Prsetenovanjem nekome dajete veru da ćete ga voleti do kraja života, kaže otac Milosav.
Sve više parova se, pored građanskog, odlučuje i za crkveno venčanje. Uz to, često se biraju posebne burme, a kumovi ili mladenci neretko za njih izdvajaju basnoslovne svote novca.
Kod nas je pravilo da se za crkveno venčanje kupuju zlatne burme, ali trebalo bi naglasiti da one mogu biti od bilo kog, pa i najjeftinijeg materijala.
Crkva ne traži da burme budu ni zlatne, ni skupe niti dijamanske, važno je da postoje, ali od čega su one izrađene, najmanje je bitno.
SPC
Otac Milosav
Na to je u emisiji na TV Hram ukazao sveštenik Milosav Radojević.
- Burme su samo spoljni znak naše date reči, datog zaveta vernosti, zaveta ljubavi, zaveta svog neraskidivog braka, doživotne vernosti ... Nije važno od čega su. I dovoljno je samo prstenovanje na venčanju. Ima ona narodna da se vo veže za rogove, a čevek za reč - rekao je otac Milosav i nastavio:
- Ako sam ja dao reč, to treba da bude svetinja. Neće spoljni znak odnosno burma tu puno da pomogne, pre će da podseća da je neko dao reč, ali neće on da spase.
Otac Milosav ističe da se prstenovanje i vrši iz ljubavi, ono je simbol date reči, i suština svega je poštovanje onoga što je čovek obećao.
- Prsetenovanjem nekome dajete veru da ćete ga voleti do kraja života. I nema potrebe kupovati jedne burme za veridbu, druge za venčanje, dovoljno je kupiti burme samo za venčanje - objasnio je otac Milosav.
Dok savremeno društvo često posmatra razvod kao nešto uobičajeno, Crkva ga vidi kao bolan i krajnji izlaz, moguć samo u retkim, izuzetno teškim situacijama.
Savremeni način života, ubrzan tempo, ekonomska nesigurnost, kao i rastući individualizam doveli su do toga da se brak i porodica sve više doživljavaju kao teret, a ne kao duhovni i emocionalni oslonac.
Poslastica koja se ne jede na brzinu – prhka osnova od oraha i lagani šne od belanaca stvaraju desert koji opstaje danima i vraća duh porodičnih okupljanja.
Sveštenik Dmitrij Baricki tumači dramatičan jevanđelski događaj i upozorava na skrivenu opasnost – kada čovek odbije milost, ni čudo ne donosi mir, a rana nastavlja da upravlja njegovim životom.
U prisustvu sveštenstva, majstora i meštana završen važan korak u izgradnji crkve, a poruke vladike ukazale na značaj istrajnosti, vere i dela koja, kako je naglasio, imaju trajnu vrednost i ne prolaze s vremenom.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Sveštenik Dmitrij Baricki tumači dramatičan jevanđelski događaj i upozorava na skrivenu opasnost – kada čovek odbije milost, ni čudo ne donosi mir, a rana nastavlja da upravlja njegovim životom.
Kroz slike ognja i malja, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje kako Božja poruka u jednima budi utehu i snagu, a u drugima razotkriva unutrašnju tvrdoću i pokreće duboko preispitivanje.
Kroz kratka, precizna pitanja i odgovore, ova pouka razotkriva naše slabosti, navike i zablude, ali i pokazuje put ka unutrašnjoj snazi, miru i istinskoj veri, kakva se retko prepoznaje u svakodnevici.
U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja služena zaupokojena liturgija za Jovana Kneževića, uz prisustvo mitropolita Joanikija i brojnih vernika; emotivni oproštaj nastavljen molitvom i ispraćajem ka manastiru Kosijerevo.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
Kroz kratka, precizna pitanja i odgovore, ova pouka razotkriva naše slabosti, navike i zablude, ali i pokazuje put ka unutrašnjoj snazi, miru i istinskoj veri, kakva se retko prepoznaje u svakodnevici.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Prepodobnog Jovana Dekapolita po starom i Svetog proroka Jeremiju po novom kalendaru. Katolici obeležavaju praznik Svetog Josifa Radnika, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja služena zaupokojena liturgija za Jovana Kneževića, uz prisustvo mitropolita Joanikija i brojnih vernika; emotivni oproštaj nastavljen molitvom i ispraćajem ka manastiru Kosijerevo.