TRIDESET GODINA PROVEO U ZATOČENIŠTVU, ALI NIJE DAO NA PRAVOSLAVLJE: Danas je Sveti Teofilakt, episkop nikomidijski
Skupo ga koštalo što se zamerio caru.
Nikada iz naših usta ne treba da izađe zla reč, reč koja nije osoljena blagodaću Božijom, govorio je Sveti Nektarije Eginski.
U hrišćanstvu, reč ima duboko duhovno značenje i ogromnu moć. U Svetom pismu, reči su često povezane sa životom, svetlom, i istinom. Hrišćanin je pozvan da svojim rečima ne samo da izražava misli, već i da doprinosi duhovnom rastu, ljubavi i miru među ljudima. Svaka reč koja izlazi iz njegovih usta treba da odražava duboku pobožnost i božansku blagodat koja obasjava srce.
Lepa reč, koja je iskrena i izgovorena iz srca ispunjenog verom, ima moć da menja na bolje. Ona je poput semena koje, zasađeno u duši, donosi plodove ljubavi, međusobnog razumevanja, radosti i mira.
Takve reči rađaju ljubav prema Bogu i bližnjemu, umesto straha i mržnje. U svakodnevnoj komunikaciji, pobožna reč nas podseća na to da smo pozvani da budemo nosioci svetlosti i mira u svetu.
To je u svojim mislima isticao i Sveti Nektarije Eginski.
"Blagoslovene reči hrišćanina odlikuju se iskrenom pobožnošću. Takve reči u duši rađaju ljubav, donoseći mir i radost. Nasuprot tome, nepobožna reč rađa mržnju, razdor, zavist, sukobe i ratove. Treba, dakle, uvek da budemo pobožni. Nikada iz naših usta ne treba da izađe zla reč, reč koja nije osoljena blagodaću Božijom. Naše reči treba da budu uvek reči dobra, reči koje svedoče Hrista i doprinose duhovnom dobru".
Skupo ga koštalo što se zamerio caru.
Zapamtimo da je pominjanje na Božanskoj liturgiji najveće dobro za one koji su nam dragi
Svi oni bili su mladići, vojnici rimskog cara Likinija i svi su tvrdo verovali u Isusa Hrista.
Mladenčiće bi obavezno trebalo premazati medom.
Malo vas potkači, malo vas ponizi i vi to želite da trpite. I ono malo što je ostalo žara iz kadionice hoće da ugase, govorio je otac Rafailo o "modernim vešticama".
Iako nije verovao u Boga, žandarm je ostao zapanjen kada je shvatio da je razgovarao sa svetiteljem iz Egine, koji je preminuo tri godine pre toga. Taj čudesni događaj zauvek ga je promenio i vratio u veru.
Svojim duhovnim iskustvima, koja je doživeo pod neposrednim uticajem Duhovne lestvice Jovana Lestvičnika, a koja je i zapisao, Simeon je udario temelje isihazmu.
Nema ništa što u Bogu neće biti dobro, tvrdi otac Makarije.
Na svečanosti povodom Dana nezavisnosti Grčke u Beloj kući američki predsednik primio je nesvakidašnji dar i hvalospeve bez presedana. Grčka pravoslavna zajednica slavila je svoj veliki dan, dok je Tramp iskoristio priliku da istakne snagu grčkog naroda i njegov značaj u Americi.
Ukoliko niste u mogućnosti da posvetite svetinju nadomak Srbije ovom velikom svecu se možete pomoliti sledećim rečima.
"Jer si bio krepost ubogome, krepost siromahu u nevolji njegovoj, utočište od poplave, zaklon od žege, jer je gnev nasilnički kao poplava koja obaljuje zid".
U svojoj knjizi Misli za svaki dan u godini, svetac tumači reči apostola Petra o tajni krštenja, objašnjavajući kako ono nije samo čin, već početak novog života u Gospodu, gde greh više ne vlada nad čovekom.
Nakon četiri godine pravnih bitki, manastir Odhigitrija je uspešno iselio stočare koji su odbijali napustiti zemljište, dok je otac Parfenios razjasnio optužbe na račun manastira.
Sveta Ksenija Petrogradska je, kroz svoj podvig jurodivosti i čudotvorstva, tajno doprinosila izgradnji crkve Smolenske majke Božije, noseći cigle noću, što su radnici otkrili tek kada su je zatekli pri tom činu, a njen dar prozorljivosti i čuda i dalje pomažu ljudima u nevolji.
Emotivni stihovi autorke Dragane D. Mirković u izvođenju mlade Jane Koprivice promoviše humanitarnu inicijativu "Dom za mame", donoseći poruku nade i vere za sve žene u teškim životnim okolnostima.
Portal Religija.rs posetio je Kućance, rodno mesto patrijarha Pavla, gde nas je dočekao protojerej Dragan Gaćeša i ispričao neispričane priče o blaženopočivšem poglavaru Srpske pravoslavne crkve, koga ovde već proslavljaju kao sveca.
Nema ništa što u Bogu neće biti dobro, tvrdi otac Makarije.
Otac Evgenije navodi primere nesuglasica, rana iz prošlosti i nerazumevanja bližnjih s kojima se susretao tokom svoje službe. Otkriva kako je, na samrtnom času svoje majke, sin učinio ono najvažnije – omogućio joj da ode s ovog sveta u miru, pomirena s Bogom i sobom.
Što je čovek više posrnuo i obremenio se grehom, to više iskušenja i za njega i za ostale ljude oko njega, kaže otac Vajo.