Iako optužen bezdušno i mučen, Sveti Nektarije je verovao u Božju pravdu, a jedan događaj iz njegovog života govori o neizmernoj veri i snazi praštanja koje svetitelj nudi svim vernicima, bez obzira na nepravdu i zlo.
Život Svetog Nektarija Eginskog bio je ispunjen nepravednim optužbama, poniženjima i mučeništvom, ali i nepokolebljivom verom i milošću Božjom. Jedan od događaja iz njegovog života, koji i danas izaziva strahopoštovanje, svedoči o Božjoj sili i svetosti ovog velikog ugodnika Božjeg.
Arhimandrit Vasilije Kostić kazuje o trenutku kada je sudija, pod utiskom lažnih optužbi, došao u manastir kod Svetog Nektarija sa željom da ga ponizi.
Printscreen
Ikona Svetog Nektarija
- Uhvatio je sveca za bradu, prevrnuli su ceo manastir, dok je Sveti Nektarije ćutao. Na molbe igumanije da progovori i zaštiti ih, svetitelj je samo podigao ruku ka nebu i rekao: "Čekaj da On progovori" - kaže otac Vasilije.
Ta jednostavna, ali snažna rečenica pokazala je dubinu vere Svetog Nektarija u Božji sud, koji je brzo došao. Ruka sudije, koja je drsko povredila svetitelja, počela je da trne, a potom se potpuno osušila.
- Sudija je otišao kuć, a ta ruka kojom je uhvatio sveca za bradu, počela je najpre da trne, koči se I na kraj uda se suši- pripoveda arhimandrit Vasilije.
Sudijina žena, uplašena zbog strašne kazne, došla je kod Svetog Nektarija i molila ga da oprosti njenom mužu i pomoli se za njegovo isceljenje. Svetitelj, vođen hrišćanskom ljubavlju prema neprijateljima, pomolio se za sudiju.
- Svetitelj se molio za svog neprijatelja, ali nije isceljen. Nije ga Bog iscelio. Nije hteo, pa je tako ova priča ostala kao svedočanstvo - istakao je arhimandrit Vasilije Kostić.
Ovaj događaj je ostao duboko ukorenjen u duhovnoj tradiciji kao podsećanje na opasnosti osude, laži i nepoštovanja svetinje. Ruka koja se osušila postala je simbol kazne koja dolazi ne od svetitelja, već od samog Boga, kao odgovor na bezbožno ponašanje.
Sveti Nektarije je i u ovom slučaju pokazao veličinu svoje vere i ljubavi prema bližnjima, molivši se za onoga koji mu je učinio zlo. Ovaj primer podseća sve nas na snagu hrišćanskog praštanja i neizmernu pravdu Božju, koja dolazi u svoje vreme.
Danas, kada se vernici širom sveta mole Svetom Nektariju za pomoć i isceljenje, ova priča svedoči o svetiteljevoj dubokoj povezanosti s Bogom i njegovom nepokolebljivom poverenju u Njegovu volju. I dok se njegovo ime sa ljubavlju izgovara u molitvama, priče poput ove opominju i nadahnjuju, vodeći nas ka dubljoj veri i iskrenijem životu u Hristu.
Obraćanje Gospodu se praktikuje kroz četiri stepena, od telesne molitve do molitve bez reči, pri čemu svaki stepen zahteva dublje povezivanje uma i srca s Bogom.
Brojna su čuda, koja su se dogodila u manastiru Ostrog, a jedno od njih svojevremeno je prepričao monah Joil, dugogodišnji čuvar kivota Svetog Vasilija Ostroškog.
Priča o Nemici, preobraćenoj vernici, i njenoj povezanosti sa svetiteljem ponovo osvetljava čudotvornu moć Svetog Nektarija, podsećajući na snagu molitve i nesebične vere.
U mladosti je bio vojnik, a pošto je bio veoma obrazovan i hrabar, veoma se dopao caru Dioklecijanu, koji ga je postavio za načalnika svoje dvorske garde.
Proterivanje otvara neprijatno pitanje dvostrukih aršina, selektivne tolerancije i toga kome je dozvoljeno da peva, a kome ne — čak i na praznik koji bi trebalo da nosi poruku mira i praštanja.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Pripremite ove nežne kolačiće po receptu koji se čuva generacijama i otkrijte kako svaki zalogaj može da probudi sećanja, poveže porodicu i upotpuni praznično slavlje.
Proslavljamo svetitelja čije mošti mirotoč i donose isceljenje duše i tela, pomirenje među ljudima i nadu onima koji su na ivici očaja. Njegova svetost i ljubav prema bližnjima ostaju neugasivo svetlo vere u savremenom svetu.
Svetitelj blagosti i praštanja, nepravedno gonjen, danas je utočište svim pravoslavnim vernicima koji nose nevidljivi teret - a ovaj dan mnogi smatraju presudnim.
Život Svetog Nektarija Eginskog bio je ispunjen lažima i progonima, ali je ostao smiren i radostan – danas njegove pouke pomažu svima koji se bore s padovima i očajanjem.
Beseda mitropolita šumadijskog u Ralji otvorila je pitanja bez lakih odgovora: gde počinje prava ljubav, zašto bez Boga nema istinskog odnosa među ljudima i kako se vera proverava tek onda kada naiđe na greh drugoga.
Episkop valjevski upozorio je da i blagoslovene životne stvari mogu postati prepreka ako potisnu Boga, te podsetio da se smisao rada, braka i svakodnevice otkriva tek kada su postavljeni u pravu hijerarhiju vrednosti.
Od prizrenske Bogoslovije do parohija niškog kraja, život sveštenika Srboljuba Kaplarevića bio je posvećen ljudima, a ne javnosti; njegov odlazak otvorio je sećanja na službu koja se merila poverenjem, a ne rečima.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Dok se pred doček 2026. godine figurice po istočnom kalendaru nude kao amajlije za sreću, njihovo biblijsko značenje otvara neprijatna, ali važna pitanja o granici između dekoracije, sujeverja i hrišćanske savesti.