Prsetenovanjem nekome dajete veru da ćete ga voleti do kraja života, kaže otac Milosav.
Sve više parova se, pored građanskog, odlučuje i za crkveno venčanje. Uz to, često se biraju posebne burme, a kumovi ili mladenci neretko za njih izdvajaju basnoslovne svote novca.
Kod nas je pravilo da se za crkveno venčanje kupuju zlatne burme, ali trebalo bi naglasiti da one mogu biti od bilo kog, pa i najjeftinijeg materijala.
Crkva ne traži da burme budu ni zlatne, ni skupe niti dijamanske, važno je da postoje, ali od čega su one izrađene, najmanje je bitno.
SPC
Otac Milosav
Na to je u emisiji na TV Hram ukazao sveštenik Milosav Radojević.
- Burme su samo spoljni znak naše date reči, datog zaveta vernosti, zaveta ljubavi, zaveta svog neraskidivog braka, doživotne vernosti ... Nije važno od čega su. I dovoljno je samo prstenovanje na venčanju. Ima ona narodna da se vo veže za rogove, a čevek za reč - rekao je otac Milosav i nastavio:
- Ako sam ja dao reč, to treba da bude svetinja. Neće spoljni znak odnosno burma tu puno da pomogne, pre će da podseća da je neko dao reč, ali neće on da spase.
Otac Milosav ističe da se prstenovanje i vrši iz ljubavi, ono je simbol date reči, i suština svega je poštovanje onoga što je čovek obećao.
- Prsetenovanjem nekome dajete veru da ćete ga voleti do kraja života. I nema potrebe kupovati jedne burme za veridbu, druge za venčanje, dovoljno je kupiti burme samo za venčanje - objasnio je otac Milosav.
Dok savremeno društvo često posmatra razvod kao nešto uobičajeno, Crkva ga vidi kao bolan i krajnji izlaz, moguć samo u retkim, izuzetno teškim situacijama.
Savremeni način života, ubrzan tempo, ekonomska nesigurnost, kao i rastući individualizam doveli su do toga da se brak i porodica sve više doživljavaju kao teret, a ne kao duhovni i emocionalni oslonac.
U besedi za utorak 3. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički tumači biblijsku sliku o čoveku koji sigurnost gradi na pogrešnom temelju i zato sopstveni mir pretvara u put ka propasti.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog mučenika Lukilijana i druge s njim po starom, i Svetog Tihona Amatuntskog po novom kalendaru. Katolička crkva obeležava spomen Svetog Franje Regisa, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Pouka protojereja Valerijana Krečetova otkriva kako se duhovni život ne urušava naglo, već kroz male prekide koji deluju bezazleno, ali vremenom menjaju sve, i zašto je povratak moguć samo kroz upornost bez odlaganja.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
U besedi za utorak 3. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički tumači biblijsku sliku o čoveku koji sigurnost gradi na pogrešnom temelju i zato sopstveni mir pretvara u put ka propasti.
Pouka protojereja Valerijana Krečetova otkriva kako se duhovni život ne urušava naglo, već kroz male prekide koji deluju bezazleno, ali vremenom menjaju sve, i zašto je povratak moguć samo kroz upornost bez odlaganja.
U crkvi Uspenja Presvete Bogorodice jubilej je proslavljen kroz liturgiju, zvuke hilandarskih pojaca i sabranje koje je pokazalo duboku vezu ovog prostora sa svetogorskim nasleđem i živim predanjem Crkve.
Arhimandrit Jefrem poručio je da prisustvo Časnog Pojasa nije slučajno, govorio je o „milion poklonika“, zavetu kneza Lazara i duhovnoj vezi koja ostaje i posle odlaska svetinje u Vatoped.
Iz knjige „Ko posti, dušu gosti“ otkrivamo jednostavno posno jelo koje u sebi nosi toplinu manastirske kuhinje i miris domaće, pažljivo pripremljene hrane.