DA LI BURME ZA VENČANJE MORAJU DA BUDU ZLATNE: Otac Milosav ukazao na velike zablude vernika
Prsetenovanjem nekome dajete veru da ćete ga voleti do kraja života, kaže otac Milosav.
Iako je imao ženu, živeo je po reči apostolovoj: "Odsada i oni koji imaju žene da budu kao da ih nemaju".
SPC slavi svetog mučenika Teodota sa sedam devojaka mučenica.
Ostalo je zabeleženo da su se devojke zvale Tekusa, Aleksandra, Klavdija, Faina, Efrasija, Matrona, i Julija.
Teodot je bio oženjen i krčmar u Ankiri za vremena cara Dioklecijana.
Iako je imao ženu, živeo je po reči apostolovoj: "Odsada i oni koji imaju žene da budu kao da ih nemaju“ (1. Kor 7, 29).
A krčmu je držao, da bi mogao bez sumnji što bolje pomagati hrišćane. Njegova krčma bila je sklonište gonjenim vernicima.
"Tajno šiljaše Teodot pomoć razbegnutim hrišćanima po planinama, i tajno prikupljaše tela poginulih i sahranjivaše", piše u žitijama.
U to vreme, izvedene su na sud i mučene za Hrista sedam devojaka. One su bile mučene, izvrgnute ruglu, i najzad utopljene u jezeru.
Jedna od njih, sveta Tekusa, javila se u snu Teodotu i reče mu da izvadi njihova tele iz jezera i sahrani.
"Po tamnoj noći pođe Teodot sa jednim drugom da ispuni volju mučenice, i, vođen od angela Božjih, uspe te nađe svih sedam tela i sahrani".
No taj drug ga je izdao sudiji, i sudija ga stavi na teške muke.
"No sve muke trpljaše Teodot kao da beše u tuđem telu imajući sav svoj um udubljen u Gospoda. Kada mu mučitelj sve telo pretvori u rane, i zube mu kamenjem razdrobi, naredi da se mačem poseče".
Kada je izveden na gubilište, svi hrišćani su plakali, a sveti Teodot im je rekao: "Ne plačite, braćo, za mnom nego proslavite Gospoda našeg Isusa Hrista, koji mi pomože svršiti podvig i dušmana pobediti“.
Rekavši to, položi svoju glavu na panj pod mač, i bi posečen 303. godine. Sveštenik neki česno ga sahrani na jednoj uzvišici izvan grada. Na tome mestu docnije je podignut hram u ime svetog Teodota.
Prsetenovanjem nekome dajete veru da ćete ga voleti do kraja života, kaže otac Milosav.
Po smrti Svetog Pahomija, Teodor je postao iguman svih njegovih manastira.
Slavi se četrdeset dana nakon Vaskrsa, tačnije u četvrtak šeste nedelje posle praznika Vaskrsenja Hristovog.
Prava molitva ne teži ispunjenju samovolje, već da se u našem životu ostvari Božija volja.
Sveštenik Borislav Petrić kaže da je naša dužnost da decu spremamo i učimo ih da je smrt deo života.
Osim Miholjskih, tokom godine se obeležavaju još i zimske, letnje i Mitrovske zadušnice.
Pravoslavnih hrišćana u svetu ima između 200 i 260 miliona, a najviše ih je u zemljama Balkana, Rusiji i Grčkoj, gde vera i tradicija i dalje žive punim plućima.
Na današnji dan se sa poštovanjem sećamo Stefana Prvovenčanog – prvog srpskog kralja, ktitora, mirotvorca i sina svetitelja, koji je krunisao veru svoga naroda.
Ovaj dan posvećen je jednom od dvanaestorice Hristovih učenika, apostolu Tomi, poznatom i kao Neverni Toma.
Strahujući od beščašća, Sveta Haritina pomolila se Bogu da je uzme, pre nego što je obeščaste.
Čitavog života je pomagao narod i Srpsku crkvu, pa ga je narod veoma voleo i poštovao, smatrajući ga za živog svetitelja.
Prekretnica u njegovom životu je nastala kada je upoznao apostola Pavla.
Na ostrvcetu od svega 100 kvadratnih metara, svetinja Svetog Andreja Prvozvanog očarava posetioce bajkovitim prizorom i duhovnim mirom, postajući nezaobilazna destinacija za vernike i turiste.
Na liturgiji i svepravoslavnom molebanu, vernici iz cele zemlje i Balkana sabrali su se da mole za mir, zaštitu napaćenog naroda i blagoslov svojih porodica, stvarajući prizor koji očarava i duhovno i vizuelno.
Naziv tribine bio je „Јedini bez greha“, a jedan od najdirljivijih trenutaka bio je kada je govorio o Svetom Lazaru Četvorodnevnom
Na današnji dan sećamo se osvećenja Jerusalimskog hrama Vaskrsenja – svetinje nad svetinjama. Mesto Hristovog raspeća i Vaskrsenja postalo je srce hrišćanskog sveta.
Brojni pojedinci, bilo iz ličnih razočaranja, racionalističkog pristupa ili pod uticajem naučnih i filozofskih pravaca, donose zaključak da Boga nema.
U Dalju je svečano predstavljena Fondacija „Sveta Petka”, čija je misija da kroz obrazovne programe, humanitarne akcije i kulturne manifestacije osnaži zajedništvo i sačuva identitet srpskog naroda.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.