DA LI BURME ZA VENČANJE MORAJU DA BUDU ZLATNE: Otac Milosav ukazao na velike zablude vernika
Prsetenovanjem nekome dajete veru da ćete ga voleti do kraja života, kaže otac Milosav.
Iako je imao ženu, živeo je po reči apostolovoj: "Odsada i oni koji imaju žene da budu kao da ih nemaju".
SPC slavi svetog mučenika Teodota sa sedam devojaka mučenica.
Ostalo je zabeleženo da su se devojke zvale Tekusa, Aleksandra, Klavdija, Faina, Efrasija, Matrona, i Julija.
Teodot je bio oženjen i krčmar u Ankiri za vremena cara Dioklecijana.
Iako je imao ženu, živeo je po reči apostolovoj: "Odsada i oni koji imaju žene da budu kao da ih nemaju“ (1. Kor 7, 29).
A krčmu je držao, da bi mogao bez sumnji što bolje pomagati hrišćane. Njegova krčma bila je sklonište gonjenim vernicima.
"Tajno šiljaše Teodot pomoć razbegnutim hrišćanima po planinama, i tajno prikupljaše tela poginulih i sahranjivaše", piše u žitijama.
U to vreme, izvedene su na sud i mučene za Hrista sedam devojaka. One su bile mučene, izvrgnute ruglu, i najzad utopljene u jezeru.
Jedna od njih, sveta Tekusa, javila se u snu Teodotu i reče mu da izvadi njihova tele iz jezera i sahrani.
"Po tamnoj noći pođe Teodot sa jednim drugom da ispuni volju mučenice, i, vođen od angela Božjih, uspe te nađe svih sedam tela i sahrani".
No taj drug ga je izdao sudiji, i sudija ga stavi na teške muke.
"No sve muke trpljaše Teodot kao da beše u tuđem telu imajući sav svoj um udubljen u Gospoda. Kada mu mučitelj sve telo pretvori u rane, i zube mu kamenjem razdrobi, naredi da se mačem poseče".
Kada je izveden na gubilište, svi hrišćani su plakali, a sveti Teodot im je rekao: "Ne plačite, braćo, za mnom nego proslavite Gospoda našeg Isusa Hrista, koji mi pomože svršiti podvig i dušmana pobediti“.
Rekavši to, položi svoju glavu na panj pod mač, i bi posečen 303. godine. Sveštenik neki česno ga sahrani na jednoj uzvišici izvan grada. Na tome mestu docnije je podignut hram u ime svetog Teodota.
Prsetenovanjem nekome dajete veru da ćete ga voleti do kraja života, kaže otac Milosav.
Po smrti Svetog Pahomija, Teodor je postao iguman svih njegovih manastira.
Slavi se četrdeset dana nakon Vaskrsa, tačnije u četvrtak šeste nedelje posle praznika Vaskrsenja Hristovog.
Prava molitva ne teži ispunjenju samovolje, već da se u našem životu ostvari Božija volja.
Tokom istorijskog sabranja u Rilskom manastiru, mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije primio je visoko odlikovanje Eparhije lovčanske, potvrdivši neraskidivo prijateljstvo Srpske i Bugarske crkve.
Ovaj značajan događaj desio se po blagoslovu episkopa Justina i označava osnivanje prve parohije Srpske pravoslavne crkve u ovom delu Španije.
Sveti Tihon Amatunski Čudotvorac je rođen je u Amatuntu na Kipru, gde je živeo apostolskim životom i učio ljude hrišćanskoj veri.
Na Kosovu i Metohiji, u Ukrajini i Moldaviji pokrenuti su koordinisani pokušaji razbijanja crkvenog jedinstva, upozoravaju sveštenici i istoričari. Meta su pravoslavni Sloveni, a cilj je potkopavanje njihove vere, identiteta i svetinja.
Skriveni hrišćanin na carskom dvoru odbio je idolsku hranu i priznao Hrista pred Trajanom – predanje otkriva šta se dogodilo u tamnici kad je izdahnuo.
Ovaj praznik podseća nas na moć molitve i neiscrpnu duhovnu snagu koja se prenosi generacijama kroz vekove i prostore, od drevnog Carigrada do današnje Srbije.
Ovi sveci se slave dva puta godišnje: 14. jula i 14. novembra.
Srpska pravoslavna crkva 13. jula proslavlja Svete novomučenike jastrebarske i sisačke, a jeromonah Pamfil (Osokin) u potresnom autorskom tekstu koji prenosimo u celosti daje dramatičan osvrt na stradanja koja su mnogi zaboravili.
U plamenu su sačuvali ne samo živote i domove, već i deo duhovne i kulturne baštine.
Samoubistvo 35-godišnjeg italijanskog sveštenika duboko je potreslo katoličku zajednicu i pokrenulo važnu debatu o usamljenosti koju mnogi sveštenici tiho proživljavaju.
U vremenu kada mnoge ženske monaške zajednice u Milanu beleže opadanje broja poziva, jedna mlada žena odlučila je da ide protiv struje.
U današnjem vremenu, kada je sve dostupno, lako zamenljivo i često bez istinske vrednosti, patrijarh Pavle nas vraća korenima.
Tikvice punjene pečurkama i pirinčem donose miris leta i duha, mogu se spremati na ulju ili vodi, a otkrivamo zašto je ovaj recept vekovima ostao neizostavan u pravoslavnim domovima.
Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava zašto je vera u Hrista izvor najdublje radosti i kako nas ta neiskazana uteha nosi kroz sve životne borbe i tuge.
Ova kratka molitva Presvetoj Bogorodici i Gospodu Isusu Hristu smiruje srce i donosi nadu u teškim trenucima – pročitajte je u celosti.