ZAŠTO NIKAD NE TREBA DA SE LJUTIMO NA LJUDE KOJI NAS SE SETE SAMO KAD IM JE TEŠKO: Sveti Nektarije Eginski kaže da nas cene više nego što mislimo, a evo i zašto
Ponekad nismo zaboravljeni, već samo nismo cenjeni onako kako bismo voleli.
Prijatelji su porodica koju sami biramo.
U životu, prijatelji nisu samo saputnici kroz vreme i okolnosti – oni su često naši najbliži saveznici, naši tihi učitelji, naši iskreni kritičari i najveća podrška. Biti okružen pravim prijateljima znači imati nekog ko te razume i kada ćutiš, ko ostaje kada svi drugi odu i ko te ne podseća na tvoje greške, osim kada to čini da bi te podigao.
Prijatelji ne dolaze samo da bi ispunili naše vreme. Oni imaju moć da utiču na naše vrednosti, izbore, navike, pa čak i na naš identitet. Kroz prijateljstva se razvijamo – sa onima koji nas bodre, učimo da verujemo u sebe; sa onima koji nas osporavaju, učimo da preispitujemo sopstvene stavove. Prijateljstvo je mesto susreta gde se, u najčistijem obliku, ogleda i snaga i krhkost ljudske prirode.
Zato se i kaže da su prijatelji – porodica koju sami biramo. Ali ta sloboda izbora sa sobom nosi i veliku odgovornost. Jer, kao što dobar prijatelj može oplemeniti čoveka, podstaći ga na dobro, podići ga kad padne, tako i loše društvo može da ga odvuče u stranputicu, udalji od samog sebe i od vrednosti koje je gradio čitav život.
O tome koliko su odnosi koje gradimo važni i koliko duboko oblikuju naše biće, govori i pravoslavlje. U njoj prijateljstvo nije samo društveni fenomen, već i duhovna kategorija. Pravoslavna duhovnost podseća da prava prijateljstva treba da budu utemeljena na istini, ljubavi, uzajamnom poštovanju i iskrenoj brizi za spasenje duše drugoga. Prijatelj koji te ne podseća na Boga, koji ne podstiče tvoju dušu na rast, koji ne stoji uz tebe u molitvi i tišini, već samo u provodu i površnosti, nije prijatelj u duhovnom smislu.
Jedan od najmudrijih i najuticajnijih svetitelja Crkve, Sveti Jovan Zlatousti, ostavio je snažno upozorenje koje se odnosi na značaj prijatelja, koje i danas ima svoju punu težinu:
"Ništa nije tako opasno kao loše društvo. Jedan pokvareni prijatelj može ti naneti veću štetu nego deset neprijatelja."
Ponekad nismo zaboravljeni, već samo nismo cenjeni onako kako bismo voleli.
Jednostavne reči iz pravoslavnog molitvenika koje kriju snagu ljubavi, vere i nevidljive podrške u trenucima kada je najpotrebnija.
U današnjem svetu, naići na iskrenog prijatelja nije samo retkost - to je skoro pa luksuz.
Pravoslavlje na prijateljstvo ne gleda kao na prolaznu emociju, već kao na duboku duhovnu vezu.
Čovek, zaslepljen emocijama, često vidi samo ono što gubi, a ne i ono što gubitkom dobija.
Pravoslavna tradicija uči da nema "malih" i "velikih" grehova , već da svaki greh koji opterećuje savest treba izneti, bez obzira na stid, strah ili bojazan od osude.
Pravoslavna mudrost podseća da se istinski oslonac ne traži u prolaznom, već u večnom, jer samo ono što je ukorenjeno u Bogu ne može biti iznevereno.
Crkva pijanstvo nedvosmisleno osuđuje, svrstavajući ga među grehe koji pomračuju um i udaljavaju čoveka od Boga.
U pravoslavnom pogledu na život, rad nikada nije shvatan kao prokletstvo, već kao blagoslov i način da čovek učestvuje u Božijem promislu.
Sve više mladih u Sjedinjenim Državama okreće se drevnom crkvenom predanju, tražeći jasnoću učenja, duhovnu stabilnost i zajednicu koja nudi smisao umesto isprazne forme.
U besedi za Nedelju mitara i fariseja, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje kako snaga Božja u srcu briše strah i čini svet bezopasnim.
Formalnosti i spoljašnje prakse mogu dati okvir, ali samo iskrena veza sa Bogom i moralna doslednost čine veru potpunom i stvarno živom.
Bez znanja bratstva prepisani groblje i temelji crkve, dok se zemljište nadomak manastira prodaje za izgradnju hotela i motela.
Episkop istočnoamerički uzneo je snažnu molitvu za zaštitu nerođene dece, a prisutni, od članova Kongresa do vernika, priznaju da su njegove reči ostavile snažan trag.
Zavetni hram na Vračaru večeras je centar molitve i svetlosti, gde se kroz ikone, sveće i melodije proživljava Hristov prvi susret sa Zakonom, duhovno obrezanje srca i početak nove godine po julijanskom kalendaru – događaji koji ne ostavljaju nikog ravnodušnim.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poslao snažnu božićnu poruku o miru, srcu koje treba da se promeni i veri koja ne počinje od spoljašnje veličine, već iznutra.
Toliko je uspeo očistiti svoj um od zlih pomisli i srce od zlih želja da ga je Bog obdario obilatim darom čudotvorstva.
Slučaj tivatskog paroha, vezan za Morinj i javne istupe, prerastao je u političko-crkveni spor koji otvara stare rane i nova pitanja u odnosima Zagreba i Podgorice.
Od blagoslova patrijarha Pavla do molitve pred svakim mečem - otkrivamo kako pravoslavlje daje snagu, smirenost i unutrašnji kompas jednom od najvećih sportista sveta.