Iako optužen bezdušno i mučen, Sveti Nektarije je verovao u Božju pravdu, a jedan događaj iz njegovog života govori o neizmernoj veri i snazi praštanja koje svetitelj nudi svim vernicima, bez obzira na nepravdu i zlo.
Život Svetog Nektarija Eginskog bio je ispunjen nepravednim optužbama, poniženjima i mučeništvom, ali i nepokolebljivom verom i milošću Božjom. Jedan od događaja iz njegovog života, koji i danas izaziva strahopoštovanje, svedoči o Božjoj sili i svetosti ovog velikog ugodnika Božjeg.
Arhimandrit Vasilije Kostić kazuje o trenutku kada je sudija, pod utiskom lažnih optužbi, došao u manastir kod Svetog Nektarija sa željom da ga ponizi.
Printscreen
Ikona Svetog Nektarija
- Uhvatio je sveca za bradu, prevrnuli su ceo manastir, dok je Sveti Nektarije ćutao. Na molbe igumanije da progovori i zaštiti ih, svetitelj je samo podigao ruku ka nebu i rekao: "Čekaj da On progovori" - kaže otac Vasilije.
Ta jednostavna, ali snažna rečenica pokazala je dubinu vere Svetog Nektarija u Božji sud, koji je brzo došao. Ruka sudije, koja je drsko povredila svetitelja, počela je da trne, a potom se potpuno osušila.
- Sudija je otišao kuć, a ta ruka kojom je uhvatio sveca za bradu, počela je najpre da trne, koči se I na kraj uda se suši- pripoveda arhimandrit Vasilije.
Sudijina žena, uplašena zbog strašne kazne, došla je kod Svetog Nektarija i molila ga da oprosti njenom mužu i pomoli se za njegovo isceljenje. Svetitelj, vođen hrišćanskom ljubavlju prema neprijateljima, pomolio se za sudiju.
- Svetitelj se molio za svog neprijatelja, ali nije isceljen. Nije ga Bog iscelio. Nije hteo, pa je tako ova priča ostala kao svedočanstvo - istakao je arhimandrit Vasilije Kostić.
Ovaj događaj je ostao duboko ukorenjen u duhovnoj tradiciji kao podsećanje na opasnosti osude, laži i nepoštovanja svetinje. Ruka koja se osušila postala je simbol kazne koja dolazi ne od svetitelja, već od samog Boga, kao odgovor na bezbožno ponašanje.
Sveti Nektarije je i u ovom slučaju pokazao veličinu svoje vere i ljubavi prema bližnjima, molivši se za onoga koji mu je učinio zlo. Ovaj primer podseća sve nas na snagu hrišćanskog praštanja i neizmernu pravdu Božju, koja dolazi u svoje vreme.
Danas, kada se vernici širom sveta mole Svetom Nektariju za pomoć i isceljenje, ova priča svedoči o svetiteljevoj dubokoj povezanosti s Bogom i njegovom nepokolebljivom poverenju u Njegovu volju. I dok se njegovo ime sa ljubavlju izgovara u molitvama, priče poput ove opominju i nadahnjuju, vodeći nas ka dubljoj veri i iskrenijem životu u Hristu.
Obraćanje Gospodu se praktikuje kroz četiri stepena, od telesne molitve do molitve bez reči, pri čemu svaki stepen zahteva dublje povezivanje uma i srca s Bogom.
Brojna su čuda, koja su se dogodila u manastiru Ostrog, a jedno od njih svojevremeno je prepričao monah Joil, dugogodišnji čuvar kivota Svetog Vasilija Ostroškog.
Priča o Nemici, preobraćenoj vernici, i njenoj povezanosti sa svetiteljem ponovo osvetljava čudotvornu moć Svetog Nektarija, podsećajući na snagu molitve i nesebične vere.
U besedi za 5. sedmicu po Vaskrsu Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje kako se čovek od Boga ne odvaja naglo, već postepeno, kroz neprimetne zamene koje slabe unutrašnju vernost i vode u duhovnu prevaru.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetu mučenicu Pelagiju Tarsijsku po starom i Svetog apostola Andronika po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svetog Paskala Bajlonskog, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Jedna rečenica izgovorena u besu može godinama da ostavi trag, a čuveni ruski duhovnik otkriva zbog čega mnogi izgube spokoj upravo onda kada pomisle da su pobedili u raspravi.
Tokom incidenta u bazilici u Jablonneu čula su se dva pucnja, nakon čega je ukradena i oštećena relikvija Svete Zdislave, dok policija istražuje motive i okolnosti skrnavljenja.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Proslavljamo svetitelja čije mošti mirotoč i donose isceljenje duše i tela, pomirenje među ljudima i nadu onima koji su na ivici očaja. Njegova svetost i ljubav prema bližnjima ostaju neugasivo svetlo vere u savremenom svetu.
Svetitelj blagosti i praštanja, nepravedno gonjen, danas je utočište svim pravoslavnim vernicima koji nose nevidljivi teret - a ovaj dan mnogi smatraju presudnim.
Život Svetog Nektarija Eginskog bio je ispunjen lažima i progonima, ali je ostao smiren i radostan – danas njegove pouke pomažu svima koji se bore s padovima i očajanjem.
U Crkvi Svetog Đorđa pod Goricom služeno je opelo monahinji Hristini (Rabrenović), koju su vernici pamtili po požrtvovanosti, molitvi i decenijama služenja bez želje za priznanjima.
Sud u Podgorici dosudio je odštetu arhimandritu Hrizostomu Nešiću nakon što je na kontroverznom portalu bio označen kao „špijun“, zajedno sa više monaha i sveštenika SPC.
Monahinja Hristina decenijama je, bez buke i želje za priznanjem, služila Crkvi i ljudima, a oni koji su je poznavali pamte je kao simbol krotosti, požrtvovanja i tihe vere koja je menjala živote oko nje.
U Galeriji SANU otvorena je velika izložba povodom 850 godina od rođenja Rastka Nemanjića, a patrijarh Porfirije, Nikola Selaković, Lina Mendoni i Zoran Knežević govorili su o veri, identitetu, kulturi i očuvanju nacionalnog nasleđa.
Rukopisi, ikone i predmeti iz Hilandara, ali i potpuno nova postavka u srcu prestonice, donose drugačiji pogled na jednu od najvažnijih ličnosti srpske istorije - Svetog Savu.
Ova svetinja postala je novo veliko hodočasničko središte Hercegovine, gde se prepliću istorija, vera i narodna predanja o pronalasku moštiju majke Ostroškog Čudotvorca.
Kod Trebinja se nalazi Tvrdoš, jedna od najstarijih pravoslavnih svetinja na Balkanu, mesto koje su obnavljali mitropolit Amfilohije i vladika Atanasije, vraćajući mu nekadašnji značaj.
Ovo jelo od jagnjetine, pasulja i suve slanine kuvalo se polako i po tačno utvrđenom običaju - recept sačuvan kroz generacije i danas budi sećanja na pravu domaću kuhinju.