UDAR NA SRPSKU PRAVOSLAVNU CRKVU IZ CRNE GORE: "Patrijarh Porfirije nije na čelu Crkve ovde"
Ova izjava izazvala je veliko interesovanje kako u medijima tako i na društvenim mrežama.
Na mestu gde je pre tačno osam decenija Sveti Joanikije Lipovac služio svoju poslednju liturgiju pre mučeničke smrti, podignuta je svetinja u selu Razboj kod Srpca, a srpski narod je, uz arhijereje i sveštenstvo, obnovio pamćenje kroz suze, pesmu i liturgiju – u ime vere koja ne umire.
Tamo gde se nebo nadvija nad rekom Savom i svetom tišinom postojanja, u srcu Lijevče Polja, uzdigla se nova svetinja – crkva Preobraženja Gospodnjeg u selu Razboj kod Srpca. Tog dana, kada je sunce blagovestilo vaskrsenje i sećanje, sabrala se Crkva Hristova u punom sjaju: u molitvi, u suzama, u liturgiji.
Mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije, uz sasluženje episkopa pakračko-slavonskog Jovana i episkopa marčanskog Save, zajedno sa sveštenstvom Eparhije banjalučke, služio je arhijerejsku liturgiju upravo na mestu gde je pre tačno osamdeset godina Sveti sveštenomučenik Joanikije Lipovac služio svoju poslednju liturgiju pred Golgotu – pred stradanje.
Liturgija u Razboju nije bila tek spomen na prošlost, već svešteni dodir neba i zemlje, trenutak kada su se molitva i istorija sjedinile u jednu božansku pesmu – onu koja se čuje samo srcem koje pamti. I tog dana, srce naroda pamtilo je. I plakalo. I molilo se.
– Obeležavamo osamdesetu godišnjicu od stradanja junaka koji su iz Crne Gore krenuli zajedno sa sveštenicima na čijem čelu je bio mitropolit Joanikije crnogorsko–primorski i sa brojnim narodom – rekao je mitropolit Joanikije, dok je sa oltara blagodati uzdizao Žrtvu Hristovu i prinosio je za duše nevino postradalih.
Tih dana 1945. godine, reka naroda, gonjena nožem ideologije i mržnje, kretala se kroz šumu bola i beznađa, noseći u sebi snagu vere i poslednje nade. Na čelu te litije patnje, sa krstom u rukama, išao je mitropolit Joanikije – ne da osvoji, već da spase; ne da vlada, već da služi; ne da se zaklanja, već da strada zajedno sa svojim narodom.
– Napuniše jame po Crnoj Gori, a bogme i po Hercegovini – reče mitropolit, glasom koji je parao tišinu kao zvono u noći. I dok se pominjao narod koji je poginuo, sveštenici mučeni, deca nestala u vihoru, osećala se prisutnost svetih mučenika oko crkve – kao da su i oni došli na liturgiju.
Nije slučajno, govorio je vladika, što se ova služba zbiva baš na dan Svetog Nikolaja Žičkog, velikog duhovnika srpskog naroda. Onog koji je zajedno sa patrijarhom Gavrilom pretrpeo nacističke logore, a čije su reči, iako progonjene, nadživljavale režime i palile srce naroda poput svetlosti u tami.
– Ko će reč Božiju svezati? – pitao je mitropolit, dok su oči sabranog naroda bile vlažne od setne molitve.
Sećanje na Pavla Đurišića, vojvodu Petra Baćovića, Milorada Popovića, sveštenika Radojicu Perišića i hiljade neznanih junaka nije bilo samo istorijski osvrt, već liturgijsko pominjanje – prisutnost, suštinsko vraćanje naroda sebi, veri, krstu i večnosti.
– Izgubio je cvet svoje vojske – rekao je mitropolit o Pavlu Đurišiću, dok su se kroz polje Razboja čule reči koje su podsećale na Kosovsku bitku – ne samo zbog gubitaka, već zbog časti, vernosti i mučeništva.
I kao u pesmi, gde Kosovka devojka ide i pere rane Obiliću i Toplici Milanu, tako i ovde, nova crkva u Razboju kao da briše prašinu zaborava sa ruku onih koji su pali. Ne u porazu, već u uzvišenju. Ne u smrti, već u životu večnom.
