Prve zadušnice u godini obeležavaju se 22. februara – saznajte kako da se pripremite, šta je važno doneti u hram i zašto je molitva za pokojnike neizmerno značajna.
Zadušnice su posebni dani molitvenog pomena u Pravoslavnoj crkvi, posvećeni upokojenim dušama. Vernici se okupljaju u hramovima kako bi se molili za duše svojih bližnjih i prinosili koljivo – simboličnu žrtvu koja izražava nadu u Vaskrsenje. Prve zadušnice u 2025.
Značaj zadušnica u pravoslavnoj tradiciji
U pravoslavnoj crkvi svaka subota je posvećena molitvi za pokojnike, ali četiri subote u toku godine posebno se izdvajaju kao zadušničke:
Prve zadušnice – obeležavaju se u subotu pred Mesopusnu nedelju, 57 dana pre Vaskrsa, 22. februar.
Druge zadušnice – u subotu pred Pedesetnicu, 48 dana nakon Vaskrsa, ove godine je to 7. jun.
Treće zadušnice – u subotu pred Miholjdan, 11. oktobra.
Četvrte (Mitrovske) zadušnice – u subotu pred Mitrovdan, 1. novembra.
Ova tradicija usko je povezana sa učenjem Crkve o vaskrsenju mrtvih u Poslednji dan. Vernici se mole za pokoj svojih predaka, prizivajući milost Božiju na njihove duše.
Foto: SPC / Eparhija zapadnoevropska
Sveta liturgija
Šta treba činiti u crkvi na zadušnice
Na dan zadušnica uobičajeno je da vernici u hram donose koljivo, koje sveštenik blagosilja tokom parastosa. Po svetogorskoj tradiciji, koljivo se priprema od kuvane pšenice, suvog grožđa, nara, oraha, badema, cimeta, karanfilića i šećera u prahu. Najstariji recept za koljivo sa Svete gore, pročitajte ovde. Pšenica je osnov koljiva, a u različitim pravoslavnim krajevima dodaju se ostali sastojci. Pšenica simbolizuje vaskrsenje mrtvih, kao što zrno koje pada u zemlju ponovo niče i donosi rod.
Parastosi mogu biti služeni uoči zadušnica, na večernjem bogosluženju u petak, ili u toku subotnje liturgije. Crkva toga dana uznosi posebne molitve za pokoj duša, dok vernici čitaju imena svojih preminulih srodnika i prijatelja. Jedan stari monah sa Svete Gore naglašava da je ovo vreme kada se sećamo svih koji su upokojeni, moleći se za njihovo spasenje.
shutterstock.com
Koljivo
Važno je znati
Koljivo treba da bude dobro skuvano, jer se smatra nepoštovanjem da se prinese u neprimerenom stanju. Ne treba ga rasipati po grobovima niti bacati u smeće. Poželjno je da se molitve uznose ne samo za srodnike, već i za sve upokojene, posebno za one koji nemaju nikoga da se za njih moli.
Dan molitve, sećanja i nade
Zadušnice su dani kada vernici, kroz učešće u svetoj liturgiji, služenje parastosa i prinošenje koljiva, odaju počast svojim precima i svedoče veru u život posle smrti. U ovim svetim trenucima Crkva nas podseća da ljubav i molitva ne prestaju sa smrću, već traju večno.
U manastiru Bukovo svečano je proslavljen praznik Svetog Trifuna, zaštitnika vinara i vinogradara, uz svetu Liturgiju i tradicionalno blagosiljanje vinove loze, a mitropolit timočki uputio je poruku punu vere, ljubavi i nade.
Koljivo nije samo deo običaja, već dubok simbol vaskrsenja i večnog života. Ovo je autentičan način pripreme koji monasi sa Atosa koriste kroz generacije – primeren za prve Zadušnice u 2025. godini.
Na praznik Vaznesenja Gospodnjeg, u prisustvu vernika i predstavnika vlasti, soveštani su temelji hrama Hrista Spasitelja koji će, kako je poručeno, svedočiti veru, ljubav i identitet srpskog naroda u ovom delu Republike Srpske.
