Iako optužen bezdušno i mučen, Sveti Nektarije je verovao u Božju pravdu, a jedan događaj iz njegovog života govori o neizmernoj veri i snazi praštanja koje svetitelj nudi svim vernicima, bez obzira na nepravdu i zlo.
Život Svetog Nektarija Eginskog bio je ispunjen nepravednim optužbama, poniženjima i mučeništvom, ali i nepokolebljivom verom i milošću Božjom. Jedan od događaja iz njegovog života, koji i danas izaziva strahopoštovanje, svedoči o Božjoj sili i svetosti ovog velikog ugodnika Božjeg.
Arhimandrit Vasilije Kostić kazuje o trenutku kada je sudija, pod utiskom lažnih optužbi, došao u manastir kod Svetog Nektarija sa željom da ga ponizi.
Printscreen
Ikona Svetog Nektarija
- Uhvatio je sveca za bradu, prevrnuli su ceo manastir, dok je Sveti Nektarije ćutao. Na molbe igumanije da progovori i zaštiti ih, svetitelj je samo podigao ruku ka nebu i rekao: "Čekaj da On progovori" - kaže otac Vasilije.
Ta jednostavna, ali snažna rečenica pokazala je dubinu vere Svetog Nektarija u Božji sud, koji je brzo došao. Ruka sudije, koja je drsko povredila svetitelja, počela je da trne, a potom se potpuno osušila.
- Sudija je otišao kuć, a ta ruka kojom je uhvatio sveca za bradu, počela je najpre da trne, koči se I na kraj uda se suši- pripoveda arhimandrit Vasilije.
Sudijina žena, uplašena zbog strašne kazne, došla je kod Svetog Nektarija i molila ga da oprosti njenom mužu i pomoli se za njegovo isceljenje. Svetitelj, vođen hrišćanskom ljubavlju prema neprijateljima, pomolio se za sudiju.
- Svetitelj se molio za svog neprijatelja, ali nije isceljen. Nije ga Bog iscelio. Nije hteo, pa je tako ova priča ostala kao svedočanstvo - istakao je arhimandrit Vasilije Kostić.
Ovaj događaj je ostao duboko ukorenjen u duhovnoj tradiciji kao podsećanje na opasnosti osude, laži i nepoštovanja svetinje. Ruka koja se osušila postala je simbol kazne koja dolazi ne od svetitelja, već od samog Boga, kao odgovor na bezbožno ponašanje.
Sveti Nektarije je i u ovom slučaju pokazao veličinu svoje vere i ljubavi prema bližnjima, molivši se za onoga koji mu je učinio zlo. Ovaj primer podseća sve nas na snagu hrišćanskog praštanja i neizmernu pravdu Božju, koja dolazi u svoje vreme.
Danas, kada se vernici širom sveta mole Svetom Nektariju za pomoć i isceljenje, ova priča svedoči o svetiteljevoj dubokoj povezanosti s Bogom i njegovom nepokolebljivom poverenju u Njegovu volju. I dok se njegovo ime sa ljubavlju izgovara u molitvama, priče poput ove opominju i nadahnjuju, vodeći nas ka dubljoj veri i iskrenijem životu u Hristu.
Obraćanje Gospodu se praktikuje kroz četiri stepena, od telesne molitve do molitve bez reči, pri čemu svaki stepen zahteva dublje povezivanje uma i srca s Bogom.
Brojna su čuda, koja su se dogodila u manastiru Ostrog, a jedno od njih svojevremeno je prepričao monah Joil, dugogodišnji čuvar kivota Svetog Vasilija Ostroškog.
Priča o Nemici, preobraćenoj vernici, i njenoj povezanosti sa svetiteljem ponovo osvetljava čudotvornu moć Svetog Nektarija, podsećajući na snagu molitve i nesebične vere.
Od Začeća Svetog Jovana Preteče do Svetog Luke, porodični praznici nižu se tokom celog meseca, a jedan od najpoznatijih datuma ove godine pada u sredu i obeležava se uz post na ulju.
U besedi za 18. sedmicu po Duhovima, svetitelj podseća na Hristove reči „Ja sam vaskrsenje i život“ i govori o razlici između nade u buduće vaskrsenje tela i potrebe da se unutrašnji život probudi još ovde, dok za to imamo vremena.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog Evmenija Gortinskog i Svetu mučenicu Ariadnu po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Pokrov Presvete Bogorodice. Katolička crkva obeležava Svetu Tereziju od Dete Isusa, Jevreji obeležavaju Hol ha-Moed, peti dan Sukota, dok muslimani nemaju veliki praznik
Crkveno predanje razlikuje ličnu molitvu za takve osobe od liturgijskog pominjanja, a ljubav prema njima ostaje poziv da se za njihovo dobro i spasenje ne prestaje moliti.
Pouka protojereja Valerijana Krečetova otkriva kako se duhovni život ne urušava naglo, već kroz male prekide koji deluju bezazleno, ali vremenom menjaju sve, i zašto je povratak moguć samo kroz upornost bez odlaganja.
Na praznik Trećeg obretenja glave Svetog Jovana Krstitelja, patrijarh srpski predvodio je svečanu arhijerejsku liturgiju i u besedi govorio o neprekidnoj molitvi, unutrašnjem miru i prisustvu Presvete Bogorodice u životu vernika.
U istraživanju je razmatrano kako se teško iskustvo povezuje sa čovekovim padom, podvigom i borbom sa strastima, ali i kako kroz život u Hristu može postati deo puta ka duhovnom očišćenju i zajednici sa Bogom.
Svetom liturgijom počelo je praznovanje, a nakon osvećenja Krsta usledio je kulturno-umetnički program uz nastupe horova i ansambala iz Bele Crkve, Beograda i Raške.
Proslava je počela večernjim bogosluženjem i promocijom spomen-knjige, nastavljena svečanom liturgijom i obraćanjima arhijereja, a završena koncertom ansambla Fenički biseri pred punom dvoranom Kulturnog centra u Baru.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
Jedna kratka pouka ruskog svetitelja govori o trenutku kada razgovor prestaje da bude razgovor i postaje borba za prevlast u kojoj na kraju svi nešto izgube.