Pravoslavlje na prijateljstvo ne gleda kao na prolaznu emociju, već kao na duboku duhovnu vezu.
U današnjem svetu, u kome se odnosi često zasnivaju na interesima, a kontakti svode na kratke poruke i lajkove, pravo prijateljstvo postaje prava retkost.
Ljudi se lako predstavljaju kao prijatelji – dok je sve u redu, dok se smejemo, izlazimo, delimo lepe trenutke. Ali kada naiđu prve životne poteškoće, kada nas stignu tuga, gubitak, slabost ili borba, tada jasno vidimo koliko je zapravo malo onih koji zaista ostaju.
Pixabay
U životu postoje četiri vrste prijatelja
Upravo tada, kad nam najviše treba oslonac, shvatimo da su mnogi bili tu samo dok im je bilo zgodno, lako i prijatno. Istinski prijatelji se ne poznaju u trenucima radosti – već u nevolji. A kada takvih gotovo da i nema, čovek neizbežno postavlja pitanje: gde su nestali oni koji se zaklinju na bliskost?
Pravoslavlje na prijateljstvo ne gleda kao na prolaznu emociju, već kao na duboku duhovnu vezu. Pravi prijatelj je onaj koji ne traži tvoje svetlo, već te voli i kada si u tami. To nije odnos iz koristi, već iz ljubavi. Sveti oci su govorili da je prijateljstvo izraz božanske ljubavi među ljudima – ono u sebi nosi strpljenje, razumevanje, vernost i tišinu kada reči nisu dovoljne.
Takvu dubinu odnosa lepo je izrazio starac Amfilohije Makris. Na pitanje koliko zapravo vrsta prijatelja postoji, odgovorio je jednostavno, ali duboko:
- Četiri. Prvi su kao hrana, potrebni su ti svakog dana. Drugi su kao lek, tražiš ih kad ti je loše. Treći su kao bolest, oni sami traže tebe. A četvrti... četvrti su kao vazduh, ne vidiš ih, ali su oni uvek sa tobom.
Svakodnevni nemir i neispunjene želje često nas zbunjuju, ali pouka blaženopočivšeg patrijarha govori kako čekanje može biti put ka većim blagoslovima.
U rečima koje su odjeknule daleko izvan hrama Vaskrsenja Hristovog u Valjevu, episkop valjevski podseća da se istinska promena ne meri danima posta, već davanjem ljubavi i osloncem na Crkvu.
Dok mnogi tragaju za savršenim bojama i modernim tehnikama, iz svetinje pored Golupca stiže podsećanje na način koji donosi i ukus i dugotrajnost, ali i pouku šta zapravo znači sačuvati tradiciju.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Svakodnevni nemir i neispunjene želje često nas zbunjuju, ali pouka blaženopočivšeg patrijarha govori kako čekanje može biti put ka većim blagoslovima.
Dok mnogi tragaju za savršenim bojama i modernim tehnikama, iz svetinje pored Golupca stiže podsećanje na način koji donosi i ukus i dugotrajnost, ali i pouku šta zapravo znači sačuvati tradiciju.
Godinama je dolazio i bez objašnjenja zastajao na istom mestu u hramu u Libertivilu, sve dok nije razumeo šta ga tamo uporno vraća i odlučio da promeni svoj život.
Predsednik Vrhovnog sabora Islamske zajednice Srbije otvara lične i duhovne teme – od značenja praznika, preko tišine posta i borbe sa sopstvenim egom, do sećanja na svoje odrastanje i poruka o snazi zajedništva među ljudima.
Od zajedničke molitve na musali do susreta za porodičnom trpezom, praznični dani donose posebnu kulturu ophođenja u kojoj svaka izgovorena čestitka nosi poruku poštovanja, vere i bliskosti među ljudima