DA LI ZAISTA POSTOJE LJUDI OD KOJIH JE I "BOG DIGAO RUKE"! Otac Rafailo kaže da postoje, a iznenadićete se ko su oni
Sveti oci su lepo objasnili od koga se treba "maknuti", kaže otac Rafailo.
Malo vas potkači, malo vas ponizi i vi to želite da trpite. I ono malo što je ostalo žara iz kadionice hoće da ugase, govorio je otac Rafailo o "modernim vešticama".
SPC ima rezervisan stav prema lajfkoučima, ističući da je pravi duhovni razvoj moguć samo kroz veru u Boga, molitvu i život u skladu sa Božjim zapovestima.
Iako crkva ne odbacuje sve oblike ličnog razvoja, upozorava na moguće opasnosti koje nose saveti lajfkouča, naročito ako se ne temelje na hrišćanskim vrednostima.
Saveti koji se fokusiraju na materijalni uspeh, egoizam ili filozofije koje nisu u skladu s verom, prema SPC, mogu čak biti štetni.
Jednom prilikom otac Rafailo Boljević, govoreći o trpljenju kao nečemu što je neohodno za spasenje, dotakao se i takozvanih lajfkouča, koji nude brza rešenja za jedan ovakav problem.
- Imate sad te lajfkouč varijante, pa te uče kako da izbegneš trpljenje. Što znači izbegni muža, izbegni ženu, izbegni decu, izbegni roditelje, izbegni sve, kupi neku zmiju i pođi negde daleko.Što bi ti ikoga trpeo? To su te "veštice moderne" i odete kod njih na konsultacije i vi njih želite da trpite. Malo vas potkači, malo vas ponizi i vi to želite da trpite. I ono malo što je ostalo žara iz kadionice hoće da ugase - objasnio je otac Rafailo.
Trpljenje se, inače smatra vrhunskom vrlinom u hrišćanstvu.
Još je Sveti Nektarije Eginski o trpljenju govorio: "Trpljenje je moralna sila koja stišava u srcu čovečijem probuđena žalosna osećanja i blaži bol u nedaćama. Trpljenje je vrlina, kao plod nade na Boga, žalost gradi trpljenje, trpljenje iskustvo, iskustvo nadu, a nada ne postiđuje. Trpljenje je prva među vrlinama, jer ono kao nadu daje spasenje. Ko je pretrpeo do kraja biće spasen. U trpljenju leži spasenje duša naših…’‘ Sveti oci su lepo objasnili od koga se treba "maknuti", kaže otac Rafailo. Svetoj Varvari su pre pogubljenja odsekli grudi. Sveti Teofan ističe da Božje traganje nije samo fizičko pronalaženje onih koji su zalutali, jer Gospod zna sve, već je to poziv na slobodno pokajanje. Grešnici moraju sami da prepoznaju bezdan greha i da se vrate Bogu od svoje volje. Pokajanje nije nešto što se može nametnuti spolja, kroz zapovesti ili naredbe, već je to proces u kojem Gospod koristi sve okolnosti života – sve radosti i tugu, susrete i reči – kako bi nam pomogao da se urazumimo i prepoznamo ozbiljnost svog stanja. Međutim, Sveti Teofan upozorava da mnogi ljudi, uprkos Božjoj milosti, ostaju ravnodušni i ne prepoznaju poziv na obraćenje. Kada je 1217. godine Sveti Sava Nemanjić posetio manastir Svetog Save Osvećenog, igumanski štap je tri puta pao, a ikona Majke Božije Mlekokopitateljice krenula je prema njemu.
DA LI ZAISTA POSTOJE LJUDI OD KOJIH JE I "BOG DIGAO RUKE"! Otac Rafailo kaže da postoje, a iznenadićete se ko su oni
NJU JE LIČNO OTAC ZAKLAO ZBOG VERE U HRISTA, A ONDA JE NJEGA UBIO GROM: Danas je Sveta velikomučenica Varvara
MISLI ZA SVAKI DAN U GODINI: "Gospod ište grešnika tako što ga navodi na pokajanje"
SVETAC KOGA DANAS SLAVIMO, JOŠ U ŠESTOM VEKU JE NAJAVIO DOLAZAK SVETOG SAVE SRPSKOG: Ostavio mu je na samrti i darove, koji se i danas čuvaju na Svetoj Gori
Po tim prvim pomislima će se odvijati i umna aktivnost tog dana, kaže otac Rafailo.
Osećaj bezgrešnosti smatra se produktom gordosti, što je veliki Božji greh, a kako Crkva na to gleda najbolje je ilustrovao otac Rafailo Boljević kroz jedan postupak upokojenog Vladike Nikolaja.
Bez molitve je nemoguće razumeti tajne vere i bez nje nema prave ljubavi prema Bogu.
Ako ne verujemo u postojanje palih duhova, bjesova, demona, mi ne verujemo ni u Božje postojanje, rekao je otac Rafailo.
U Hramu Vaskrsenja raspravljalo se o ograničenju pristupa hodočasnicima tokom silaska Svetog Ognja, kadrovskim promenama na svetim mestima i sve većim izazovima koje donosi rat u Svetoj zemlji.
U Otkrivenju Jovanovom ovu reč susrećemo četiri puta, uvek u smislu slavoslovljenja i uvek u veoma očiglednom liturgijskom okviru.
"Kad bi Bog bio otac vaš, ljubili biste mene; jer ja od Boga izađoh i dođoh; jer nisam došao sam od sebe, nego me On posla".
Reči ruskog sveca iz njegove knjige „Misli za svaki dan u godini“ podsećaju nas da je prava sloboda dar koji nam donosi Gospod, oslobađajući nas od lanaca neznanja, strasti i uznemirenosti – put ka unutrašnjem miru i večnoj radosti.
Njegove duhovite opaske, britke dosetke i nenametljive poruke, izrečene s blagim osmehom i dubokom verom, ostale su zapamćene i prepričavaju se i danas. i.
Pozvao je na trenutnu trezvenost prostim saznanjem da smo pozvani da živimo u spasonosnoj zajednici.
Protojerej Lambros iz Larise ispratio je još jedno dete na onaj svet. Njegova ćerka ubijena je nožem, a osumnjičeni je njen dvadesetjednogodišnji sin.
U svojoj priči naglašava to kako su ateisti uskraćeni jedne dimenzije, koja je spasonosna.
Veruje se da kada sveštenik daje blagoslov, Isus Hristos sam, preko sveštenika, blagosilja narod.
Tokom posete manastiru u Suroti, Elena Georgiadou zabeležila je neobjašnjivu svetlost iznad groba jednog od najvoljenijih svetitelja našeg vremena. Njena objava na društvenoj mreži rasplamsala je veru i izazvala snažne emocije među pravoslavnim vernicima.
Bračnim pravilima Srpske pravoslavne crkve propisano je da lica, koja žele da sklope brak, odlaze zajedno sa roditeljima i kumovima kod sveštenika.