DOBRO SE ČUVAJTE PREKOMERNOG UMORA! Čtec Sergije otkrio zašto svako mora naći vremena za adekvatan odmor kako se ne bi zamerio Bogu
Zamor je postao opšte stanje, gotovo nova normalnost savremenog čoveka.
Pravoslavlje na prijateljstvo ne gleda kao na prolaznu emociju, već kao na duboku duhovnu vezu.
U današnjem svetu, u kome se odnosi često zasnivaju na interesima, a kontakti svode na kratke poruke i lajkove, pravo prijateljstvo postaje prava retkost.
Ljudi se lako predstavljaju kao prijatelji – dok je sve u redu, dok se smejemo, izlazimo, delimo lepe trenutke. Ali kada naiđu prve životne poteškoće, kada nas stignu tuga, gubitak, slabost ili borba, tada jasno vidimo koliko je zapravo malo onih koji zaista ostaju.
Upravo tada, kad nam najviše treba oslonac, shvatimo da su mnogi bili tu samo dok im je bilo zgodno, lako i prijatno. Istinski prijatelji se ne poznaju u trenucima radosti – već u nevolji. A kada takvih gotovo da i nema, čovek neizbežno postavlja pitanje: gde su nestali oni koji se zaklinju na bliskost?
Pravoslavlje na prijateljstvo ne gleda kao na prolaznu emociju, već kao na duboku duhovnu vezu. Pravi prijatelj je onaj koji ne traži tvoje svetlo, već te voli i kada si u tami. To nije odnos iz koristi, već iz ljubavi. Sveti oci su govorili da je prijateljstvo izraz božanske ljubavi među ljudima – ono u sebi nosi strpljenje, razumevanje, vernost i tišinu kada reči nisu dovoljne.
Takvu dubinu odnosa lepo je izrazio starac Amfilohije Makris. Na pitanje koliko zapravo vrsta prijatelja postoji, odgovorio je jednostavno, ali duboko:
- Četiri. Prvi su kao hrana, potrebni su ti svakog dana. Drugi su kao lek, tražiš ih kad ti je loše. Treći su kao bolest, oni sami traže tebe. A četvrti... četvrti su kao vazduh, ne vidiš ih, ali su oni uvek sa tobom.

Čovek, zaslepljen emocijama, često vidi samo ono što gubi, a ne i ono što gubitkom dobija.
Pravoslavna mudrost podseća da se istinski oslonac ne traži u prolaznom, već u večnom, jer samo ono što je ukorenjeno u Bogu ne može biti iznevereno.
Grešimo kada poverenje poklanjamo ljudima olako, vođeni spoljašnjim utiscima, dopadljivošću ili prividnom bliskošću.
Jeroshimonah Mihailo Pitkevič upozorava da previše poznanstava iscrpljuje dušu i objašnjava zašto pažljivo biranje s kim delimo srce može biti ključ istinske ravnoteže i duhovnog zdravlja.
Zamor je postao opšte stanje, gotovo nova normalnost savremenog čoveka.
Mnogi danas žive u dubokom uverenju da je za njih "već kasno" i da su sopstvenim greškama zauvek zatvorili vrata budućnosti.
U besedi za Nedelju bludnoga sina, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava kako Božja moć razvezuje najteže okove i vraća izgubljeni mir duši.
U jednoj od svojih pouka, svetogorski starac objašnjava zašto diplomirani bogoslovi, bez iskustva molitve i života, više zbunjuju nego što preobražavaju vernike - i kako jedan pravi jerej menja sve u svojoj parohiji.
Dekan Bogoslovskog fakulteta u Foči upozorava da je reč o smišljenom potezu koji prevazilazi administraciju i zadire u samu suštinu vere i identiteta.
Bez znanja bratstva prepisani groblje i temelji crkve, dok se zemljište nadomak manastira prodaje za izgradnju hotela i motela.
Episkop istočnoamerički uzneo je snažnu molitvu za zaštitu nerođene dece, a prisutni, od članova Kongresa do vernika, priznaju da su njegove reči ostavile snažan trag.
Zavetni hram na Vračaru večeras je centar molitve i svetlosti, gde se kroz ikone, sveće i melodije proživljava Hristov prvi susret sa Zakonom, duhovno obrezanje srca i početak nove godine po julijanskom kalendaru – događaji koji ne ostavljaju nikog ravnodušnim.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Prepodobnog Ksenofonta i Mariju po starom kalendaru i Svetog Teodora Stratilata po novom kalendaru. Katolici proslavljaju Svetog Jeronima Emilijanija, dok u judaizmu i islamu danas nema velikog verskog praznika.
U jednoj od svojih pouka, svetogorski starac objašnjava zašto diplomirani bogoslovi, bez iskustva molitve i života, više zbunjuju nego što preobražavaju vernike - i kako jedan pravi jerej menja sve u svojoj parohiji.
Koordinator Odseka za dijalog u javnoj sferi Misionarskog odeljenja Arhiepiskopije beogradsko-karlovačke objašnjava kako pokušaji brisanja crkvene tradicije otkrivaju sukob između iskonskih vrednosti i kvazi „napretka“.