već ovde ćemo imati predznanje o nebeskom miru.
Prezviter dr Oliver Subotić podelio je snažno iskustvo sa prisutnima na duhovnoj tribini u Parohijskom domu hrama Svetog Aleksandra Nevskog – kako je, umesto leka iz apoteke, pronašao mir i olakšanje kroz reči iz Svetog pisma.
Ovaj spomenik čuva sećanje na Markovdansku litiju i susrete ispred kuće Đečevića, koji godinama povezuju vernike i potvrđuju tradiciju međusobnog poštovanja u gradu.
Sve tri zamke, kako je navedeno, se ujedinjuju i imaju samo jedan cilj - da nas bace u očaj.
Pravoslavna tradicija uči da je svaki dar koji čovek ima, bilo da je reč o novcu, znanju ili vremenu, dat sa razlogom.
Osećaj bespomoćnosti sve češće postaje deo svakodnevice.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
Mitropolit dabrobosanski govori o odlasku mladih, tišini koja postaje opasna, zloupotrebi vlasti i prizorima iz Jerusalima koji bude nelagodu.
U razgovoru koji nadilazi uobičajene novinarske priče, otac Dimitrije govori o smislu praznovanja, o radosti koja ne prolazi i o tome zašto se Vaskrs ne objašnjava, već prepoznaje u životu, odnosima i svakodnevnim susretima vernika.
Dok vernici obeležavaju njen dan molitvama i procesijama, istorijski izvori otkrivaju složen životni put, ali i neslaganja o poreklu, identitetu i načinu na koji je vekovima predstavljana u različitim sredinama.
Recept koji se vekovima prenosi iz sveske u svesku čuva sećanje na vreme kada je jednostavno testo sa sirom bilo znak i običaja i domaće raskoši.
U besedi Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za ponedeljak 3. sedmice po Vaskrsu osvetljava se trenutak kada apostoli ne dolaze do istine putem razmišljanja, već kroz susret koji ih postavlja pred činjenicu kojoj se više ne traži objašnjenje.