DA LI BURME ZA VENČANJE MORAJU DA BUDU ZLATNE: Otac Milosav ukazao na velike zablude vernika
Prsetenovanjem nekome dajete veru da ćete ga voleti do kraja života, kaže otac Milosav.
Ponekad nismo zaboravljeni, već samo nismo cenjeni onako kako bismo voleli.
Svi imamo u životu bar jednu osobu koja nas se seti samo kad joj nešto zatreba. U tim trenucima često osetimo neprijatnost, jer deluje kao da smo im važni samo kad su u problemu. To može izazvati osećaj iskorišćenosti i dovesti do ljutnje ili razočaranja.
Međutim, takvo ponašanje ne mora uvek značiti lošu nameru. Neki ljudi jednostavno ne umeju da održavaju redovan kontakt, ali dobro pamte ko im je stvarno pomogao kada im je bilo najteže. Zbog toga se javljaju upravo onima kojima najviše veruju ili od kojih očekuju razumevanje.
To ne znači da treba da tolerišemo nepoštovanje ili da budemo stalno dostupni po tuđim uslovima. Ali, vredi razmisliti o tome da nas ljudi možda ne zovu iz koristi, već zato što nas vide kao nekog pouzdanog i sposobnog da im pomogne kad ne znaju šta da rade.
Ponekad nismo zaboravljeni, već samo nismo cenjeni onako kako bismo voleli.
Sveti Nektarije Eginski kaže da ne bi trebalo da budemo ljuti ako nas se ljudi sete samo kada su u nevolji.
"Nemojte biti uznemireni ako vas se ljudi sećaju samo kad im zatrebate. Osetite privilegiju da ste poput sveće koja im padne na pamet u njihovim najmračnim satima".
Prsetenovanjem nekome dajete veru da ćete ga voleti do kraja života, kaže otac Milosav.
Prava molitva ne teži ispunjenju samovolje, već da se u našem životu ostvari Božija volja.
Kum daje zavet pred Bogom i Crkvom da će voditi kumče kroz hrišćanski život, ali šta ako on svoju obavezu ne ispunjava.
Iako je imao ženu, živeo je po reči apostolovoj: "Odsada i oni koji imaju žene da budu kao da ih nemaju".
Nikada iz naših usta ne treba da izađe zla reč, reč koja nije osoljena blagodaću Božijom, govorio je Sveti Nektarije Eginski.
Car Likinije naredio je najstrašnije mučenje, ali ni vatra ni bol nisu slomili njihove reči – „Mi smo hrišćani“. Danas ih slavimo kao svetitelje čija hrabrost nadahnjuje vekovima.
I oni koji svesno odbacuju decu, i oni koji ih ne mogu imati, deo su iste društvene stvarnosti koja je u raskoraku s Božijom zapovešću.
Napisao je mnoga poučna dela na grčkom i latinskom jeziku. Naročito je čuvena njegova grčko-latinska Sintagma.
Parohije od Teksasa do Njujorka beleže stotine novih vernika koji se pripremaju za krštenje, dok arhijerej Antiohijske patrijaršije ističe da iza brojki stoji dug i zahtevan put istinskog obraćenja, a ne prolazni trend.
U besedi za 27. ponedeljak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ochridski i Žički objašnjava kako raznovrsna zvanja oblikuju telo Crkve i vode verne ka spasenju.
Strah od nerazumevanja često zaustavlja vernike, ali jedna mudrost optinskog monaha pokazuje kako strpljenje i smirenje otvaraju vrata duhovnog mira i Božije blagodati.
Protinica Olga Jurevič otvoreno govori o preprekama koje stoje na putu ka odluci o sklapanju braka: od sumnje u izbor partnera do bojazni od ličnog sloma i otkriva kojim putem se dolazi do sigurnosti, zrelosti i prave bliskosti.
Skoro tri decenije ovaj zanatlija iz Ježevice izrađuje voštanice po manastirskom predanju, učeći nas da se prava sveća ne stvara mašinom, već strpljenjem, iskustvom i verom koja se ne gasi ni kada plamen dogori.
Na manastirskom imanju, nakon požara i decenija bez uzgoja, bratstvo uz pomoć svetogorskih monaha i molitvu igumana Metodija obnavlja poljoprivrednu tradiciju, dajući novi život ekonomiji i duhovnom životu manastira.
U manastiru Mrkonjići, samo nekoliko metara od ulaza u hram, stoji košćela stara više od četiri veka - mesto gde se susreću vera, predanje i čudo prirode.
Od prenosa posmrtnih ostataka pesnika iz Amerike do današnje uloge hrama na Crkvini kao duhovnog i kulturnog središta – priča o svetinji koja je postala znak prepoznavanja Trebinja.
Od najranijih vremena, Crkva uči da je trpljenje put ka smirenju, duhovnoj snazi i unutrašnjem preobražaju čoveka.
Vernici se često pitaju da li tuđi krst nosi tuđu sudbinu, a odgovor sveštenika ruši rasprostranjene strahove.
Čini se da vernici u Srbiji, pa i šire, duhovnu stranu često zanemaruju, pa se post za mnoge svodi, pre svega, na opterećenje time šta će da jedu.