Netruležne mošti nastojateljice manastira na Egini i duhovnog čeda Svetog Nektarija već decenijama izazivaju podelu među vernicima i crkvenim vlastima.
Na grčkom ostrvu Egina, u manastiru posvećenom Svetom Nektariju Eginskom, čuva se jedna od najvećih crkvenih misterija 20. veka. Iako su mošti Svetog Nektarija poznate i poštovane širom pravoslavnog sveta, njegovo duhovno čedo, igumanija Ksenija — čije su mošti skrivene od očiju javnosti — i dalje zbunjuje vernike i crkvene autoritete.
Igumanija Ksenija, slepa i neustrašiva borbenica protiv uvođenja novog kalendara u Grčkoj crkvi, bila je ne samo verna učenica Svetog Nektarija, već i njegov duhovni naslednik u manastiru. Nakon što se Sveti Nektarije upokojio 1920. godine, mati Ksenija je snažno upozoravala narod da ne slede jerarhe koji uvode novotarije, posebno novi kalendar. Gospod ju je pozvao k sebi u novembru 1923. godine, neposredno pre zvaničnog uvođenja novog kalendara u Grčkoj.
Privatna arhiva
Igumanija Ksenija
Ipak, iako su njene mošti netruležne i uz njih se dešavaju brojna čudesa, one nisu dostupne široj javnosti, niti je igumanija Ksenija kanonizovana. Zašto?
Jedna od retkih koja je saznala pravu priču bila je članica grupe hodočasnika u kojoj su bile srpske monahinje i vernici koji su posetili Eginu. Sestra pravoslavka svedoči:
- Sa grupom monahinja, sa kojima sam išla na poklonjenje na Eginu, primio nas je jedan sveštenik Grk, koji nam je pokazivao mošti Svetog Nektarija i vodio nas po manastiru. Njemu sam direktno postavila pitanje gde se nalaze mošti igumanije Ksenije. Malo se zbunio, ali se potom nasmejao i ‘otvorio’ — ispričao nam je celu priču, iako je novokalendarac, o tome kako se igumanija Ksenija žustro borila protiv papizma i novog kalendara i kako su, ubrzo nakon njenog upokojenja, njene mošti otkrivene kao potpuno netruležne. Nakon iskopavanja, godinu dana kasnije, telo joj je bilo toliko očuvano da je izgledala kao da samo spava! Mošti joj blagouhaju i dešavaju se velika čuda kad joj se verni mole.
YULIYAPHOTO/Shutterstock
Manastir Svetog Nektarija na Egini
Međutim, sveštenik je tada dodao i nešto što je iznenadilo sve prisutne:
- Ali ono što nas je zbunilo jeste činjenica da smo znali da su njene mošti sklonjene. Nikada nije kanonizovana, a objasnio nam je i zašto: još uvek je mnogo živih svedoka u Grčkoj koji su bila duhovna čeda Svetog Nektarija i mati Ksenije, kao i njihovog duhovnog naslednika koji je nakon Svetog Nektarija bio nastojatelj manastira. I on je, po predanju, postao svetitelj. Bio je to jeromonah Jeronim, koji je manastir vodio po starom kalendaru tokom 1960-ih godina.
Ono što posebno intrigira jeste mesto gde se mošti igumanije Ksenije danas nalaze. Prema rečima sveštenika i svedočenju sestre pravoslavke:
Wikimedia/Public domain
Sveti Nektarije Eginski
- Najzad, sveštenik nam je pokazao gde počiva telo igumanije Ksenije: čuva se iza zatvorenih vrata u konaku manastira Svetog Nektarija, upravo tamo gde je bila kelija svetitelja. Iz trpezarije vode jedna vrata bez kvake, a ispred njih je postavljen sto sa stolicama, tako da se vratima ne može ni prići. Sveštenik nam je rekao da je to tajna i da nam je to otkrio samo zato što smo Srbi — verujući da nećemo to raznositi po Grčkoj.
