Prve zadušnice u godini obeležavaju se 22. februara – saznajte kako da se pripremite, šta je važno doneti u hram i zašto je molitva za pokojnike neizmerno značajna.
Zadušnice su posebni dani molitvenog pomena u Pravoslavnoj crkvi, posvećeni upokojenim dušama. Vernici se okupljaju u hramovima kako bi se molili za duše svojih bližnjih i prinosili koljivo – simboličnu žrtvu koja izražava nadu u Vaskrsenje. Prve zadušnice u 2025.
Značaj zadušnica u pravoslavnoj tradiciji
U pravoslavnoj crkvi svaka subota je posvećena molitvi za pokojnike, ali četiri subote u toku godine posebno se izdvajaju kao zadušničke:
Prve zadušnice – obeležavaju se u subotu pred Mesopusnu nedelju, 57 dana pre Vaskrsa, 22. februar.
Druge zadušnice – u subotu pred Pedesetnicu, 48 dana nakon Vaskrsa, ove godine je to 7. jun.
Treće zadušnice – u subotu pred Miholjdan, 11. oktobra.
Četvrte (Mitrovske) zadušnice – u subotu pred Mitrovdan, 1. novembra.
Ova tradicija usko je povezana sa učenjem Crkve o vaskrsenju mrtvih u Poslednji dan. Vernici se mole za pokoj svojih predaka, prizivajući milost Božiju na njihove duše.
Foto: SPC / Eparhija zapadnoevropska
Sveta liturgija
Šta treba činiti u crkvi na zadušnice
Na dan zadušnica uobičajeno je da vernici u hram donose koljivo, koje sveštenik blagosilja tokom parastosa. Po svetogorskoj tradiciji, koljivo se priprema od kuvane pšenice, suvog grožđa, nara, oraha, badema, cimeta, karanfilića i šećera u prahu. Najstariji recept za koljivo sa Svete gore, pročitajte ovde. Pšenica je osnov koljiva, a u različitim pravoslavnim krajevima dodaju se ostali sastojci. Pšenica simbolizuje vaskrsenje mrtvih, kao što zrno koje pada u zemlju ponovo niče i donosi rod.
Parastosi mogu biti služeni uoči zadušnica, na večernjem bogosluženju u petak, ili u toku subotnje liturgije. Crkva toga dana uznosi posebne molitve za pokoj duša, dok vernici čitaju imena svojih preminulih srodnika i prijatelja. Jedan stari monah sa Svete Gore naglašava da je ovo vreme kada se sećamo svih koji su upokojeni, moleći se za njihovo spasenje.
shutterstock.com
Koljivo
Važno je znati
Koljivo treba da bude dobro skuvano, jer se smatra nepoštovanjem da se prinese u neprimerenom stanju. Ne treba ga rasipati po grobovima niti bacati u smeće. Poželjno je da se molitve uznose ne samo za srodnike, već i za sve upokojene, posebno za one koji nemaju nikoga da se za njih moli.
Dan molitve, sećanja i nade
Zadušnice su dani kada vernici, kroz učešće u svetoj liturgiji, služenje parastosa i prinošenje koljiva, odaju počast svojim precima i svedoče veru u život posle smrti. U ovim svetim trenucima Crkva nas podseća da ljubav i molitva ne prestaju sa smrću, već traju večno.
U manastiru Bukovo svečano je proslavljen praznik Svetog Trifuna, zaštitnika vinara i vinogradara, uz svetu Liturgiju i tradicionalno blagosiljanje vinove loze, a mitropolit timočki uputio je poruku punu vere, ljubavi i nade.
Koljivo nije samo deo običaja, već dubok simbol vaskrsenja i večnog života. Ovo je autentičan način pripreme koji monasi sa Atosa koriste kroz generacije – primeren za prve Zadušnice u 2025. godini.
Iza naizgled „tehničkog“ Zakona o strancima prištinskih vlasti krije se rizik od prinudnog izbacivanja Srba, a primer protosinđela Fotija iz manastira Devina voda pokazuje koliko komplikovan život čeka naše ljude na Kosmetu.
U besedi za sredu 2. sedmice Velikog posta, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava kako svaka sitnica koju zanemarimo u ovom životu nosi težinu i odlučuje da li ćemo steći duhovni dar ili ga zauvek izgubiti.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Na liturgiji u Patrijaršijskoj kapeli Svetog Simeona, blaženopočivši patrijarh srpski je podsetio da molitva za upokojene nije samo tuga, već i izraz ljubavi, nade i duhovnog zajedništva koje traje kroz vekove.
U besedi za sredu 2. sedmice Velikog posta, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava kako svaka sitnica koju zanemarimo u ovom životu nosi težinu i odlučuje da li ćemo steći duhovni dar ili ga zauvek izgubiti.
Dok istraživanja beleže rast broja onih koji se izjašnjavaju kao vernici, otac Vasilije podseća na razliku između spoljašnje discipline i istinskog preobražaja i pobožnosti.
Na univerzitetu u Kjotu napravljen je humanoid Budaroid koji odgovara na pitanja ljudi, učestvuje u obredima i prilagođava svoje odgovore svakom sagovorniku.
U bolnici u Bostonu, pred prognozom bez nade, roditelji su izabrali molitvu umesto očaja, a ono što je usledilo promenilo je pogled jednog racionalnog naučnika na granice medicine, vere i onoga što nazivamo nemogućim.
Zapise svetih otaca i staraca ne treba čitati kao "vremenske prognoze", već kao zapažanja koja povezuju moralno i duhovno stanje naroda sa istorijskim događajima.