U hramu Svetog Save, na Lazarevu subotu, služen je pomen blaženopočivšem Patrijarhu Irineju, čije je vođstvo oblikovalo Srpsku Pravoslavnu Crkvu i narod.
Na Lazarevu subotu, dan kada Srpska pravoslavna crkva slavi svoju krsnu slavu, služen je parastos blaženopočivšem Patrijarhu srpskom Irineju. Službu je predvodio vikarni episkop remezijanski Stefan, uz sasluženje sveštenstva hrama Svetog Save. U molitvenom prisustvu bio je i ministar kulture Srbije, Nikola Selaković.
U svečanoj tišini, nakon pomena nad grobom Patrijarha Irineja u kripti hrama, episkop Stefan se osvrnuo na lik i delo 45. poglavara Srpske pravoslavne crkve, koji je na tronu patrijarha služio od 22. januara 2010. godine do svoje upokojenja 20. novembra 2020. godine. Vladika Stefan je podsetio prisutne na mudrost, predanost i smirenost koje su krasile Patrijarha Irineja tokom njegove službe, naglašavajući da su te osobine oblikovale njegov odnos prema svim izazovima kroz koje je prolazila Crkva i narod.
Foto: preuzeto sa spc.rs
Grob blaženopočivšeg patrijarha Irineja, u kripti hrama Svetog Save
- Ono što je krasilo našeg patrijarha Irineja jeste mudrost, smirenost i spokojstvo u odnosu na sve ono što se dešavalo služeći i vodeći našu Crkvu i naš narod. To je ono što je lično meni, koji sam često sa njim služio, pokazivalo, iako nisam do kraja razumeo dok je bio živ koliko je zaista veliki čovek - istakao je vladika Stefan, dodajući da je i sam bio blagosloven što je imao priliku da služi sa tako velikim čovekom.
Vladika Stefan je ukazao na značaj Patrijarha Irineja u istoriji Srpske pravoslavne crkve, naglašavajući njegovu vernost i predanost narodu i Crkvi tokom deset godina njegovog patrijarhovanja.
- Slava Bogu da je tako, da je Srpska pravoslavna crkva uvek imala patrijarhe u određeno vreme koji su trebali da budu upravo takvi kakvi su bili - rekao je vladika, dodajući da je patrijarh Irinej verno služio i svakodnevno pokazivao snagu vere i nade.
Foto: preuzeto sa spc.rs
Parastos je služio vladika Stefan, a molitveno je bio prisutan i ministar kulture Srbije, Nikola Selaković
Na kraju, episkop Stefan je u svom govoru podsetio sve prisutne na važnost mira i spokojstva u životima vernih, kao i na temeljnu istinu vaskrsenja u koju je verovao patrijarh Irinej.
- Da da Bog i nama mira i spokojstva i da dočekamo Svetlo Vaskrsenje Hristovo u koje su verovali svi naši sveti, a pogotovo naš Patrijarh Irinej koji je živeo tim Vaskrsenjem - zaključio je vladika stefan.
Ovaj parastos, koji je održan u hramu Svetog Save, ujedno je bio i trenutak molitve i sećanja na velikog duhovnog vođu, čija je mudrost i smirenost ostavila neizbrisiv trag na Srpsku pravoslavnu crkvu i sve vernike.
Danas se navršava 21 godina od kada je iz AP Kosovo i Metohija u rušilačkim napadima albanskih ekstremista proterano 4.012 Srba, a većina njih se do danas nije vratila u svoje domove.
Episkop remezijanski Stefan o svojoj prvoj godini na čelu Srpskog podvorja u Moskvi, o iskustvima iz manastira Ostrog, studijama na Moskovskoj duhovnoj akademiji i nezaboravnom duhovnom pozivu koji ga vodi ka svetlosti i jedinstvu dva bratska naroda.
Uoči praznika Cveti, veruje se da devojke u narodnim nošnjama i venčićima na glavama donose sreću i zdravlje domaćinstvima, čuvajući simboliku plodnosti, prirode i duhovne obnove.
Iza njegovog života, najpoznatija je ostala priča o tome kako je u jednom trenutku u njegov grad došao neki mađioničar i opsenar Iliodor koji je svojim lažima zavodio omladinu.
Mnogi smatraju da je džihad svaki rat u kome učestvuju muslimani, bez obzira da li se taj rat vodio iz ličnih, političkih ili teritorijalnih razloga, kaže Naik.
Iza naizgled „tehničkog“ Zakona o strancima prištinskih vlasti krije se rizik od prinudnog izbacivanja Srba, a primer protosinđela Fotija iz manastira Devina voda pokazuje koliko komplikovan život čeka naše ljude na Kosmetu.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Vernici i sveštenstvo okupili su se oko oltara Crkve Svetog kneza Lazara, evocirajući život i duhovnu snagu blaženopočivšeg patrijarha, čije se sećanje i danas oseća u svakom kutku Srpske pravoslavne crkve.
Iako su mnogi u potrazi za zemaljskom slavom, da im imena budu upisana u istoriji, to je tek senka onoga što je pravi cilj – besmrtno sećanje u životu večnom.
Iza naizgled „tehničkog“ Zakona o strancima prištinskih vlasti krije se rizik od prinudnog izbacivanja Srba, a primer protosinđela Fotija iz manastira Devina voda pokazuje koliko komplikovan život čeka naše ljude na Kosmetu.
Episkop valjevski je vernom narodu preneo priču o istorijskoj borbi za poštovanje ikona, naglašavajući da poštovanje ikona i danas ostaje ključ duhovnog života i očuvanja Božjeg obraza u svakom čoveku.
Dok istraživanja beleže rast broja onih koji se izjašnjavaju kao vernici, otac Vasilije podseća na razliku između spoljašnje discipline i istinskog preobražaja i pobožnosti.
Na univerzitetu u Kjotu napravljen je humanoid Budaroid koji odgovara na pitanja ljudi, učestvuje u obredima i prilagođava svoje odgovore svakom sagovorniku.
U bolnici u Bostonu, pred prognozom bez nade, roditelji su izabrali molitvu umesto očaja, a ono što je usledilo promenilo je pogled jednog racionalnog naučnika na granice medicine, vere i onoga što nazivamo nemogućim.
U besedi za sredu 2. sedmice Velikog posta, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava kako svaka sitnica koju zanemarimo u ovom životu nosi težinu i odlučuje da li ćemo steći duhovni dar ili ga zauvek izgubiti.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svete apostole Arhipa, Filimona i Apfija po starom i Svetog Gerasima Jordanskog po novom kalendaru. Katolici proslavljaju Svetog Kazimira, muslimani su u mesecu ramazanu, dok u judaizmu danas nema većeg praznika.