Ova priča baca novo svetlo na složene odnose unutar pravoslavlja i crkvenih vlasti u 20. veku. Iako je svetost igumanije Ksenije očigledna mnogima, njen put ka zvaničnoj kanonizaciji i javnom poštovanju i dalje je zaustavljen. Možda upravo zato njene mošti i dalje počivaju u tajnosti, čuvane kao tihi simbol istine i pravde koja će jednog dana pobediti.
Tokom posete manastiru u Suroti, Elena Georgiadou zabeležila je neobjašnjivu svetlost iznad groba jednog od najvoljenijih svetitelja našeg vremena. Njena objava na društvenoj mreži rasplamsala je veru i izazvala snažne emocije među pravoslavnim vernicima.
Govoreći o sekularizaciji i teološkom slabljenju unutar Pravoslavne Crkve, ali i o inauguraciji pape Lava XIV, grčki mitropolit uputio je snažnu poruku o očuvanju pravoslavne vere.
Spor između dva klirika pravoslavne crkve, jednog arhijereja i jednog monaha, oko vernosti patrijarhu i upotrebe interneta dodatno raspiruje tenzije koje prete da dovedu do ozbiljnijih podela u eparhiji Sidirikastriji i šire.
Pred njihovim moštima vernici traže utehu i pomoć za sebe i svoje bližnje, mole se za zdravlje, izbavljenje iz nevolja i snagu da izdrže životna iskušenja, a njihove molitve prate duboku veru u Božiju milost.
U besedi za petak 12. sedmice po Duhovima, Vladika Nikolaj poredi ratove hrišćanskih i neznabožačkih naroda, a zatim mnogo dublje govori o sukobu koji čovek vodi sa sopstvenim strastima i o miru koji počinje u duši.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Svetitelj blagosti i praštanja, nepravedno gonjen, danas je utočište svim pravoslavnim vernicima koji nose nevidljivi teret - a ovaj dan mnogi smatraju presudnim.
Život Svetog Nektarija Eginskog bio je ispunjen lažima i progonima, ali je ostao smiren i radostan – danas njegove pouke pomažu svima koji se bore s padovima i očajanjem.
Pred njihovim moštima vernici traže utehu i pomoć za sebe i svoje bližnje, mole se za zdravlje, izbavljenje iz nevolja i snagu da izdrže životna iskušenja, a njihove molitve prate duboku veru u Božiju milost.
U besedi za petak 12. sedmice po Duhovima, Vladika Nikolaj poredi ratove hrišćanskih i neznabožačkih naroda, a zatim mnogo dublje govori o sukobu koji čovek vodi sa sopstvenim strastima i o miru koji počinje u duši.
Nove pesme mitropolita zvorničko-tuzlanskog posvećene su svetiteljima, Presvetoj Bogorodici, monaškom životu, veri i duhovnom podvigu, a nastale su prema njegovim autorskim stihovima.
Pevačica je tokom privatne posete manastiru Varlam provela tri sata, upoznala se sa monaškim životom i zatražila savet o duhovnim pitanjima od starešine ovog drevnog središta Pravoslavne crkve.
Kada su se Mihajlo i Ana izgubili u šumi, neobičan drveni krstić i zvuk crkvenog zvona poveli su ih putem na kojem su otkrili da pomoć ponekad stiže onda kada joj se najmanje nadamo.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog Emilijana Ispovednika po starom, dok se po novom kalendaru obeležava Sveti apostol Tadej. Katolička crkva obeležava spomendan Svetog pape Pija X, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Reči svetogorskog starca o ljudskoj slabosti otkrivaju zašto jedan pad ne mora da bude kraj borbe, već trenutak iz kojeg se može izvući važna pouka za ono što dolazi.
Na prazničnoj liturgiji vernicima se obratio mitropolit dalmatinski Nikodim, pozvavši ih da ljubav prema Bogu potvrde brigom o bližnjima i da nastave tradiciju svojih predaka.