DA LI BURME ZA VENČANJE MORAJU DA BUDU ZLATNE: Otac Milosav ukazao na velike zablude vernika
Prsetenovanjem nekome dajete veru da ćete ga voleti do kraja života, kaže otac Milosav.
Iako je imao ženu, živeo je po reči apostolovoj: "Odsada i oni koji imaju žene da budu kao da ih nemaju".
SPC slavi svetog mučenika Teodota sa sedam devojaka mučenica.
Ostalo je zabeleženo da su se devojke zvale Tekusa, Aleksandra, Klavdija, Faina, Efrasija, Matrona, i Julija.
Teodot je bio oženjen i krčmar u Ankiri za vremena cara Dioklecijana.
Iako je imao ženu, živeo je po reči apostolovoj: "Odsada i oni koji imaju žene da budu kao da ih nemaju“ (1. Kor 7, 29).
A krčmu je držao, da bi mogao bez sumnji što bolje pomagati hrišćane. Njegova krčma bila je sklonište gonjenim vernicima.
"Tajno šiljaše Teodot pomoć razbegnutim hrišćanima po planinama, i tajno prikupljaše tela poginulih i sahranjivaše", piše u žitijama.
U to vreme, izvedene su na sud i mučene za Hrista sedam devojaka. One su bile mučene, izvrgnute ruglu, i najzad utopljene u jezeru.
Jedna od njih, sveta Tekusa, javila se u snu Teodotu i reče mu da izvadi njihova tele iz jezera i sahrani.
"Po tamnoj noći pođe Teodot sa jednim drugom da ispuni volju mučenice, i, vođen od angela Božjih, uspe te nađe svih sedam tela i sahrani".
No taj drug ga je izdao sudiji, i sudija ga stavi na teške muke.
"No sve muke trpljaše Teodot kao da beše u tuđem telu imajući sav svoj um udubljen u Gospoda. Kada mu mučitelj sve telo pretvori u rane, i zube mu kamenjem razdrobi, naredi da se mačem poseče".
Kada je izveden na gubilište, svi hrišćani su plakali, a sveti Teodot im je rekao: "Ne plačite, braćo, za mnom nego proslavite Gospoda našeg Isusa Hrista, koji mi pomože svršiti podvig i dušmana pobediti“.
Rekavši to, položi svoju glavu na panj pod mač, i bi posečen 303. godine. Sveštenik neki česno ga sahrani na jednoj uzvišici izvan grada. Na tome mestu docnije je podignut hram u ime svetog Teodota.
Prsetenovanjem nekome dajete veru da ćete ga voleti do kraja života, kaže otac Milosav.
Po smrti Svetog Pahomija, Teodor je postao iguman svih njegovih manastira.
Slavi se četrdeset dana nakon Vaskrsa, tačnije u četvrtak šeste nedelje posle praznika Vaskrsenja Hristovog.
Prava molitva ne teži ispunjenju samovolje, već da se u našem životu ostvari Božija volja.
Crkva tradicionalno naglašava značaj duhovnog jedinstva supružnika, ali se o ovoj temi danas govori mnogo otvorenije i s više razumevanja.
Krštenje deteta je prva Sveta tajna u pravoslavnoj crkvi, koja simbolizuje duhovno rođenje, ulazak u crkvenu zajednicu i početak života u Hristu.
Sveštenik Borislav Petrić kaže da je naša dužnost da decu spremamo i učimo ih da je smrt deo života.
Osim Miholjskih, tokom godine se obeležavaju još i zimske, letnje i Mitrovske zadušnice.
I pored teških pretnji i mučenja, nije želeo da se odrekne Hrista, zbog čega je surovo prebijen i bačen u tamnicu.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog Nikifora po starom i Svetog proroka Amosa po novom kalendaru. Katolička crkva obeležava spomen Svetog Vida, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Njegovo vreme na čelu Crkve obeležile su velike političke i verske borbe.
Od Oksforda i Atine do manastira Ćelije kod Valjeva, Blagoje Popović izabrao je život bez priznanja i komfora, ostavivši delo koje i danas snažno oblikuje pravoslavno mišljenje u Srbiji i izvan nje.
Raketa američkog PVO sistema "patriot" pogodila je kompleks Kijevsko-pečerske lavre, tvrdi Ministarstvo odbrane Rusije.
Pravoslavni vernici čvrsto veruju da mošti svetaca u Kijevsko-pečerskoj lavri imaju snažno isceljujuće dejstvo.
U crkvi Uspenja Presvete Bogorodice jubilej je proslavljen kroz liturgiju, zvuke hilandarskih pojaca i sabranje koje je pokazalo duboku vezu ovog prostora sa svetogorskim nasleđem i živim predanjem Crkve.
Arhimandrit Jefrem poručio je da prisustvo Časnog Pojasa nije slučajno, govorio je o „milion poklonika“, zavetu kneza Lazara i duhovnoj vezi koja ostaje i posle odlaska svetinje u Vatoped.
Zaljubljenost mora da pređe u ljubav da bi brak uspeo, tvrdio je Vladeta Jerotić.
Iz knjige „Ko posti, dušu gosti“ otkrivamo jednostavno posno jelo koje u sebi nosi toplinu manastirske kuhinje i miris domaće, pažljivo pripremljene hrane.
Hiljadugodišnji manastir na obali Dnjepra, povezan s počecima pravoslavlja u staroj Rusiji, u središtu je spora između ukrajinskih vlasti, crkvenih struktura i vernika koji strahuju za njegovu sudbinu.