DA LI BURME ZA VENČANJE MORAJU DA BUDU ZLATNE: Otac Milosav ukazao na velike zablude vernika
Prsetenovanjem nekome dajete veru da ćete ga voleti do kraja života, kaže otac Milosav.
Iako je imao ženu, živeo je po reči apostolovoj: "Odsada i oni koji imaju žene da budu kao da ih nemaju".
SPC slavi svetog mučenika Teodota sa sedam devojaka mučenica.
Ostalo je zabeleženo da su se devojke zvale Tekusa, Aleksandra, Klavdija, Faina, Efrasija, Matrona, i Julija.
Teodot je bio oženjen i krčmar u Ankiri za vremena cara Dioklecijana.
Iako je imao ženu, živeo je po reči apostolovoj: "Odsada i oni koji imaju žene da budu kao da ih nemaju“ (1. Kor 7, 29).
A krčmu je držao, da bi mogao bez sumnji što bolje pomagati hrišćane. Njegova krčma bila je sklonište gonjenim vernicima.
"Tajno šiljaše Teodot pomoć razbegnutim hrišćanima po planinama, i tajno prikupljaše tela poginulih i sahranjivaše", piše u žitijama.
U to vreme, izvedene su na sud i mučene za Hrista sedam devojaka. One su bile mučene, izvrgnute ruglu, i najzad utopljene u jezeru.
Jedna od njih, sveta Tekusa, javila se u snu Teodotu i reče mu da izvadi njihova tele iz jezera i sahrani.
"Po tamnoj noći pođe Teodot sa jednim drugom da ispuni volju mučenice, i, vođen od angela Božjih, uspe te nađe svih sedam tela i sahrani".
No taj drug ga je izdao sudiji, i sudija ga stavi na teške muke.
"No sve muke trpljaše Teodot kao da beše u tuđem telu imajući sav svoj um udubljen u Gospoda. Kada mu mučitelj sve telo pretvori u rane, i zube mu kamenjem razdrobi, naredi da se mačem poseče".
Kada je izveden na gubilište, svi hrišćani su plakali, a sveti Teodot im je rekao: "Ne plačite, braćo, za mnom nego proslavite Gospoda našeg Isusa Hrista, koji mi pomože svršiti podvig i dušmana pobediti“.
Rekavši to, položi svoju glavu na panj pod mač, i bi posečen 303. godine. Sveštenik neki česno ga sahrani na jednoj uzvišici izvan grada. Na tome mestu docnije je podignut hram u ime svetog Teodota.
Prsetenovanjem nekome dajete veru da ćete ga voleti do kraja života, kaže otac Milosav.
Po smrti Svetog Pahomija, Teodor je postao iguman svih njegovih manastira.
Slavi se četrdeset dana nakon Vaskrsa, tačnije u četvrtak šeste nedelje posle praznika Vaskrsenja Hristovog.
Prava molitva ne teži ispunjenju samovolje, već da se u našem životu ostvari Božija volja.
Sveštenik Borislav Petrić kaže da je naša dužnost da decu spremamo i učimo ih da je smrt deo života.
Osim Miholjskih, tokom godine se obeležavaju još i zimske, letnje i Mitrovske zadušnice.
Pravoslavnih hrišćana u svetu ima između 200 i 260 miliona, a najviše ih je u zemljama Balkana, Rusiji i Grčkoj, gde vera i tradicija i dalje žive punim plućima.
Na današnji dan se sa poštovanjem sećamo Stefana Prvovenčanog – prvog srpskog kralja, ktitora, mirotvorca i sina svetitelja, koji je krunisao veru svoga naroda.
Sava je izdejstvovao kod cara i patrijarha nezavisnost srpske crkve, i postao prvi arhiepiskop srpski.
Pravoslavni vernici danas slave Svete mučenike Jermila i Stratonika po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležava spomen na prepodobne Ksenofonta, Mariju i njihove sinove Arkadija i Jovana. Katolici danas slave Svete Timoteja i Tita, dok u judaizmu i islamu nema velikog verskog praznika
Kada su i Stratonika doveli caru kao hrišćanina, on presudi da se obojica potope u Dunav.
Ova svetinja povezuje Jerusalim, Svetu Goru i prvog arhiepiskopa srpskog i govori o blizini Boga na način koji se ne zaboravlja.
Episkop istočnoamerički uzneo je snažnu molitvu za zaštitu nerođene dece, a prisutni, od članova Kongresa do vernika, priznaju da su njegove reči ostavile snažan trag.
Zavetni hram na Vračaru večeras je centar molitve i svetlosti, gde se kroz ikone, sveće i melodije proživljava Hristov prvi susret sa Zakonom, duhovno obrezanje srca i početak nove godine po julijanskom kalendaru – događaji koji ne ostavljaju nikog ravnodušnim.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poslao snažnu božićnu poruku o miru, srcu koje treba da se promeni i veri koja ne počinje od spoljašnje veličine, već iznutra.
Crkva Hristovog Rođenja jedna je najstarijih sačuvanih hrišćanskih crkava na svetu, podignuta u 4. veku, u vreme cara Konstantina.
U trenucima kada pritisnu muke, ljudi se prirodno okreću veri, ali se neretko javi dilema – da li se obratiti određenom svecu ili je dovoljna molitva upućena Bogu.
Pouka svetogorskog starca razotkriva zašto mnoge ljubavi pucaju pre nego što postanu porodica - i po čemu se zaista prepoznaje čovek sposoban da nosi zajednički život.
Recept jeromonaha Jeroteja Draganovića svedoči kako se u mrsnim danima u monaškoj kuhinji sprema hrana bez žurbe, ali sa merom i smislom.