Iako nije verovao u Boga, žandarm je ostao zapanjen kada je shvatio da je razgovarao sa svetiteljem iz Egine, koji je preminuo tri godine pre toga. Taj čudesni događaj zauvek ga je promenio i vratio u veru.
Sveti Nektarije Eginski, episkop ljubavi i milosti, svojom blagošću i molitvama prenosio je Božju milost na mnoge duše koje su tražile isceljenje, utehu i spasenje. Njegov život, prožet duhovnom snagom i svetiteljskom bliskošću Bogu, ostavio je neizbrisiv trag u srcima vernika, ali i onih koji su odavno bili udaljeni od vere. Jedno od mnogih čuda koje svedoči o njegovoj svetosti dogodilo se u vreme kada je žandarm, ateista po uverenju, došao na Eginu.
Sveti Nektarije, s beskrajnom strpljivošću i ljubavlju, često je savetovao ovog žandarma da poveruje u Boga, da se pokaje i krene putem spasenja kroz ispovest i pričest. Ali, žandarm je odbijao, nepopustljiv u svojoj neveri. Sudbina je htela da ga premeste iz Egine u provinciju Makedoniju na čak dvanaest godina. Kada se vratio na Eginu, ponovo je sreo svetitelja, ali su i tada svi nagovori Svetog Nektarija ostali bez odjeka.
Nedugo zatim, dok je sedeo u kafani sa meštanima, žandarm je u šali spomenuo da se iznenadio kako je iguman svetotrojičkog manastira, Sveti Nektarije, još uvek živ. Ljudi su ga zbunjeno pogledali i tiho odgovorili:
– On je umro pre tri godine.
Žandarm je bio zaprepašćen, jer je bio siguran da je upravo razgovarao sa njim. Ovaj susret sa svetiteljem, iako se dogodio nakon njegove smrti, probudio je u njemu dublju svest o Božijoj prisutnosti i svetiteljskom poslanju. Žandarm je, potresen čudesnim događajem, odmah požurio u manastir da se pokaje i zamoli Svetog Nektarija i Gospoda za oproštaj.
Ovaj duhovni kompleks, smešten na živopisnom ostrvu, nudi jedinstvenu priliku za istraživanje bogate istorije i svetih relikvija. Vernici u ovoj svetinji otkrivaju unutrašnji mir u prostoru gde se tradicija i vera savršeno prepliću.
Iako nije verovao u Boga, žandarm je ostao zapanjen kada je shvatio da je razgovarao sa svetiteljem iz Egine, koji je preminuo tri godine pre toga. Taj čudesni događaj zauvek ga je promenio i vratio u veru.
Bog čoveka vodi ka cilju neobičnim putevima, a ako ima vere ništa nije nemoguće, govori igumanija i jedina monahinja manastira Svetog Hristofora, zadužbine kralja Dragutina iz 13. veka, u Mislođinu, i navodi da je Božji poziv dobila mnogo ranije nego što je putem Gospodnjim krenula, ali da ga tada nije razumela.
Sveti Teofan Zatvornik za današnji dan, nedelju četrnaestu po Pedesetnici, podseća na parabolu o kraljevskoj svadbi iz Jevanđelja, gde car poziva zvanice na svadbu svog sina. Ova priča nam jasno ukazuje na suštinsku poruku: svadba simbolizuje Carstvo nebesko, dok je poziv na nju propoved Jevanđelja. Mnogi, međutim, odbacuju ovaj poziv zbog svakodnevnih briga i obaveza.
Religija.rs vas poziva da kroz svoje fotografije zabeležite najvažniji trenutak hrišćanskog života i osvojite zlatne darove koji, pored materijalne, nose i duhovnu vrednost, jer doprinose očuvanju bogate pravoslavne tradicije.
Starešina Hrama Svete Trojice u naselju Mudrakovac, protojerej Ivan Cvetković, ovu svetiteljku smatra zaštitnicom kruševačkog kraja i ističe da svakome ko se njoj molitveno obraća - ona preobilno daruje milost Božju.
Ikonopisanje je više od umetnosti - to je duhovni čin kroz koji se projavljuje božanska prisutnost. Episkop novobrdski za Religiju pripoveda o svom iskustvu u ikonopisanju i dubokoj vezi između vere i umetnosti.
Svedočanstvo o neobičnom događaju iz Banja Luke širi se društvenim mrežama. U domu ove porodice molitve su iznedrile čudo, dok ikona Bogorodice Trojručice i dalje mirotoči.
Nedavna dešavanja u Trsteniku potvrđuju da problemi u vezi sa pravom na slobodan izbor učenika i dalje traju, uprkos upozorenjima SPC i naporima državnih organa da se spreči neprihvatljivo ponašanje predstavnika nekih školskih ustanova.
Prema učenjima svetih otaca, patnja može postati sredstvo za duhovno pročišćenje i rast. Kroz primere svetaca, poput Svetog Nektarija i Svetog Avgustina, otkrivamo da nevolja nije samo teret, već i poziv na ljubav i zajedništvo s Bogom.
Srpska pravoslavna crkva slavi Krstovdan 14. septembra po starom kalendaru (27. septembar po gregorijanskom), kao dan strogog posta - suhojedenja, što je jedna od njegovih glavnih odlika.
Vozdviženje Časnog krsta je crkveni i narodni praznik kojim se proslavlja događaj tokom kojeg je car Konstantin uzdigao (vozdigao) krst u Rimu u čast pobede nad carom Maksencijem.
Vladika niški Arsenije zamonašio je aprila 2021. godine igumaniju Temačkog manastira mati Efrosiniju u treći i najviši stepen monaštva Veliku shimu. Ovaj najviši stepen monaštva sleduje nakon Čina odevanja rase i kamilavke i Čina male shime.
U Crkvi Svetog Nikole, pod blagoslovom patrijarha Porfirija, proslavljen je jubilej koji osvetljava snagu zajedništva i bogatstvo srpske kulturne baštine, uz nadahnutu besedu u kojoj je poglavar SPC poručio da je jedinstvo među vernicima svetlost koja nas vodi kroz izazove života.
U porti Hrama Svetog Ilije u Mirijevu, pod blagoslovom patrijarha Porfirija, otvoren je jedinstveni događaj na kojem su izložena vina i drugi proizvodi nastali uz molitvu i trud svetih manastira.
Hram Spasa naroda u centru Bukurešta iz dana u dan dostiže nove visine, privlačeći milione vernika i turista, dok umetnici završavaju unutrašnje mozaike i pripremaju impozantno zvono.