Netruležne mošti nastojateljice manastira na Egini i duhovnog čeda Svetog Nektarija već decenijama izazivaju podelu među vernicima i crkvenim vlastima.
Na grčkom ostrvu Egina, u manastiru posvećenom Svetom Nektariju Eginskom, čuva se jedna od najvećih crkvenih misterija 20. veka. Iako su mošti Svetog Nektarija poznate i poštovane širom pravoslavnog sveta, njegovo duhovno čedo, igumanija Ksenija — čije su mošti skrivene od očiju javnosti — i dalje zbunjuje vernike i crkvene autoritete.
Igumanija Ksenija, slepa i neustrašiva borbenica protiv uvođenja novog kalendara u Grčkoj crkvi, bila je ne samo verna učenica Svetog Nektarija, već i njegov duhovni naslednik u manastiru. Nakon što se Sveti Nektarije upokojio 1920. godine, mati Ksenija je snažno upozoravala narod da ne slede jerarhe koji uvode novotarije, posebno novi kalendar. Gospod ju je pozvao k sebi u novembru 1923. godine, neposredno pre zvaničnog uvođenja novog kalendara u Grčkoj.
Privatna arhiva
Igumanija Ksenija
Ipak, iako su njene mošti netruležne i uz njih se dešavaju brojna čudesa, one nisu dostupne široj javnosti, niti je igumanija Ksenija kanonizovana. Zašto?
Jedna od retkih koja je saznala pravu priču bila je članica grupe hodočasnika u kojoj su bile srpske monahinje i vernici koji su posetili Eginu. Sestra pravoslavka svedoči:
- Sa grupom monahinja, sa kojima sam išla na poklonjenje na Eginu, primio nas je jedan sveštenik Grk, koji nam je pokazivao mošti Svetog Nektarija i vodio nas po manastiru. Njemu sam direktno postavila pitanje gde se nalaze mošti igumanije Ksenije. Malo se zbunio, ali se potom nasmejao i ‘otvorio’ — ispričao nam je celu priču, iako je novokalendarac, o tome kako se igumanija Ksenija žustro borila protiv papizma i novog kalendara i kako su, ubrzo nakon njenog upokojenja, njene mošti otkrivene kao potpuno netruležne. Nakon iskopavanja, godinu dana kasnije, telo joj je bilo toliko očuvano da je izgledala kao da samo spava! Mošti joj blagouhaju i dešavaju se velika čuda kad joj se verni mole.
YULIYAPHOTO/Shutterstock
Manastir Svetog Nektarija na Egini
Međutim, sveštenik je tada dodao i nešto što je iznenadilo sve prisutne:
- Ali ono što nas je zbunilo jeste činjenica da smo znali da su njene mošti sklonjene. Nikada nije kanonizovana, a objasnio nam je i zašto: još uvek je mnogo živih svedoka u Grčkoj koji su bila duhovna čeda Svetog Nektarija i mati Ksenije, kao i njihovog duhovnog naslednika koji je nakon Svetog Nektarija bio nastojatelj manastira. I on je, po predanju, postao svetitelj. Bio je to jeromonah Jeronim, koji je manastir vodio po starom kalendaru tokom 1960-ih godina.
Ono što posebno intrigira jeste mesto gde se mošti igumanije Ksenije danas nalaze. Prema rečima sveštenika i svedočenju sestre pravoslavke:
Wikimedia/Public domain
Sveti Nektarije Eginski
- Najzad, sveštenik nam je pokazao gde počiva telo igumanije Ksenije: čuva se iza zatvorenih vrata u konaku manastira Svetog Nektarija, upravo tamo gde je bila kelija svetitelja. Iz trpezarije vode jedna vrata bez kvake, a ispred njih je postavljen sto sa stolicama, tako da se vratima ne može ni prići. Sveštenik nam je rekao da je to tajna i da nam je to otkrio samo zato što smo Srbi — verujući da nećemo to raznositi po Grčkoj.
Ova priča baca novo svetlo na složene odnose unutar pravoslavlja i crkvenih vlasti u 20. veku. Iako je svetost igumanije Ksenije očigledna mnogima, njen put ka zvaničnoj kanonizaciji i javnom poštovanju i dalje je zaustavljen. Možda upravo zato njene mošti i dalje počivaju u tajnosti, čuvane kao tihi simbol istine i pravde koja će jednog dana pobediti.
Tokom posete manastiru u Suroti, Elena Georgiadou zabeležila je neobjašnjivu svetlost iznad groba jednog od najvoljenijih svetitelja našeg vremena. Njena objava na društvenoj mreži rasplamsala je veru i izazvala snažne emocije među pravoslavnim vernicima.
Govoreći o sekularizaciji i teološkom slabljenju unutar Pravoslavne Crkve, ali i o inauguraciji pape Lava XIV, grčki mitropolit uputio je snažnu poruku o očuvanju pravoslavne vere.