Jer, kako reče mitropolit, postradali Joanikije je znao:
I zaista, ubijali su. Ali duša naroda nije umrla. Samo je ćutala. A sada govori – kroz liturgiju, kroz pesmu, kroz crkvu koja se uzdiže kao svedočanstvo pobede vere nad smrću.
– Zarobljen je na prevaru – kazuje vladika o Đurišiću. I zato, liturgija u Lijevče Polju nije samo crkveni čin, već duboki narodni poklik: I kada sve utihne, kada se ugasi poslednja sveća i raziđe sabrani narod, svetlost ove službe nastaviće da svetli u večnosti.
Jer gde je krv mučenika prolivena – tu Crkva nikne. Gde je nevina duša postradala – tu liturgija odzvanja. A gde se sećanje sjedinjuje sa molitvom – tu i vaskrsenje dolazi.
– Praštamo, ali ne zaboravljamo – zaključio je mitropolit Joanikije.
U Lijevče Polju, u selu Razboj, danas, osamdeset godina kasnije, duša naroda vaskrsava zajedno sa Hristom, čvrsto znajući da se kroz stradanje rađa svetost, a kroz svetost – spasenje.
Ova izjava izazvala je veliko interesovanje kako u medijima tako i na društvenim mrežama. Odluka da se 12. maj proslavlja kao dan Svetog Vasilija Ostroškog proglašena je neustavnom, iako je ovaj svetitelj vekovima duhovni stub Nikšića i simbol vere za milione pravoslavnih vernika širom regiona. U crkvama su uznete molitve za šesnaest nevino postradalih u padu nadstrešnice, dok je narod u tišini poslao poruku sećanja, ali i opomene – da se ovakva bol nikada više ne ponovi. Na dan kada se liturgijski sećamo prenosa moštiju vladike Nikolaja Velimirovića u otadžbinu, njegov Lelić postao je prestonica duhovne sabornosti – u molitvenom jedinstvu naroda i arhijereja iz svih krajeva sveta. Budi deo Religija.rs zajednice. Nakon smrti patrijarha Aleksandra, verni narod je birao njegovog naslednika, a na njegovom mestu želeo je da vidi upravo Pavla, poznatog po vrlinama i pravoslavnom ispovedanju vere. Kada se suoči sa tuđom greškom, čovek mora da zastane i zapita se da li zna celu istinu i da li bi na isti način govorio kada bi se radilo o njemu. Prema poslednjim informacijama objavljenim na društvenim mrežama, Filip je pri svesti i nalazi se u stabilnom zdravstvenom stanju. I pored vere u vaskrsenje i život posle smrti, mnogi ljudi se plaše trenutka kada će morati da napuste ovaj svet, ali po svoj prilici, za to nemaju razloga. Njegova majka Levkipija dugo nije mogla da ima dece, sve dok nije primila hrišćansku veru i krstila se. Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju. Bog vidi i ono što mi ne možemo. Dom ima dubok duhovni značaj, jer se u njemu uči ljubavi, praštanju, strpljenju i požrtvovanosti. Na video-snimcima vidi se evakuacija monahinja, dok se u blizini svetinje vatrogasci bore sa vatrenom stihijom. Otkrijte kako se priprema raskošna torta od beze kora, oraha i čokolade koja je obeležila generacije i svečane trenutke u našim domovima. U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života." Priprema se bez komplikovanih postupaka, a najvažniji korak dolazi kada se izvadi iz rerne i prelije mirisnom mešavinom peršuna, ulja i belog luka.
– Ako komunisti pobede, ubiće dušu našem narodu...

– Da li je ubijen na skeli, da li je spaljen u krematorijumu, ne zna se. Ali zna se – oni koji su stradali nisu nestali. Nisu zaboravljeni. Jer Gospod, koji mrtve vaskrsava i žive sabira, čuva njihove duše i prima njihove žrtve kao tamjan pred prestolom Božijim – istakao je mitropolit Joanikije.
– Pamti, narode! Sećaj se, Crkvo!
