Netruležne mošti nastojateljice manastira na Egini i duhovnog čeda Svetog Nektarija već decenijama izazivaju podelu među vernicima i crkvenim vlastima.
Na grčkom ostrvu Egina, u manastiru posvećenom Svetom Nektariju Eginskom, čuva se jedna od najvećih crkvenih misterija 20. veka. Iako su mošti Svetog Nektarija poznate i poštovane širom pravoslavnog sveta, njegovo duhovno čedo, igumanija Ksenija — čije su mošti skrivene od očiju javnosti — i dalje zbunjuje vernike i crkvene autoritete.
Igumanija Ksenija, slepa i neustrašiva borbenica protiv uvođenja novog kalendara u Grčkoj crkvi, bila je ne samo verna učenica Svetog Nektarija, već i njegov duhovni naslednik u manastiru. Nakon što se Sveti Nektarije upokojio 1920. godine, mati Ksenija je snažno upozoravala narod da ne slede jerarhe koji uvode novotarije, posebno novi kalendar. Gospod ju je pozvao k sebi u novembru 1923. godine, neposredno pre zvaničnog uvođenja novog kalendara u Grčkoj.
Privatna arhiva
Igumanija Ksenija
Ipak, iako su njene mošti netruležne i uz njih se dešavaju brojna čudesa, one nisu dostupne široj javnosti, niti je igumanija Ksenija kanonizovana. Zašto?
Jedna od retkih koja je saznala pravu priču bila je članica grupe hodočasnika u kojoj su bile srpske monahinje i vernici koji su posetili Eginu. Sestra pravoslavka svedoči:
- Sa grupom monahinja, sa kojima sam išla na poklonjenje na Eginu, primio nas je jedan sveštenik Grk, koji nam je pokazivao mošti Svetog Nektarija i vodio nas po manastiru. Njemu sam direktno postavila pitanje gde se nalaze mošti igumanije Ksenije. Malo se zbunio, ali se potom nasmejao i ‘otvorio’ — ispričao nam je celu priču, iako je novokalendarac, o tome kako se igumanija Ksenija žustro borila protiv papizma i novog kalendara i kako su, ubrzo nakon njenog upokojenja, njene mošti otkrivene kao potpuno netruležne. Nakon iskopavanja, godinu dana kasnije, telo joj je bilo toliko očuvano da je izgledala kao da samo spava! Mošti joj blagouhaju i dešavaju se velika čuda kad joj se verni mole.
YULIYAPHOTO/Shutterstock
Manastir Svetog Nektarija na Egini
Međutim, sveštenik je tada dodao i nešto što je iznenadilo sve prisutne:
- Ali ono što nas je zbunilo jeste činjenica da smo znali da su njene mošti sklonjene. Nikada nije kanonizovana, a objasnio nam je i zašto: još uvek je mnogo živih svedoka u Grčkoj koji su bila duhovna čeda Svetog Nektarija i mati Ksenije, kao i njihovog duhovnog naslednika koji je nakon Svetog Nektarija bio nastojatelj manastira. I on je, po predanju, postao svetitelj. Bio je to jeromonah Jeronim, koji je manastir vodio po starom kalendaru tokom 1960-ih godina.
Ono što posebno intrigira jeste mesto gde se mošti igumanije Ksenije danas nalaze. Prema rečima sveštenika i svedočenju sestre pravoslavke:
Wikimedia/Public domain
Sveti Nektarije Eginski
- Najzad, sveštenik nam je pokazao gde počiva telo igumanije Ksenije: čuva se iza zatvorenih vrata u konaku manastira Svetog Nektarija, upravo tamo gde je bila kelija svetitelja. Iz trpezarije vode jedna vrata bez kvake, a ispred njih je postavljen sto sa stolicama, tako da se vratima ne može ni prići. Sveštenik nam je rekao da je to tajna i da nam je to otkrio samo zato što smo Srbi — verujući da nećemo to raznositi po Grčkoj.
Ova priča baca novo svetlo na složene odnose unutar pravoslavlja i crkvenih vlasti u 20. veku. Iako je svetost igumanije Ksenije očigledna mnogima, njen put ka zvaničnoj kanonizaciji i javnom poštovanju i dalje je zaustavljen. Možda upravo zato njene mošti i dalje počivaju u tajnosti, čuvane kao tihi simbol istine i pravde koja će jednog dana pobediti.
Tokom posete manastiru u Suroti, Elena Georgiadou zabeležila je neobjašnjivu svetlost iznad groba jednog od najvoljenijih svetitelja našeg vremena. Njena objava na društvenoj mreži rasplamsala je veru i izazvala snažne emocije među pravoslavnim vernicima.
Govoreći o sekularizaciji i teološkom slabljenju unutar Pravoslavne Crkve, ali i o inauguraciji pape Lava XIV, grčki mitropolit uputio je snažnu poruku o očuvanju pravoslavne vere.
Spor između dva klirika pravoslavne crkve, jednog arhijereja i jednog monaha, oko vernosti patrijarhu i upotrebe interneta dodatno raspiruje tenzije koje prete da dovedu do ozbiljnijih podela u eparhiji Sidirikastriji i šire.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog sveštenomučenika Metodija po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležava Sveti mučenik Jankit. Katolička crkva obeležava spomendan Svetog Tome apostola, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Kada život postane pretežak i izgubi se osećaj smisla, pravoslavno predanje nudi drugačije viđenje: iskušenja nisu znak napuštanja, već put koji se kasnije otkriva kao vođenje kroz veru i istrajnost.
Na ulazu u manastir stoje uputstva koja nisu puka pravila ponašanja, već deo viševekovnog poretka Svete Gore. Zašto se određene navike ostavljaju pred kapijom Atosa i kakvu poruku Epistati upućuju poklonicima?
Od hramova do krsnih slava u domovima, ovi znaci vere imaju duboku simboliku, ali Crkva upozorava na granicu između pobožnosti i narodnih verovanja koja se udaljavaju od njenog učenja.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Svetitelj blagosti i praštanja, nepravedno gonjen, danas je utočište svim pravoslavnim vernicima koji nose nevidljivi teret - a ovaj dan mnogi smatraju presudnim.
Život Svetog Nektarija Eginskog bio je ispunjen lažima i progonima, ali je ostao smiren i radostan – danas njegove pouke pomažu svima koji se bore s padovima i očajanjem.
Kada život postane pretežak i izgubi se osećaj smisla, pravoslavno predanje nudi drugačije viđenje: iskušenja nisu znak napuštanja, već put koji se kasnije otkriva kao vođenje kroz veru i istrajnost.
Na ulazu u manastir stoje uputstva koja nisu puka pravila ponašanja, već deo viševekovnog poretka Svete Gore. Zašto se određene navike ostavljaju pred kapijom Atosa i kakvu poruku Epistati upućuju poklonicima?
Od hramova do krsnih slava u domovima, ovi znaci vere imaju duboku simboliku, ali Crkva upozorava na granicu između pobožnosti i narodnih verovanja koja se udaljavaju od njenog učenja.
Na mestu gde se čuva sećanje na Kosovsku bitku služen je pomen knezu Lazaru i kosovskim mučenicima, dok su završetak okupljanja obeležila privođenja posle intervencije Kosovske policije.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Od brašna, kakaa, mineralne vode i nekoliko uobičajenih namirnica nastaje jednostavna poslastica koja se priprema bez mnogo truda, a ostaje vazdušasta, punog ukusa i prijatne voćne svežine.