ŠTA JE JEVANĐELJE ZAISTA? Odgovor Svetog Justina Ćelijskog može da iznenadi čak i revnosne vernike
Veliki srpski svetitelj objašnjava da reč koju hrišćani svakodnevno izgovaraju krije odgovor koji nije samo pitanje znanja, već i način života.
Pravoslavlje na prijateljstvo ne gleda kao na prolaznu emociju, već kao na duboku duhovnu vezu.
U današnjem svetu, u kome se odnosi često zasnivaju na interesima, a kontakti svode na kratke poruke i lajkove, pravo prijateljstvo postaje prava retkost.
Ljudi se lako predstavljaju kao prijatelji – dok je sve u redu, dok se smejemo, izlazimo, delimo lepe trenutke. Ali kada naiđu prve životne poteškoće, kada nas stignu tuga, gubitak, slabost ili borba, tada jasno vidimo koliko je zapravo malo onih koji zaista ostaju.
Upravo tada, kad nam najviše treba oslonac, shvatimo da su mnogi bili tu samo dok im je bilo zgodno, lako i prijatno. Istinski prijatelji se ne poznaju u trenucima radosti – već u nevolji. A kada takvih gotovo da i nema, čovek neizbežno postavlja pitanje: gde su nestali oni koji se zaklinju na bliskost?
Pravoslavlje na prijateljstvo ne gleda kao na prolaznu emociju, već kao na duboku duhovnu vezu. Pravi prijatelj je onaj koji ne traži tvoje svetlo, već te voli i kada si u tami. To nije odnos iz koristi, već iz ljubavi. Sveti oci su govorili da je prijateljstvo izraz božanske ljubavi među ljudima – ono u sebi nosi strpljenje, razumevanje, vernost i tišinu kada reči nisu dovoljne.
Takvu dubinu odnosa lepo je izrazio starac Amfilohije Makris. Na pitanje koliko zapravo vrsta prijatelja postoji, odgovorio je jednostavno, ali duboko:
- Četiri. Prvi su kao hrana, potrebni su ti svakog dana. Drugi su kao lek, tražiš ih kad ti je loše. Treći su kao bolest, oni sami traže tebe. A četvrti... četvrti su kao vazduh, ne vidiš ih, ali su oni uvek sa tobom.

U duhovnom smislu, prijateljstvo je dar, ali i odgovornost.
Čovek, zaslepljen emocijama, često vidi samo ono što gubi, a ne i ono što gubitkom dobija.
Pravoslavna mudrost podseća da se istinski oslonac ne traži u prolaznom, već u večnom, jer samo ono što je ukorenjeno u Bogu ne može biti iznevereno.
Grešimo kada poverenje poklanjamo ljudima olako, vođeni spoljašnjim utiscima, dopadljivošću ili prividnom bliskošću.
Veliki srpski svetitelj objašnjava da reč koju hrišćani svakodnevno izgovaraju krije odgovor koji nije samo pitanje znanja, već i način života.
Nove pesme mitropolita zvorničko-tuzlanskog posvećene su svetiteljima, Presvetoj Bogorodici, monaškom životu, veri i duhovnom podvigu, a nastale su prema njegovim autorskim stihovima.
Sveštenik ju je čekao u crkvi Presvete Bogorodice u Kuramadesima, ali je vest o njenom dolasku počela da se širi među meštanima...
Post u Pravoslavnoj crkvi podrazumeva i odricanje od telesnih zadovoljstava.
Nove pesme mitropolita zvorničko-tuzlanskog posvećene su svetiteljima, Presvetoj Bogorodici, monaškom životu, veri i duhovnom podvigu, a nastale su prema njegovim autorskim stihovima.
Pevačica je tokom privatne posete manastiru Varlam provela tri sata, upoznala se sa monaškim životom i zatražila savet o duhovnim pitanjima od starešine ovog drevnog središta Pravoslavne crkve.
Kada su se Mihajlo i Ana izgubili u šumi, neobičan drveni krstić i zvuk crkvenog zvona poveli su ih putem na kojem su otkrili da pomoć ponekad stiže onda kada joj se najmanje nadamo.
Na video-snimcima vidi se evakuacija monahinja, dok se u blizini svetinje vatrogasci bore sa vatrenom stihijom.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve govorio je o Hristovoj svetlosti na gori Tavor i podsetio vernike da vera nije samo svedočanstvo o prošlom događaju, već poziv da dopustimo Božjoj ljubavi da preobražava, izbavlja i isceljuje naš život.
Od osvećenih plodova i litija do neobičnih običaja u različitim zemljama, iza ovog praznika krije se priča mnogo dublja od onoga što se vidi na prvi pogled.
Beli luk, svež peršun i nekoliko suvih začina pretvaraju jednostavan obrok u aromatično jelo, a priprema je jednostavna i ne zahteva mnogo sastojaka.