DA LI BURME ZA VENČANJE MORAJU DA BUDU ZLATNE: Otac Milosav ukazao na velike zablude vernika
Prsetenovanjem nekome dajete veru da ćete ga voleti do kraja života, kaže otac Milosav.
Ponekad nismo zaboravljeni, već samo nismo cenjeni onako kako bismo voleli.
Svi imamo u životu bar jednu osobu koja nas se seti samo kad joj nešto zatreba. U tim trenucima često osetimo neprijatnost, jer deluje kao da smo im važni samo kad su u problemu. To može izazvati osećaj iskorišćenosti i dovesti do ljutnje ili razočaranja.
Međutim, takvo ponašanje ne mora uvek značiti lošu nameru. Neki ljudi jednostavno ne umeju da održavaju redovan kontakt, ali dobro pamte ko im je stvarno pomogao kada im je bilo najteže. Zbog toga se javljaju upravo onima kojima najviše veruju ili od kojih očekuju razumevanje.
To ne znači da treba da tolerišemo nepoštovanje ili da budemo stalno dostupni po tuđim uslovima. Ali, vredi razmisliti o tome da nas ljudi možda ne zovu iz koristi, već zato što nas vide kao nekog pouzdanog i sposobnog da im pomogne kad ne znaju šta da rade.
Ponekad nismo zaboravljeni, već samo nismo cenjeni onako kako bismo voleli.
Sveti Nektarije Eginski kaže da ne bi trebalo da budemo ljuti ako nas se ljudi sete samo kada su u nevolji.
"Nemojte biti uznemireni ako vas se ljudi sećaju samo kad im zatrebate. Osetite privilegiju da ste poput sveće koja im padne na pamet u njihovim najmračnim satima".
Prsetenovanjem nekome dajete veru da ćete ga voleti do kraja života, kaže otac Milosav.
Prava molitva ne teži ispunjenju samovolje, već da se u našem životu ostvari Božija volja.
Kum daje zavet pred Bogom i Crkvom da će voditi kumče kroz hrišćanski život, ali šta ako on svoju obavezu ne ispunjava.
Iako je imao ženu, živeo je po reči apostolovoj: "Odsada i oni koji imaju žene da budu kao da ih nemaju".
Nikada iz naših usta ne treba da izađe zla reč, reč koja nije osoljena blagodaću Božijom, govorio je Sveti Nektarije Eginski.
Car Likinije naredio je najstrašnije mučenje, ali ni vatra ni bol nisu slomili njihove reči – „Mi smo hrišćani“. Danas ih slavimo kao svetitelje čija hrabrost nadahnjuje vekovima.
I oni koji svesno odbacuju decu, i oni koji ih ne mogu imati, deo su iste društvene stvarnosti koja je u raskoraku s Božijom zapovešću.
Napisao je mnoga poučna dela na grčkom i latinskom jeziku. Naročito je čuvena njegova grčko-latinska Sintagma.
Pripreme za slavu, valja naglasiti, ne počinju spremanjem hrane, već duhovnim pristupom i poštovanjem crkvenog kanona.
Prijatelji su porodica koju sami biramo.
On kaže da nije slučajno što svi koji su nekoga izgubili, od tog trećeg do devetog dana, posle prvobitnog šoka počinju da osećaju neki blaži mir.
Protojerej Maksim Burdin otkriva kako je kroz mladalačka lutanja, radove u manastiru i jedan neočekivani susret u hramu pronašao svoj put do svešteničke službe.
Na ostrvcetu od svega 100 kvadratnih metara, svetinja Svetog Andreja Prvozvanog očarava posetioce bajkovitim prizorom i duhovnim mirom, postajući nezaobilazna destinacija za vernike i turiste.
Na liturgiji i svepravoslavnom molebanu, vernici iz cele zemlje i Balkana sabrali su se da mole za mir, zaštitu napaćenog naroda i blagoslov svojih porodica, stvarajući prizor koji očarava i duhovno i vizuelno.
Naziv tribine bio je „Јedini bez greha“, a jedan od najdirljivijih trenutaka bio je kada je govorio o Svetom Lazaru Četvorodnevnom
Na današnji dan sećamo se osvećenja Jerusalimskog hrama Vaskrsenja – svetinje nad svetinjama. Mesto Hristovog raspeća i Vaskrsenja postalo je srce hrišćanskog sveta.
U besedi za 20. ponedeljak po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje kako iskrenost i vera najmlađih otvaraju puteve veličanstvu Hrista koje čak i mudri ne mogu dosegnuti.
Otkrijte kako dva šiljasta vrha i viseće trake jedne kape prenose svetlost Božje istine i autoritet apostolske tradicije.
Današnja jevanđeljska začela podsećaju nas da pogled sklonimo sa prolaznog i usmerimo ga ka onome što jedino donosi mir — veri, ljubavi i smirenju.