Iako optužen bezdušno i mučen, Sveti Nektarije je verovao u Božju pravdu, a jedan događaj iz njegovog života govori o neizmernoj veri i snazi praštanja koje svetitelj nudi svim vernicima, bez obzira na nepravdu i zlo.
Život Svetog Nektarija Eginskog bio je ispunjen nepravednim optužbama, poniženjima i mučeništvom, ali i nepokolebljivom verom i milošću Božjom. Jedan od događaja iz njegovog života, koji i danas izaziva strahopoštovanje, svedoči o Božjoj sili i svetosti ovog velikog ugodnika Božjeg.
Arhimandrit Vasilije Kostić kazuje o trenutku kada je sudija, pod utiskom lažnih optužbi, došao u manastir kod Svetog Nektarija sa željom da ga ponizi.
Printscreen
Ikona Svetog Nektarija
- Uhvatio je sveca za bradu, prevrnuli su ceo manastir, dok je Sveti Nektarije ćutao. Na molbe igumanije da progovori i zaštiti ih, svetitelj je samo podigao ruku ka nebu i rekao: "Čekaj da On progovori" - kaže otac Vasilije.
Ta jednostavna, ali snažna rečenica pokazala je dubinu vere Svetog Nektarija u Božji sud, koji je brzo došao. Ruka sudije, koja je drsko povredila svetitelja, počela je da trne, a potom se potpuno osušila.
- Sudija je otišao kuć, a ta ruka kojom je uhvatio sveca za bradu, počela je najpre da trne, koči se I na kraj uda se suši- pripoveda arhimandrit Vasilije.
Sudijina žena, uplašena zbog strašne kazne, došla je kod Svetog Nektarija i molila ga da oprosti njenom mužu i pomoli se za njegovo isceljenje. Svetitelj, vođen hrišćanskom ljubavlju prema neprijateljima, pomolio se za sudiju.
- Svetitelj se molio za svog neprijatelja, ali nije isceljen. Nije ga Bog iscelio. Nije hteo, pa je tako ova priča ostala kao svedočanstvo - istakao je arhimandrit Vasilije Kostić.
Ovaj događaj je ostao duboko ukorenjen u duhovnoj tradiciji kao podsećanje na opasnosti osude, laži i nepoštovanja svetinje. Ruka koja se osušila postala je simbol kazne koja dolazi ne od svetitelja, već od samog Boga, kao odgovor na bezbožno ponašanje.
Sveti Nektarije je i u ovom slučaju pokazao veličinu svoje vere i ljubavi prema bližnjima, molivši se za onoga koji mu je učinio zlo. Ovaj primer podseća sve nas na snagu hrišćanskog praštanja i neizmernu pravdu Božju, koja dolazi u svoje vreme.
Danas, kada se vernici širom sveta mole Svetom Nektariju za pomoć i isceljenje, ova priča svedoči o svetiteljevoj dubokoj povezanosti s Bogom i njegovom nepokolebljivom poverenju u Njegovu volju. I dok se njegovo ime sa ljubavlju izgovara u molitvama, priče poput ove opominju i nadahnjuju, vodeći nas ka dubljoj veri i iskrenijem životu u Hristu.
Obraćanje Gospodu se praktikuje kroz četiri stepena, od telesne molitve do molitve bez reči, pri čemu svaki stepen zahteva dublje povezivanje uma i srca s Bogom.
Brojna su čuda, koja su se dogodila u manastiru Ostrog, a jedno od njih svojevremeno je prepričao monah Joil, dugogodišnji čuvar kivota Svetog Vasilija Ostroškog.
Priča o Nemici, preobraćenoj vernici, i njenoj povezanosti sa svetiteljem ponovo osvetljava čudotvornu moć Svetog Nektarija, podsećajući na snagu molitve i nesebične vere.
Protojerej stavrofor Branko Tapušković kaže da je ovaj krst u 13. podgoričku parohiju stigao zahvaljujući ljubavi i dobroti episkopa pakračko-slavonskog Jovana.
Nekada simbol topline bakine kuhinje, danas duhovna gozba i u dane posta – sa suvim voćem, orasima i medom, sutlijaš ostaje poslastica koja spaja prošlost i sadašnjost, podsećajući nas na lepotu jednostavnih darova.
Kad umor savlada i snaga oslabi, samo jedan izvor daje novu krepost. Prorok Isaija u svojim nadahnutim rečima otkriva tajnu duhovne snage koja ne jenjava – onaj koji se nada Gospodu, uzdiže se kao orao, trči bez umora i hoda bez posustajanja.
U vreme strogog posta često ponestane ideja za ukusne obroke na vodi. Donosimo autentičan recept za paštetu od belog pasulja – kremastu, zasitnu i punu ukusa!
Uoči druge godišnjice od tragedije koja je odnela 57 života, otac Hristodulos Papaioanu kaže da je kroz ovaj neverojatan gubitak pronašao snagu da se nosi s patnjom.
Ne morate se odricati bogatih ukusa ni tokom posta – kombinacija crvenog pasulja, prepečenih oraha i začina trpezu će učiniti bogatom vitaminima i vlaknima.
Proslavljamo svetitelja čije mošti mirotoč i donose isceljenje duše i tela, pomirenje među ljudima i nadu onima koji su na ivici očaja. Njegova svetost i ljubav prema bližnjima ostaju neugasivo svetlo vere u savremenom svetu.
Iako nije verovao u Boga, žandarm je ostao zapanjen kada je shvatio da je razgovarao sa svetiteljem iz Egine, koji je preminuo tri godine pre toga. Taj čudesni događaj zauvek ga je promenio i vratio u veru.
Proslavljajući čudesa i neiscrpnu duhovnu snagu ovog sveca, pravoslavni vernici se 3. septembra okupljaju u slavlju ovog ugodnika Božjeg čije mošti svedoče o veličini Gospodnje milosti.
Protojerej stavrofor Branko Tapušković kaže da je ovaj krst u 13. podgoričku parohiju stigao zahvaljujući ljubavi i dobroti episkopa pakračko-slavonskog Jovana.
Uz blagoslov vladike Atanasija, u jednom od najvažnijih manastira Srpske crkve, sveštenici Eparhije su, u sabornosti, pristupili Svetoj tajni ispovesti i pokajanja, nakon čega je usledila trpeza ljubavi.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve otputovao u Jerusalim, gde će se moliti na mestu Hristovog Vaskrsenja, služiti svetu liturgiju i razgovarati sa jednim od najuglednijih pravoslavnih patrijaraha.
Primećujući teške okolnosti u kojima ljudi odrastaju, kao i ekonomsku krizu, mati Serafima dodaje da je svaki novi dan i mala uspešna borba dokaz postojanja heroja današnjice.
Svetinja podignuta na mestu stradanja, postaje simbol molitve i sabornosti – mitropolit kruševački osveštao poslednji krst, a prve liturgije uskoro će odjeknuti sa Bagdale.
Nakon cenzurisanja božićnih čestitki i dekoracija, još jedan veliki hrišćanski praznik postaje meta političke korektnosti – britanska škola otkazala proslavu praznika Vaskrsenja Hristovog, dok se širom Evrope beleže slični slučajevi potiskivanja hrišćanskih tradicija pod plaštom neutralnosti.
Sveća je simbol svetlosti Hristove. On je rekao: "Ja sam svetlost svetu". Ta svetlost treba da nas podseti na svetlost kojom Hristos obasjava duše preminulih, kaže sveštenik.