Republika/PrintscreenFreska Svetog Save u manastiru Mileševa
To činimo tako što spojimo palac kažiprst i srednji prst desne ruke, a potom spojenim prstima dodirujemo čelo, pupak, desno i najzad levo rame.
Pre početka molitve i na njenom kraju se prekrstimo, bilo da smo u crkvi ili van nje. Za osenjavanjem krsnim znakom imamo potrebu u raznim situacijama, kada blagodarimo Bogu ili se jednostavno iznenadimo nekom situacijom.
To činimo tako što spojimo palac kažiprst i srednji prst desne ruke, a potom spojenim prstima dodirujemo čelo, pupak, desno i najzad levo rame.
Ovako sklopljeni prsti u 19. veku postaju zaštitni znak Srba, a Predrag Đokić, vrsni verski analitičar za portal religija.rs otkriva sve pojedinosti pozdrava pravoslavnih hrišćana - Srba.
- Pozdrav sa tri prsta poznat je i kao srpski pozdrav, onda kada pričamo o spojena tri prsta, a ne o odvojena tri prsta, koji su simbol politike 90-ih i nemaju veze sa Srbima, niti sa hrišćanstvom već se prepliću sa praksom nacista, koji su se međusobno tako pozdravljali. Poreklom je iz pravoslavne hrišćanske tradicije i iskazuje Svetu Trojicu tj. verovanje u Oca, Sina i Svetoga Duha, dok dva spojena prsta koja su sa strane, domali i mali prst, predstavljaju dve prirode Hristove, božansku i čovečansku - započinje analitičar Đokić.
Naš sagovornik pojašnjava da ovaj pozdrav ulazi u srpsku pravoslavnu tradiciju u 19. veku, ilustrujući to primerom slike Paje Jovanovića "Takovski ustanak", koja prikazuje Miloša Obrenovića kako drži barjak i pozdravlja okupljene sa spojena tri prsta.
Wikipedia
Miloš Obrenović pozdravlja okupljene sa tri spojena prsta.
Ovaj pozdrav jača sa ustancima protiv Turaka i biva poziv na borbu, te tako krsni znak postaje i prepoznatljiv za srpski narod.
- Taj simbol se širio na svim područjima gde su bili Srbi, a posebno je bio zabranjen tokom Drugog svetskog rata u NDH, gde je katolička crkva zabranila pozdrav sa tri spojena prsta. U prilog tome ide i jedna ustaška pesma nosi naziv "Nesta krsta sa tri prsta".
"Iako je simbol srpstva postao u 19. veku ovaj pozdrav je mnogo stariji", nastavlja priču sagovornik.
- Spojena tri prsta pojavljuju se u 13. veku, a pre toga pravoslavci su se krstili sa dva prsta, tako što bi spojili palac, domali prst i mali prst. Kažiprst i srednji prst su isto imali simbol božanske i čovečanske prirode, dok su ostali prsti simbolisali Svetu Trojicu. Mi smo se kao pravoslavni hrišćani uvek krstili sa desna, na levo i taj pokret je bio dominantan u Vizantiji. Bitno je napomenuti i da se krsno znamenje sa tri prsta spominje u delu "Rasprava Panagijota sa Azimitom", koje je nastalo između 1274/1282 godine.
Verski analitičar napominje da ni jedan ni drugi način nisu pogrešni, ali je u praksu ušlo znamenje sa tri prsta i da je pored promenjenog redosleda prstiju takvo simbolisanje Svete Trojice i dualne prirode Isusa Hrista ostalo nepromenjeno.
Wikipedia
Freska Svetog Save u manastiru Mileševa
Ljudi koji gledaju stare freske mogu steći utisak da je na njima prikazan pravilan način spajanja prstiju, ali te freske prikazuju nešto drugo.
- Jedna prilika je kada se vrši krsno znamenje koje radi arhijerej, spajajući mali, domaliprst i palac, dok su kažiprst i srednji prst ispruženi. On na taj način vrši krsno znamenje nad vernih narodom, daje im Božiji blagoslov.
Znak iz devetog veka?