Jerej Kiril Markovski, zatvorski duhovnik u najstrožim ruskim kaznenim ustanovama, otkriva potresna iskustva i nevidljivu bol ljudi kojima društvo okreće leđa, ali koje Bog ne ostavlja samo u tami ćelija.
Dva moderna preduzetnika ruše mit da vera i napredak ne idu zajedno — pokazujući kako molitva, poštenje i porodične vrednosti mogu biti temelji i duhovnog i poslovnog uspeha.
Kada čovek stavi želje u centar svog postojanja, on ulazi u začarani krug u kome se nikada ne može sasvim zasititi – svaka ispunjena želja rađa novu, još veću, i tako u beskraj.
U vreme mrsnih dana, kada se mirisi mlečnih jela i toplog hleba šire konacima, monahinje pripremaju salatu od sremuša — lekovitog zelenog dara prirode, koji u ovom receptu postaje hranljiv i lagan obrok, pogodan za doručak ili večeru.
U vreme strogog posta često ponestane ideja za ukusne obroke na vodi. Donosimo autentičan recept za paštetu od belog pasulja – kremastu, zasitnu i punu ukusa!
Uoči druge godišnjice od tragedije koja je odnela 57 života, otac Hristodulos Papaioanu kaže da je kroz ovaj neverojatan gubitak pronašao snagu da se nosi s patnjom.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Na liturgiji u Patrijaršijskoj kapeli Svetog Simeona, blaženopočivši patrijarh srpski je podsetio da molitva za upokojene nije samo tuga, već i izraz ljubavi, nade i duhovnog zajedništva koje traje kroz vekove.
Jerej Kiril Markovski, zatvorski duhovnik u najstrožim ruskim kaznenim ustanovama, otkriva potresna iskustva i nevidljivu bol ljudi kojima društvo okreće leđa, ali koje Bog ne ostavlja samo u tami ćelija.
Dva moderna preduzetnika ruše mit da vera i napredak ne idu zajedno — pokazujući kako molitva, poštenje i porodične vrednosti mogu biti temelji i duhovnog i poslovnog uspeha.
Kada čovek stavi želje u centar svog postojanja, on ulazi u začarani krug u kome se nikada ne može sasvim zasititi – svaka ispunjena želja rađa novu, još veću, i tako u beskraj.
U jedinstvenoj liturgijskoj svečanosti, popred presvlačenja moštiju Svetog Zosima Tumanskog, patrijarh srpski u nadahnutoj besedi poručio da bez vere nema ni znanja, ni zajednice, ni života – jer vera otvara vrata čudima i večnosti.
U prvu nedelji posle Spasovdana, manastir Tumane domaćin je jedinstvenog sabranja – liturgije, litije i osvećenja novog konaka, događaja koji je spojio predanje, veru i živu potrebu savremenog čoveka za mirom i isceljenjem.
U prisustvu arhijereja i vernog naroda, srpski patrijarh je danas u manastiru Tumane blagoslovio novoizgrađeni konak sa bibliotekom od 50.000 knjiga. Sutra se očekuje svečano presvlačenje moštiju svetitelja i celodnevno poklonjenje u isposnici.
Jedan od četvorice, koji su neumorno radili na obnovi "duhovne banje - Tumane" je i monah Teofil, on je za portal religija.rs opisao kako je tekao njegov put spoznaje vere, a potom i odlazak u manastir.
Jedno od najstarijih hrišćanskih svetih mesta našlo se na udaru pravne bitke i verskog ekstremizma, a pravoslavni svet apeluje na sabornost, međunarodnu zaštitu i ozbiljan institucionalni odgovor.
Jednostavan i ukusan, ovaj jeftin dezert od nekoliko sastojaka donosi radost i miris detinjstva na svaki sto, savršen za svaku priliku i celu porodicu.
U prvu nedelji posle Spasovdana, manastir Tumane domaćin je jedinstvenog sabranja – liturgije, litije i osvećenja novog konaka, događaja koji je spojio predanje, veru i živu potrebu savremenog čoveka za mirom i isceljenjem.