U Crkvi Svetog Nikole, pod blagoslovom patrijarha Porfirija, proslavljen je jubilej koji osvetljava snagu zajedništva i bogatstvo srpske kulturne baštine, uz nadahnutu besedu u kojoj je poglavar SPC poručio da je jedinstvo među vernicima svetlost koja nas vodi kroz izazove života.
U srcu kotorskog Starog grada, pod svetlom koje obasjava istorijske zidove, nalazi se Crkva Svetog Nikole, jedan od najsvetijih hramova srpske pravoslavne tradicije. Ova crkva, sa svojom bogatom istorijom i duhovnom tradicijom, bila je savršeno mesto za proslavu 185. godišnjice Srpskog pevačkog društva „Jedinstvo“. Ovaj jubilej nije bio samo proslava postojanja hora, već i simbol jedinstva i zajedništva među vernicima, podsećajući sve prisutne na važnost tradicije i duhovnog nasleđa.
Foto: SPC
Patrijarh porfirije
Srpsko pevačko društvo „Jedinstvo“ iz Kotora, osnovano 1838. godine, s ponosom nosi titulu svetionika srpske kulturne i duhovne baštine u ovom kraljevskom gradu. Njegova istorija, bogata i veličanstvena, svedoči o okupljanju generacija pevača i ljubitelja muzike, čiji doprinos je od neprocenjive važnosti u očuvanju i prosvetljenju srpske tradicije i pravoslavnog identiteta.
„Jedinstvo“ se kroz svoja muzička ostvarenja i liturgijska pevanja ne samo da ističe na kulturnoj sceni, već i ujedinjuje srca i duše, jačajući zajedništvo među Srbima, kako u Crnoj Gori, tako i u široj dijaspori. Ove uzvišene aktivnosti doprinose jačanju svesti o značaju kulturnog identiteta, a jubilej od 185 godina postojanja ne samo da osvetljava njegovu trajnu relevantnost, već i svedoči o neiscrpnoj ljubavi prema duhovnosti i tradiciji srpskog naroda.
Foto: SPC
Crkva Svetog Nikole u Kotoru
Na svečanoj akademiji sabrane je pozdravio patrijarh Porfirije, koji je, govoreći o značaju zajedništva, istakao:
- Vaše visokopreosveštenstvo, braćo arhijereji, svi po činu i po dostojanstvu, draga braćo i sestre, iznad svega najdraža deco Svetog Save, pojmo Svetom Savi, pojmo radosno svi svesrpskoj slavi. Moje srce, verujem, kao i srca svih vas, večeras je ispunjeno neizmernom, neizgovorivom i neizrecivom radošću i ljubavlju, jer u našem sabranju i susretu, bez mnogo truda i napora, dovoljno bi bilo samo da se radujemo jedni drugima da bi se oprisutnila i blagodat Božja i blagoslov Božji.
Ovaj trenutak, prema rečima patrijarha, predstavljao je simbol jedinstva svih pravoslavnih hrišćana.
- Da svi jedno budu – reči su molitve Gospoda našeg Isusa Hrista, koje svi znamo, upućene Bogu Ocu. Reč o jedinstvu, poziv na jedinstvo onih koji veruju u Hrista, jeste sveti putokaz i sveti zavet koji je Gospod ostavio onima koji veruju u njega.
Foto: SPC
Patrijarh Porfirije i mitropolit Joanikije u kotorskom Starom gradu
Patrijarh je naglasio da, iako mogu postojati nesporazumi i različiti pogledi, zajednička vera u Hrista pruža snagu i jedinstvo.
- Ja sam potpuno siguran, večeras u ovom hramu, da su teškoće na koje nailazimo, po promislu Božjem, nama date da bismo pronašli sebe, da bismo se probudili.
U svom emotivnom obraćanju, patrijarh je pominjao i bogatu istoriju Kotora, koji je simbol vere i postojanosti. - Kotor je grad otvoren, grad susreta, grad uživanja stvaralačkog i kreativnog.