UDAR NA SRPSKU PRAVOSLAVNU CRKVU IZ CRNE GORE: "Patrijarh Porfirije nije na čelu Crkve ovde"
UDAR NA SVETOG VASILIJA U CRNOJ GORI: Ustavni sud zabranio Nikšiću da Čudotvorca Ostroškog slavi kao gradsku slavu
DOK SU JEDNI SLAVILI, U VOJVODINI SE TUGOVALO: U hramovima Eparhije bačke služen polugodišnji pomen za žrtve tragedije u Novom Sadu (FOTO)
SRCE PRAVOSLAVNE SRBIJE KUCALO JE DANAS U OVOJ DOLINI: 8 vladika i hiljade vernika na veličanstvenoj proslavi praznika Svetog Nikolaja Velimirovića (FOTO)
Patrijarh koji je udavljen omoforom usred liturgije: Danas je Sveti Pavle Ispovednik
Ovaj greh svi čine i, što je najgore, smatraju ga nevažnim: Sveti Dimitrije Rostovski o teškom gaženju Božje zapovesti, a da toga nismo ni svesni
Ranjen sveštenik Filip Maršić u Brčkom: Napadnut nožem
Njih ćemo prve ugledati kad napustimo ovaj svet: Mitropolit Svjatogorski Arsenije otkriva zašto se ne treba plašiti smrti
Njihova ljubav prema Hristu bila je jača od svih muka: Danas su Prepodobnomučenici Galaktion i Epistima
Uništava otrove, donosi blagoslov domu i rasteruje zle sile: Starac Tadej o "čudu Božjem" koje svi moramo imati u kući
KADA VAS STIGNU NEVOLJE, TUGE I BOLESTI, SAMO OVO URADITE! Savet mati Antonije zlata vredan!
AKO OVO NEMATE U KUĆI, ODMAH GA UNESITE! Mati Antonija kaže da će vas odmah zapljusnuti Božja blagodat i doneti mir celoj porodici!
POŽAR STIGAO DO MANASTIRA SVETOG VASILIJA OSTROŠKOG: Vatrena stihija guta sve ispred sebe, monahinje evakuisane, mole se za spas svetinje (VIDEO)
SEĆATE LI SE TORTE KOJA JE NEKADA BILA PONOS SVAKE SLAVSKE TRPEZE? Originalni recept za “španski vetar”, poslasticu koja se ne zaboravlja
KAD PALITE SVEĆE, JEDNU OBAVEZNO NAMENITE ZA OVE LJUDE: Otac Aleksandar tvrdi da ćete se tako zaštiti od svakog zla
PEČENA RIBA NA MANASTIRSKI NAČIN: Beli luk i tri začina daju joj poseban ukus
Mitropolit budimljansko-nikšićki daće iskaz pred državnim organima, dok se posebno pitanje otvara zbog toga što je pozvan da odgovara zbog čina koji pripada njegovoj svešteničkoj službi.
Služeći liturgiju u hramu Svetog Atinogena, patrijarh srpski Porfirije poručio je da je snaga onih koji su se borili pre vek i po proisticala iz vere i spremnosti na žrtvu.
U subotu, 4. jula, vernici će se sabrati na svetoj Liturgiji, litiji i pomenu za nevino postradale Srbe Birča i Srednjeg Podrinja, čuvajući kroz zajedničku molitvu uspomenu koja traje više od tri decenije.
Nakon pomena postradalima na Kosovu polju i vojnicima sa Sočanskog fronta, episkop je govorio o smislu sećanja na junake, ljubavi prema bližnjima i značaju očuvanja svetinja za buduće naraštaje.
Ova velika svetinja, donesena sa Svete Gore od strane hilandarskih monaha predvođenih visokoprepodobnim igumanom Metodijem, naišla je na veličanstven prijem kod vernog naroda sa gotovo svih krajeva regije.
Podrška i molitve za njegovo ozdravljenje stigle su i iz Eparhije bačke, u čijim je hramovima sinoć služena posebna molitva.
Građani Republike Srbije na Kosovu i Metohiji moraju znati da nisu prepušteni sami sebi, navedeno je u saopštenju Studentske liste.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Prema poslednjim informacijama objavljenim na društvenim mrežama, Filip je pri svesti i nalazi se u stabilnom zdravstvenom stanju.
Njegova majka Levkipija dugo nije mogla da ima dece, sve dok nije primila hrišćansku veru i krstila se.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
Ova velika svetinja, donesena sa Svete Gore od strane hilandarskih monaha predvođenih visokoprepodobnim igumanom Metodijem, naišla je na veličanstven prijem kod vernog naroda sa gotovo svih krajeva regije.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Kađenje je blagosiljanje i osvećenje prostora, a ne obaveza da se svaki kvadratni metar kuće na isti način kadi, objasnio je sveštenik.