Jedno učenje govori o tome da je krsno znamenje, sa tri spojena prsta kako se krstimo i danas, došlo sa Zapada, međutim to ne treba povezati sa katoličkom crkvom.
- Prvi put se ovo krsno znamenje pominje u IX veku. Papa Lav IV je 855. godine dao ovaj predlog, ali ta ideja nije prihvaćena. Treba imati u vidu da se katolici krste celom šakom i sa leva na desno - dodaje sagovornik.
Takođe pojašnjava i pretpostavku da su takvo krsno znamenje na ove prostore doneli krstaši.
- Ima teorija da je takvo krsno znamenje došlo u 12. veku pod uticajem krstaša. Treba reći i to da je za vreme ruskog patrijarha Nikona, u 17. veku, izbila velika rasprava, da li treba prihvatiti krsno znamenje , kako to radimo danas, jer je prethodna praksa mnogo starija i potiče u prvim vekovima hrišćanstva - kaže sagovornik.
Protojerej Georgije je istakao da, na osnovu njegove pastirske prakse, uticaju magije i, uopšteno, đavoimanosti, može biti podvrgnut svaki čovek, a u posebnim slučajevima čak i svešteno lice, ukoliko to Gospod dopusti…
Po Božjem promislu bio je izabran za episkopa lampsakijskog. Očisti je grad od neznaboštva, hramove idolopokloničke zatvorio, a mnoge crkve je sagradio i blagočešće utvrdio.
Tumačeći priču o bludnom sinu, episkop budimljansko-nikšićki govorio je o ljubavi, zajednici i opasnostima trgovačkog odnosa prema Bogu i Crkvi, naglasivši da je jedini pravi put - davanje srca i traženje Carstva nebeskog.
Želja da u svakoj situaciji budemo u pravu, da se naš glas čuje i da drugi priznaju našu vrednost može postati prepreka ne samo u odnosima sa ljudima već i na duhovnom putu.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Peticija je predata crnogorskim državnim zvaničnicima, dok istorijski navodi i pismo mitropolita Amfilohija svedoče o starom hramu Svete Trojice i litijskoj tradiciji koja je vekovima okupljala vernike na vrhu Rumije.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Mitropolit bački Irinej, rođen kao Mirko Bulović 1947. godine u Stanišiću, decenijama zauzima značajno mesto u crkvenom životu i bogoslovskom radu Srpske pravoslavne crkve.
Želja da u svakoj situaciji budemo u pravu, da se naš glas čuje i da drugi priznaju našu vrednost može postati prepreka ne samo u odnosima sa ljudima već i na duhovnom putu.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Na božićnoj liturgiji Svetog Jovana Zlotovstoga, u hramovima širom Kosova i Metohije, Srbi su dočekali najradosniji hrišćanski praznik, sa velikom nadom i skromnim željama.
Mitropoliti Atanasije i Metodije predvodili svečanost u selu Dapsići – vernici poručuju da su dobili svetionik vere i mesto gde se sve granice brišu ljubavlju.
Od slovenske reči „ljubav“ u srcu rumunskog jezika, do ćiriličnih tragova u manastirima Vlaške — fascinantna priča o vekovima duhovne, jezičke i kulturne bliskosti koje današnje elite često previđaju ili brišu.
Na sunčanoj Palma de Majorki, omiljenoj destinaciji mnogih Srba, okupljaju se i oni koji traže više od odmora - pravoslavni vernici sa svih strana sveta nalaze duhovni mir u parohiji Svetog arhangela Mihaila.
Želja da u svakoj situaciji budemo u pravu, da se naš glas čuje i da drugi priznaju našu vrednost može postati prepreka ne samo u odnosima sa ljudima već i na duhovnom putu.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Želja da u svakoj situaciji budemo u pravu, da se naš glas čuje i da drugi priznaju našu vrednost može postati prepreka ne samo u odnosima sa ljudima već i na duhovnom putu.
Celivanje pokojnika je duboko ukorenjen hrišćanski, pre svega pravoslavni, običaj koji simbolizuje poslednji pozdrav, izraz ljubavi, opraštanja i vere u večni život i vaskrsenje.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.