Poglavar SPC je podsetio sve prisutne da su zidine ovog grada sagrađene ne da bi zatvorile, već da bi omogućile susrete i dijalog između različitih kultura i tradicija.
- Ako smo jedno u Hristu, onda ćemo biti jedno u svemu što je dobro. Onda će nas isključivo i samo dobro spajati u jedno.
Završavajući svoju besedu, patrijarh je pozvao okupljene da nastave da slave jedinstvo i da čine dobra dela, naglašavajući važnost zajedništva u pravoslavnoj veri.
- Neka Gospod sve blagoslovi i da se ovde uvek sabiramo, molimo Bogu i trudimo na putu dobra i vrline.
Ovaj svečani trenutak u Crkvi Svetog Nikole, kome je prisustvoavao i mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije, bio je podsećanje na to koliko je važno ostati ujedinjen u veri i ljubavi, te nastaviti tradiciju koja nas čini snažnima i postojanima u svetu punom izazova.
Sa planine Mučanj pruža se neverovatan pogled na skoro pola Srbije, a najveći vrh prostire se na 1534 metara nadmorske visine, koji je poznat i kao Jerinin grad.
Jednostavna, mirisna poslastica koju je mati Atanasija iz manastira Rukumija godinama čuvala – spoj molitve, vina i meda koji daje posebnu radost postu.
Od trenutka krštenja pa sve do poslednjeg dana, reči Simvola vere prate čoveka na njegovom duhovnom putu, podsećajući ga na najdublje istine vere i obećanje večnog života u Carstvu nebeskom.
Opaki Adrijan saznavši da su i Ipatije i Teodul postali hrišćani pod uticajem Leontija, naredi o je da ih bez poštede biju, a potom da im glave odseku.
Kako se ponašati u crkvi da bi duša zaista bila spremna za susret sa Bogom — saveti jednog od najvećih pravoslavnih duhovnika 20. veka koji i danas pomažu vernom narodu širom vaseljene.
U vreme mrsnih dana, kada se mirisi mlečnih jela i toplog hleba šire konacima, monahinje pripremaju salatu od sremuša — lekovitog zelenog dara prirode, koji u ovom receptu postaje hranljiv i lagan obrok, pogodan za doručak ili večeru.
Uvođenje obaveznog ličnog broja u Grčkoj izazvalo je burnu reakciju monaške zajednice sa Atosa, koja upozorava da bi digitalno povezivanje podataka svakog građanina moglo ugroziti versku slobodu i privatnost.
Dok su se vernici na Veliki petak molili pred plaštanicom u manastiru Tumane, dogodilo se čudo koje je svedočio i sam iguman Dimitrije. Po zastupništvu svetitelja Zosima i Jakova, Mića Grbić ostavio je štaku i prvi put posle tri meseca — stao na svoje noge.
Uličica, okružena drevnim hramovima i zidinama, priča priče o prošlim vremenima i običajima, privlačeći sve više znatiželjnih posetilaca koji žele da otkriju njenu tajnu.
U kripti svetog Nikolaja Srpskog, episkop šabački rukopoložio je dvojicu služitelja i poručio vernicima da liturgija osvećuje ne samo hram, već i svakoga ko joj sa verom pristupa.
Na liturgiji u manastiru Vaskrsenja Hristova u Kaću koju su služili dvojica arhijereja, mlada monahinja dobila ime po Justinu Ćelijskom, a vladika Irinej je sabranima otkrio šta znači istinski monaški put.
Sa planine Mučanj pruža se neverovatan pogled na skoro pola Srbije, a najveći vrh prostire se na 1534 metara nadmorske visine, koji je poznat i kao Jerinin grad.
Na liturgiji u manastiru Vaskrsenja Hristova u Kaću koju su služili dvojica arhijereja, mlada monahinja dobila ime po Justinu Ćelijskom, a vladika Irinej je sabranima otkrio šta znači istinski monaški put.
Usrdna molitva majki ima neuništivu snagu u borbi protiv zla i njena reč menja sudbinu cele porodice — otkrijte molitvu koja svakom detetu donosi zaštitu i blagoslov.