Netruležne mošti nastojateljice manastira na Egini i duhovnog čeda Svetog Nektarija već decenijama izazivaju podelu među vernicima i crkvenim vlastima.
Na grčkom ostrvu Egina, u manastiru posvećenom Svetom Nektariju Eginskom, čuva se jedna od najvećih crkvenih misterija 20. veka. Iako su mošti Svetog Nektarija poznate i poštovane širom pravoslavnog sveta, njegovo duhovno čedo, igumanija Ksenija — čije su mošti skrivene od očiju javnosti — i dalje zbunjuje vernike i crkvene autoritete.
Igumanija Ksenija, slepa i neustrašiva borbenica protiv uvođenja novog kalendara u Grčkoj crkvi, bila je ne samo verna učenica Svetog Nektarija, već i njegov duhovni naslednik u manastiru. Nakon što se Sveti Nektarije upokojio 1920. godine, mati Ksenija je snažno upozoravala narod da ne slede jerarhe koji uvode novotarije, posebno novi kalendar. Gospod ju je pozvao k sebi u novembru 1923. godine, neposredno pre zvaničnog uvođenja novog kalendara u Grčkoj.
Privatna arhiva
Igumanija Ksenija
Ipak, iako su njene mošti netruležne i uz njih se dešavaju brojna čudesa, one nisu dostupne široj javnosti, niti je igumanija Ksenija kanonizovana. Zašto?
Jedna od retkih koja je saznala pravu priču bila je članica grupe hodočasnika u kojoj su bile srpske monahinje i vernici koji su posetili Eginu. Sestra pravoslavka svedoči:
- Sa grupom monahinja, sa kojima sam išla na poklonjenje na Eginu, primio nas je jedan sveštenik Grk, koji nam je pokazivao mošti Svetog Nektarija i vodio nas po manastiru. Njemu sam direktno postavila pitanje gde se nalaze mošti igumanije Ksenije. Malo se zbunio, ali se potom nasmejao i ‘otvorio’ — ispričao nam je celu priču, iako je novokalendarac, o tome kako se igumanija Ksenija žustro borila protiv papizma i novog kalendara i kako su, ubrzo nakon njenog upokojenja, njene mošti otkrivene kao potpuno netruležne. Nakon iskopavanja, godinu dana kasnije, telo joj je bilo toliko očuvano da je izgledala kao da samo spava! Mošti joj blagouhaju i dešavaju se velika čuda kad joj se verni mole.
YULIYAPHOTO/Shutterstock
Manastir Svetog Nektarija na Egini
Međutim, sveštenik je tada dodao i nešto što je iznenadilo sve prisutne:
- Ali ono što nas je zbunilo jeste činjenica da smo znali da su njene mošti sklonjene. Nikada nije kanonizovana, a objasnio nam je i zašto: još uvek je mnogo živih svedoka u Grčkoj koji su bila duhovna čeda Svetog Nektarija i mati Ksenije, kao i njihovog duhovnog naslednika koji je nakon Svetog Nektarija bio nastojatelj manastira. I on je, po predanju, postao svetitelj. Bio je to jeromonah Jeronim, koji je manastir vodio po starom kalendaru tokom 1960-ih godina.
Ono što posebno intrigira jeste mesto gde se mošti igumanije Ksenije danas nalaze. Prema rečima sveštenika i svedočenju sestre pravoslavke:
Wikimedia/Public domain
Sveti Nektarije Eginski
- Najzad, sveštenik nam je pokazao gde počiva telo igumanije Ksenije: čuva se iza zatvorenih vrata u konaku manastira Svetog Nektarija, upravo tamo gde je bila kelija svetitelja. Iz trpezarije vode jedna vrata bez kvake, a ispred njih je postavljen sto sa stolicama, tako da se vratima ne može ni prići. Sveštenik nam je rekao da je to tajna i da nam je to otkrio samo zato što smo Srbi — verujući da nećemo to raznositi po Grčkoj.
Ova priča baca novo svetlo na složene odnose unutar pravoslavlja i crkvenih vlasti u 20. veku. Iako je svetost igumanije Ksenije očigledna mnogima, njen put ka zvaničnoj kanonizaciji i javnom poštovanju i dalje je zaustavljen. Možda upravo zato njene mošti i dalje počivaju u tajnosti, čuvane kao tihi simbol istine i pravde koja će jednog dana pobediti.
Tokom posete manastiru u Suroti, Elena Georgiadou zabeležila je neobjašnjivu svetlost iznad groba jednog od najvoljenijih svetitelja našeg vremena. Njena objava na društvenoj mreži rasplamsala je veru i izazvala snažne emocije među pravoslavnim vernicima.
Govoreći o sekularizaciji i teološkom slabljenju unutar Pravoslavne Crkve, ali i o inauguraciji pape Lava XIV, grčki mitropolit uputio je snažnu poruku o očuvanju pravoslavne vere.
Spor između dva klirika pravoslavne crkve, jednog arhijereja i jednog monaha, oko vernosti patrijarhu i upotrebe interneta dodatno raspiruje tenzije koje prete da dovedu do ozbiljnijih podela u eparhiji Sidirikastriji i šire.
Bezlične figure Svete porodice na Velikom trgu izazvale su snažne reakcije vernika, političara i teologa, pokrenuvši žustru raspravu o tome gde prestaje savremeni izraz, a počinje povreda svetog.
Recept za bozu iz kuvara „Ko posti dušu gosti“ nudi jednostavan način da prirodno poboljšate otpornost organizma i uživate u autentičnom ukusu manastirskih tradicija.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Nekada nezaobilazna na prazničnim trpezama, ova poslastica se pravila sa strpljenjem i ljubavlju — donosimo autentičan recept koji će vaš dom ispuniti toplinom i mirisom svečanosti.
Svetitelj blagosti i praštanja, nepravedno gonjen, danas je utočište svim pravoslavnim vernicima koji nose nevidljivi teret - a ovaj dan mnogi smatraju presudnim.
Život Svetog Nektarija Eginskog bio je ispunjen lažima i progonima, ali je ostao smiren i radostan – danas njegove pouke pomažu svima koji se bore s padovima i očajanjem.
Čuveni onah manastira Optinska pustinja objašnjava zašto sitna razdražljivost, potreba da povredimo druge i beg od molitve nisu bezazlene slabosti karaktera, već alarm duše koji pravoslavna duhovnost shvata krajnje ozbiljno.
Na manastirskom imanju, nakon požara i decenija bez uzgoja, bratstvo uz pomoć svetogorskih monaha i molitvu igumana Metodija obnavlja poljoprivrednu tradiciju, dajući novi život ekonomiji i duhovnom životu manastira.
U manastiru Mrkonjići, samo nekoliko metara od ulaza u hram, stoji košćela stara više od četiri veka - mesto gde se susreću vera, predanje i čudo prirode.
Od prenosa posmrtnih ostataka pesnika iz Amerike do današnje uloge hrama na Crkvini kao duhovnog i kulturnog središta – priča o svetinji koja je postala znak prepoznavanja Trebinja.
U najvećoj medicinskoj ustanovi u zemlji proslavljena je krsna slava, a priča o hramu koji je preživeo rat, zaborav i preobražaj u mrtvačnicu otkriva koliko je ovo mesto važno za bolesnike, lekare i grad.
Pravoslavci danas obeležavaju Svetog Grigorija Dekapolita po starom kalendaru, Svetog proroka Sofoniju po novom, katolici su u periodu Adventa, dok je u judaizmu i islamu današnji dan posvećen redovnoj molitvi i svakodnevnim verskim obavezama.