Spor između dva klirika pravoslavne crkve, jednog arhijereja i jednog monaha, oko vernosti patrijarhu i upotrebe interneta dodatno raspiruje tenzije koje prete da dovedu do ozbiljnijih podela u eparhiji Sidirikastriji i šire.
Sveti mučenik Patrikije episkop bruski, sa tri prezvitera Akakijem, Menandrom i Polienom, postradao je za veru u vreme Julijana Odstupnika u Brusi azijskoj.
U prisustvu arhijereja i vernog naroda, srpski patrijarh je danas u manastiru Tumane blagoslovio novoizgrađeni konak sa bibliotekom od 50.000 knjiga. Sutra se očekuje svečano presvlačenje moštiju svetitelja i celodnevno poklonjenje u isposnici.
U eri kada se sve glasnije govori o očuvanju svetootačke vere, sve češće se pominje ime patrijarha koji je početkom 20. veka zagovarao dijalog s rimokatolicima i anglikancima, ostavivši iza sebe nasleđe koje se ne slavi, već preispituje.
Jedan od najdarovitijih pravoslavnih besednika današnjice, jeromonah Rafailo Boljević iz manastira Podmaine, održaće 3. juna na Vračaru tribinu pod nazivom „Jeste i biće“ – reč o večnim pitanjima postojanja, veri i unutrašnjem miru.
Više od 160 dece iz Srbije, Republike Srpske i sa Kosova i Metohije odmerilo je snage sa velemajstorima u jedinstvenoj šahovskoj simultanki, a reči patrijarha pretvorile su igru u praznik zajedništva, ljubavi i darovitosti.
U vreme mrsnih dana, kada se mirisi mlečnih jela i toplog hleba šire konacima, monahinje pripremaju salatu od sremuša — lekovitog zelenog dara prirode, koji u ovom receptu postaje hranljiv i lagan obrok, pogodan za doručak ili večeru.
U vreme strogog posta često ponestane ideja za ukusne obroke na vodi. Donosimo autentičan recept za paštetu od belog pasulja – kremastu, zasitnu i punu ukusa!
Uoči druge godišnjice od tragedije koja je odnela 57 života, otac Hristodulos Papaioanu kaže da je kroz ovaj neverojatan gubitak pronašao snagu da se nosi s patnjom.
Iako optužen bezdušno i mučen, Sveti Nektarije je verovao u Božju pravdu, a jedan događaj iz njegovog života govori o neizmernoj veri i snazi praštanja koje svetitelj nudi svim vernicima, bez obzira na nepravdu i zlo.
Priča o Nemici, preobraćenoj vernici, i njenoj povezanosti sa svetiteljem ponovo osvetljava čudotvornu moć Svetog Nektarija, podsećajući na snagu molitve i nesebične vere.
Proslavljamo svetitelja čije mošti mirotoč i donose isceljenje duše i tela, pomirenje među ljudima i nadu onima koji su na ivici očaja. Njegova svetost i ljubav prema bližnjima ostaju neugasivo svetlo vere u savremenom svetu.
U eri kada se sve glasnije govori o očuvanju svetootačke vere, sve češće se pominje ime patrijarha koji je početkom 20. veka zagovarao dijalog s rimokatolicima i anglikancima, ostavivši iza sebe nasleđe koje se ne slavi, već preispituje.
Manastir Tumane postao je duhovno središte koje svake godine, u nedelju nakon Spasovdana, okuplja narod iz Srbije i rasejanja. Uoči presvlačenja moštiju čudotvorca i osvećenja novog konaka, ovo sveto mesto pretvorilo se u svetionik nade, utehe i vere.
U prisustvu arhijereja i vernog naroda, srpski patrijarh je danas u manastiru Tumane blagoslovio novoizgrađeni konak sa bibliotekom od 50.000 knjiga. Sutra se očekuje svečano presvlačenje moštiju svetitelja i celodnevno poklonjenje u isposnici.
Jedan od četvorice, koji su neumorno radili na obnovi "duhovne banje - Tumane" je i monah Teofil, on je za portal religija.rs opisao kako je tekao njegov put spoznaje vere, a potom i odlazak u manastir.
Uz svetu relikviju — levu ruku Svetog Save i blagoslov patrijarha Porfirija, Spasovdanska litija obasjala je srce Beograda. Na čelu povorke je i heroj sa Dunava – alas koji je spasao 33 života, a sada nosi Časni krst kroz molitveni hod prestoničkim ulicama.
Na veliki hrišćanski praznik hram Vaznesenja Gospodnjeg u Drenovcu proslavio je jubilej dostojan večnosti – vek i po duhovnog svetla, molitve i Božje blizine, kojim je obeležen i blagosloven trenutak dirljive besede episkopa Jeroteja o večnom savezu Boga i čoveka.
Slatko od jagoda nije samo poslastica — to je toplina bakinog glasa, miris detinjstva i poruka da ste dobrodošli. Donosimo vam tradicionalni recept sa svim tajnama koje domaćice prenose generacijama: kako da sirup „vuče“, a jagode ostanu cele.