Iako su mnogi u potrazi za zemaljskom slavom, da im imena budu upisana u istoriji, to je tek senka onoga što je pravi cilj – besmrtno sećanje u životu večnom.
U pravoslavnom bogosluženju, reči „vječnaja pamjat“ nose duboko duhovno značenje, izražavajući nadu da će se ime preminuloga večno pominjati u Carstvu Božijem. To je molitveni vapaj vernika, u kojem traže da duša pokojnika pronađe večno utočište i spasenje, daleko od prolaznosti ovog sveta. Ove reči, izgovarane nad upokojenim, ukazuju na večnu vrednost života u Bogu, nasuprot nestalnosti zemaljskih stvari.
Jednom su Hristovi učenici, zadivljeni čudima koja su činili u Njegovo ime, uzviknuli: „Gospode, i demoni se pokoravaju nama u Tvome imenu!“ Međutim, Hristos im je odgovorio: „Ne radujte se tome, već se radujte jer su vaša imena zapisana na nebesima.“ Ova Hristova opomena upućuje na to da je najveća radost i cilj svakog hrišćanina biti zapamćen u večnosti, u Božijem carstvu, gde se prava slava i besmrtnost ostvaruju.
Zemaljsko sećanje je prolazno, nalik gostima na svadbi, koji dolaze i odlaze u tren oka. Iako su mnogi u potrazi za zemaljskom slavom, da im imena budu upisana u istoriji, to je tek senka onoga što je pravi cilj – večno sećanje u večnom životu. „Vječnaja pamjat“ ne znači da pokojnika želimo sačuvati samo u sećanju ovog sveta, već ga predajemo Bogu, da ga se On večno seća u nebeskom životu.
Shutterstock
U pravoslavnom bogosluženju, reči „vječnaja pamjat“ nose duboko duhovno značenje
U Svetom pismu često se govori o knjizi živih, u kojoj su zapisana imena pravednika. Ta imena ne blede, jer ih Bog čuva u svom srcu. Nasuprot tome, grešni i nepravedni gube ne samo svoje zemaljsko ime, već i mesto u Božijem carstvu. U priči o bogatašu i Lazaru, Gospod izričito pominje ime Lazara, dok ime nepravednog bogataša ostaje prećutano, jer je on izgubio i svoje ime i svoj večni život.
Naše ime je odraz našeg duhovnog identiteta, naše duše. U Otkrivenju je zapisano da će prilikom velikih iskušenja neka imena nestati, kao da nikada nisu ni postojala. To nije samo gubitak telesnog života, već i gubitak duhovnog postojanja, brisanje iz knjige živih.
Onaj ko želi besmrtno sećanje u večnosti, želi nešto što je od istinske vrednosti – evanđelsku stvar. Večno sećanje nije taština ovog sveta, već blagodat koju daje samo Bog. Mnogi svetitelji, čiji su životi na zemlji prošli tiho i neprimetno, danas su zvezde na nebu, večno spomenuti u Božijem Carstvu.
Moliti za „vječnaja pamjat“ znači poveriti dušu Bogu, moleći da je On nikada ne zaboravi. To je najuzvišenija molitva, jer nas podseća da su prava slava i pravo ime ona koja se nalaze u nebesima, u večnom Božijem sećanju. I kada čujete za smrt bližnjega, izgovorite sa verom i nadom: „Vječnaja pamjat“ – neka mu Bog daruje večni život i besmrtnu slavu u Carstvu nebeskom.
Nakon cenzurisanja božićnih čestitki i dekoracija, još jedan veliki hrišćanski praznik postaje meta političke korektnosti – britanska škola otkazala proslavu praznika Vaskrsenja Hristovog, dok se širom Evrope beleže slični slučajevi potiskivanja hrišćanskih tradicija pod plaštom neutralnosti.
U vreme strogog posta često ponestane ideja za ukusne obroke na vodi. Donosimo autentičan recept za paštetu od belog pasulja – kremastu, zasitnu i punu ukusa!
Uoči druge godišnjice od tragedije koja je odnela 57 života, otac Hristodulos Papaioanu kaže da je kroz ovaj neverojatan gubitak pronašao snagu da se nosi s patnjom.
Ne morate se odricati bogatih ukusa ni tokom posta – kombinacija crvenog pasulja, prepečenih oraha i začina trpezu će učiniti bogatom vitaminima i vlaknima.
Prve zadušnice u godini obeležavaju se 22. februara – saznajte kako da se pripremite, šta je važno doneti u hram i zašto je molitva za pokojnike neizmerno značajna.
Eparhija zahumsko-hercegovačka i primorska organizuje niz događaja u znak sećanja na umirovljenog episkopa, a centralni pomen biće služen 23. februara uz prisustvo istaknutih duhovnika i intelektualaca.
Luksuz, zaborav i suvišni rituali zamenjuju molitve i dobra dela, narušavajući suštinu pravoslavne tradicije. Saznajte kako vratiti duhovnu dimenziju u sećanje na upokojne.
Nakon bogosluženja u čast velikog srpskog dobrotvora, osnivača Tekelijanuma, održani su i sednica patronata i izložba koja osvetljava značaj njegovog neprolaznog nasleđa.
Nakon cenzurisanja božićnih čestitki i dekoracija, još jedan veliki hrišćanski praznik postaje meta političke korektnosti – britanska škola otkazala proslavu praznika Vaskrsenja Hristovog, dok se širom Evrope beleže slični slučajevi potiskivanja hrišćanskih tradicija pod plaštom neutralnosti.
Primećujući teške okolnosti u kojima ljudi odrastaju, kao i ekonomsku krizu, mati Serafima dodaje da je svaki novi dan i mala uspešna borba dokaz postojanja heroja današnjice.
Svetinja podignuta na mestu stradanja, postaje simbol molitve i sabornosti – mitropolit kruševački osveštao poslednji krst, a prve liturgije uskoro će odjeknuti sa Bagdale.
Sveća je simbol svetlosti Hristove. On je rekao: "Ja sam svetlost svetu". Ta svetlost treba da nas podseti na svetlost kojom Hristos obasjava duše preminulih, kaže sveštenik.