DA LI BURME ZA VENČANJE MORAJU DA BUDU ZLATNE: Otac Milosav ukazao na velike zablude vernika
Prsetenovanjem nekome dajete veru da ćete ga voleti do kraja života, kaže otac Milosav.
Ponekad nismo zaboravljeni, već samo nismo cenjeni onako kako bismo voleli.
Svi imamo u životu bar jednu osobu koja nas se seti samo kad joj nešto zatreba. U tim trenucima često osetimo neprijatnost, jer deluje kao da smo im važni samo kad su u problemu. To može izazvati osećaj iskorišćenosti i dovesti do ljutnje ili razočaranja.
Međutim, takvo ponašanje ne mora uvek značiti lošu nameru. Neki ljudi jednostavno ne umeju da održavaju redovan kontakt, ali dobro pamte ko im je stvarno pomogao kada im je bilo najteže. Zbog toga se javljaju upravo onima kojima najviše veruju ili od kojih očekuju razumevanje.
To ne znači da treba da tolerišemo nepoštovanje ili da budemo stalno dostupni po tuđim uslovima. Ali, vredi razmisliti o tome da nas ljudi možda ne zovu iz koristi, već zato što nas vide kao nekog pouzdanog i sposobnog da im pomogne kad ne znaju šta da rade.
Ponekad nismo zaboravljeni, već samo nismo cenjeni onako kako bismo voleli.
Sveti Nektarije Eginski kaže da ne bi trebalo da budemo ljuti ako nas se ljudi sete samo kada su u nevolji.
"Nemojte biti uznemireni ako vas se ljudi sećaju samo kad im zatrebate. Osetite privilegiju da ste poput sveće koja im padne na pamet u njihovim najmračnim satima".
Prsetenovanjem nekome dajete veru da ćete ga voleti do kraja života, kaže otac Milosav.
Prava molitva ne teži ispunjenju samovolje, već da se u našem životu ostvari Božija volja.
Kum daje zavet pred Bogom i Crkvom da će voditi kumče kroz hrišćanski život, ali šta ako on svoju obavezu ne ispunjava.
Iako je imao ženu, živeo je po reči apostolovoj: "Odsada i oni koji imaju žene da budu kao da ih nemaju".
Nikada iz naših usta ne treba da izađe zla reč, reč koja nije osoljena blagodaću Božijom, govorio je Sveti Nektarije Eginski.
Car Likinije naredio je najstrašnije mučenje, ali ni vatra ni bol nisu slomili njihove reči – „Mi smo hrišćani“. Danas ih slavimo kao svetitelje čija hrabrost nadahnjuje vekovima.
I oni koji svesno odbacuju decu, i oni koji ih ne mogu imati, deo su iste društvene stvarnosti koja je u raskoraku s Božijom zapovešću.
Napisao je mnoga poučna dela na grčkom i latinskom jeziku. Naročito je čuvena njegova grčko-latinska Sintagma.
Marko Jevtić objašnjava kako bogoslužbeni poredak, a ne puka računica datuma, određuje kada svetitelj zaista dobija svoje mesto u kalendaru i zašto je u tom izboru suština važnija od forme.
U besedi za utorak sedmice mitara i fariseja otkriva se skriveno Carstvo Božje, gde prolazna moć ovih zemaljskih vladara ne znači ništa, a pravednici uživaju večnu slavu.
Na praznik prvog srpskog arhiepiskopa, vernici imaju priliku da kroz molitvu koju je napisao vladika Nikolaj Velimirović pronađu unutrašnji mir, snagu, zajedništvo i dobiju blagoslov.
U kratkoj poruci prvog srpskog arhiepiskopa krije se odgovor na nemir, svađe i sitne pobede koje nas troše - pouka koja ne traži da budemo jači od drugih, već da pobedimo sebe.
Episkop istočnoamerički uzneo je snažnu molitvu za zaštitu nerođene dece, a prisutni, od članova Kongresa do vernika, priznaju da su njegove reči ostavile snažan trag.
Zavetni hram na Vračaru večeras je centar molitve i svetlosti, gde se kroz ikone, sveće i melodije proživljava Hristov prvi susret sa Zakonom, duhovno obrezanje srca i početak nove godine po julijanskom kalendaru – događaji koji ne ostavljaju nikog ravnodušnim.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poslao snažnu božićnu poruku o miru, srcu koje treba da se promeni i veri koja ne počinje od spoljašnje veličine, već iznutra.
Crkva Hristovog Rođenja jedna je najstarijih sačuvanih hrišćanskih crkava na svetu, podignuta u 4. veku, u vreme cara Konstantina.
Mitropolit Siluan predvodio svečano sabranje, osvećen je impozantni mozaik prvog srpskog arhiepiskopa, a 45. omladinski festival spojio je duhovnost, tradiciju i srpsku zajednicu u Australiji.
Bračni par Tomas u Velsu kupio je staru crkvu iz 12. veka da u njoj napravi dom, a onda su radovi otvorili priču koju je vreme čuvalo vekovima i postavili pitanje: može li se živeti iznad tuđe večnosti?
Posle trijumfa u Beogradskoj areni i osvajanja titule prvaka Evrope, reprezentativci Srbije posetili su patrijarha srpskog Porfirija - u susretu koji nije bio o golovima, već o onome što pobeda nosi sa sobom i kada aplauzi utihnu.